|
Objavi na:
|
||
|
|
||
PREDSJEDNIK HRVATSKE NARODNE STRANKE, O POTEZIMA MOGUĆE NOVE VLASTI „Odakle vam toliki optimizam?“, upitao sam Radimira Čačića, predsjednika Hrvatske narodne stranke, na kraju gotovo trosatnog intervjua, ograničenog na gospodarske teme, u kojem je bivši ministar graditeljstva izrazio čvrsto uvjerenje da se, unatoč svim nedaćama koje su pogodile Hrvatsku, može ostvariti prosječan gospodarski rast od četiri posto godišnje, u slučaju da koalicija HNS-a, SDP-a i drugih stranaka lijevog centra pobijedi na sljedećim parlamentarnim izborima. Većina ekonomskih stručnjaka bi, naime, bila sretna kada bi Hrvatska od 2012. do 2015. ostvarila gospodarski rast po prosječnoj stopi od tri posto. Odgovarajući na to pitanje, Čačić je ustvrdio kako optimizam, između ostalog, temelji na činjenici da je Sanaderova Vlada bila kleptomanska, da je aktualna Vlada Jadranke Kosor nesposobna, te da će Vlada koju će predvoditi sadašnje glavne oporbene stranke, a to su SDP i HNS, biti sposobna, a da neće biti lopovska. „Potrebno nam je snažno vodstvo koje će biti sposobno donijeti prave mjere, konkretne zakonske propise i odluke koje će pomoći gospodarstvu da što prije oživi, a istovremeno će imati znanja i vještine provesti projekte koje na osnovi strateških interesa zemlje odlučimo realizirati“, rekao nam je Čačić, dodajući kako država treba osloboditi tržišne potencijale u energetici i turizmu kvalitetnim modelima javno-privatnog partnerstva, a u infrastrukturi i poljoprivredi korištenjem sredstava iz europskih fondova. Na komentar kako i aktualna Vlada također svoje gospodarske planove temelji na državnom i privatnom ulaganju u ta četiri sektora, šef HNS-a je odgovorio:
HDZ-ove vlade su sposobne diskreditirati i najbolje zamisli i projekte, pa su tako i onih nekoliko projekata javno-privatnih partnerstava, kao što su Sunčani Hvar i izgradnja sportskih dvorana. Javno-privatno partnerstvo ima svoje vrline i mane, to je oblik financiranja koji treba dobro poznavati i pripremiti, inače ste u grdnoj nevolji. A ista stvar je i s vođenjem države i gospodarstva – HDZ jednostavno nema znanja i ni vještina da tim kompleksnim procesima upravlja.
Možete li pojasniti razloge zbog kojih bi turizam i energetiku trebalo razvijati na osnovi javno-privatnog partnerstva, dok bi infrastrukturu i poljoprivredu sufinancirali iz europskih fondova? - JPP treba biti jedan od modela, ali svakako važan model razvoja. Javno-privatno partnerstvo najbolje funkcionira kada se državni dio ulaganja odnosi na zemljište ili neki drugi prirodni resurs, dok privatni investitor ulaže novac i znanje u projekt. Zbog toga je JPP model u Sunčanom Hvaru bio loš, jer su tamo već postojali hoteli. Naš turizam po prihodima stagnira već godinama, a veliki uzrok tome je činjenica da smo podjednako podbacili u izgradnji hotela s četiri i pet zvjezdica, kao i u osiguranju kvalitetnije i bogatije izvanpasionske turističke ponude koja će imati što ponuditi turistima višeg životnog standarda.
Naravno, i nadalje trebamo razvijati i unapređivati kvalitetu ponude privatnog apartmanskog smještaja i kampova, jer Hrvatska ima preduvjete za sve oblike razvijanja te uslužne