Objavi na:
|
||
|
||
Hrvatski narodnjaci izračunali su kako svaki novi dan HDZ-ove Vlade za Hrvatsku znači 267 manje zaposlenih ljudi, 33 nove tvrtke u blokadi, 24 milijuna kuna povećanja nelikvidnosti i 53 milijuna kuna rasta unutarnjeg i vanjskog duga. No, svejedno, i takvoj Vladi spremni su dati 'pomilovanje' zbog finiša u pregovaračkom procesu.
Nije do kraja jasan stav kukuriku saveza u vezi s datumom izbora – želite li izbore prije ljeta ili tek ujesen?
Ne samo poštedu, nego i maksimalni napor, koji je primjeren ulogama koje svatko od nas ima. Ključna je uloga Vlade, zatim predsjednika države, a tek potom naša oporbena, i nema nikakve dileme da ćemo mi dati svoj doprinos.
To se događa zato što građani ponašanje Vlade i HDZ-a iščitavaju kao zloupotrebu završetka pregovaračkog procesa za alibi za ostanak na vlasti. I oni koji bi podržali referendum sada se izjašnjavaju suprotno upravo zato što im je jasno da HDZ to zlorabi za svoje interese. Činjenica je i da u javnosti nisu objašnjeni važnost i prednost ulaska u EU, na što je nedavno upozorio i Paul Vandoren, kada je rekao kako od 2007. nije napravljena ekonomska analiza ulaska Hrvatske u EU. I kako da HDZ onda građanima bilo što objašnjava kada se bave isključivo opstankom na vlasti još jedan dan i prodajom magle.
Prije četiri mjeseca potpisali smo Savez za promjene u kojem eksplicite stoji dogovor o zajedničkom predizbornom nastupu četiri stranke. Što se negodovanja tiče, jasno je da ih ima u obje stranke, ali smo kao stranke dogovorili takav stav i preuzimamo političku odgovornost za njega.
HNS ne traži apsolutno ništa. Kada bi naša snaga bila nepoznanica, onda bi se moglo reći da je u pitanju nekakva trgovina i zadovoljavanje nerealnih i neutemeljenih ambicija. Od 2003. do danas naš prostor je apsolutno stabilan, i kreće se od 170 do 180 tisuća glasova. Osim toga. na lijevom centru, za razliku od situacije na desnom, postoji i sinergija, ali mi ispod svog broja glasova ne padamo, i svi zajedno samo možemo rasti.
S istim brojem glasova dobili smo u posljednja dva izborna ciklusa sedam 11 zastupnika, nikada šest. HSU je, primjerice, sa 100 tisuća glasova dobio jednog i tri zastupnika na izborima 2007. i 2003. Prosječni zastupnik u Hrvatskoj za HDZ i SDP ‘težak’ je 13.700 glasova. Koalicija HNS/HSU eliminirat će negativan utjecaj D'Hondtove metode zbog koje mi i HSU s tolikim brojem glasova imamo manji broj zastupnika od onog koji nam pripada. Nema nijedne ankete ni održanih državnih izbora, u kojima naša koalicija dobiva ispod deset posto, a kada prijeđete taj postotak krađa kroz izborni zakon više nije moguća. Naših zajedničkih 270 tisuća glasova nosi 20 zastupničkih mandata, a broj zastupnika definira utjecaj u Vladi. Zato odbijamo bilo kakav razgovor i tvrdnje da nama netko nešto daje, ili da mi bilo što tražimo. Naprotiv, u poziciji smo da pojedincima u vlastitim redovima trajno objašnjavamo nužnost pretpostavljanja interesa zemlje u cjelini našim užim stranačkim interesima koje bismo eventualno bolje promovirali izlaskom u koaliciji HNS-HSU.
Ne vidim da je to nešto posebno zabrinjavajuće za opozicijske izborne šanse, ali jest zabrinjavajuće za ukupno društvo. Jako je dobro da su hrvatski građani prepoznali i počeli koristiti mogućnost prosvjeda i javnog izražavanja nezadovoljstva koje je opće, iako po cestama hoda desetak tisuća građana. Prosvjednici izražavaju frustraciju zato što Hrvatska nije u dovoljnoj mjeri demokratska država, jer da smo demokratska onda ne bismo govorili samo o formi, nego i o sadržaju, ne samo o legalnosti, nego i o legitimaciji. Kada u razvijenim demokratskim društvima vlada prepozna da je izgubila legitimaciju, iako legalnost i dalje drži, ona izlazi na izbori, pokazujući time odgovornost prema državi. U demokratskoj državi vlast račune polaže svaki dan, a ne samo u trenutku izbora. Razumljivo je da prosvjednici svoje nezadovoljstvo i frustracije institucijama, a mi u opoziciji smo dio tih institucija, transferiraju i na nas, iako rubno. A i teza koju HDZ podvaljuje ‘svi u politici su isti’ uzima maha, što se u prosvjedima i vidi. Pravo je prosvjednika da tako misle i dobro je da su postali svjesni tog prava.
Veliki prostor neodlučnih pokazuju samo novinske blic-ankete, no, ankete rađene na relevantnom uzorku pokazuju da se taj prostor kreće od 10 do 20 posto, i to je u nas standard za neodlučne. Danas smo zaista na gornjoj granici i kada bi se taj prostor snažno povećavao, onda bi to bilo zabrinjavajuće. Moguće je da će se to i dogoditi što se duže bude vrijeđao zdrav razum građana i štetilo njihovim interesima, pa bi mogao jačati njihov osjećaj da stranke nisu rješenje. Naš je zadatak da ljudima objasnimo da su stranke takve kakve jesu, s ljudima kakvi jesu, ali da među njima treba tražiti rješenje, jer boljeg sustava nemamo. HDZ i HSS s jedne strane i Savez za promjene s druge strane, pokrivaju 80 posto političkog spektra. Ako u toj ogromnoj većini hrvatskih građana ne možemo naći sposobne za vođenje zemlje, mala je vjerojatnost da ćemo ih naći u ničim dokazanim čudnim likovima i političkim klaunovima.
Ima anketa koja pokazuje da birači misle da im više i prije može pomoći Bog nego opozicija? To su te novinske blic-ankete. Slična tome je i nedavna anketa koja kaže da HDZ ima samo 6,5 posto, iako je očito da se radi samo o polovici anketiranih koji su se izjasnili. Mediji često svjesno iznose poluistine gore i opasnije od laži kako bi prodali koji primjerak novina više.
Naš je birački korpus puno zreliji nego što to mediji i politika misle. Ne postoji nikakav spasitelj, ni čarobni štapić, a građani pokazuju da im više ne treba otac, jer bez svakog od nas mogu. Usprkos eventualnim snovima moramo se osloniti na ono što imamo s provjerenim vrlinama i manama. Kako bi rekao narod, ‘s čim imaš, s tim klimaš’.
Podizanje razine zaposlenosti naš je prvi zadatak. To podrazumijeva da zaposlene treba uposliti još više, te zaposliti puno više novih ljudi, zato što u ovom trenutku u Hrvatskoj radi samo svaki drugi radno sposobni, dok je u Europi taj omjer 70 prema 30. Naš je zadatak podignuti razinu zaposlenosti na 60 posto. Pretpostavka za to je odmah osposobiti gospodarstvo da počne disati, što primarno znači rješavanje unutarnje nelikvidnosti.
Nužno je racionalizirati ukupni sustav, od centralnog do lokalnih. Dobro je da se Zakonom o državnim službenicima omogućuje ocjenjivanje njihova rada i sankcioniranje nerada i nesposobnosti, jer ako to postoji u realnom sektoru, mora postojati i u javnoj upravi. Neće biti spektakularnog smanjenja broja ljudi i plaća, nego je poanta u podizanju efikasnosti, a da se ukupni gospodarski rast koristi za promjenu odnosa sudjelovanja troška javne uprave u ukupnom rezultatu zemlje, i tu je reformu moguće provesti u jednom mandatu.
Korištenje ljudske tragedije za vlastite probitke govori o onome tko to čini. Što se same nesreće tiče, o tome će odlučiti sud. Političku ocjenu svih mojih postupaka, pa tako i svega u vezi s nesrećom, dati će građani na izborima . Od nesreće je prošlo 15 mjeseci, i tome kako ljudi na to gledaju jasno govore svi rezultati izbora i ankete. Svima je potpuno jasno da to nije nešto što moralno hendikepira čovjeka u politici, jer je to nesreća. Odluku suda koja bi me onemogućila u davanju vlastitog doprinosa novoj vladi, naravno da ću poštivati.
Razgovarala: Sandra Bartolović / PortalOko.hr |
||||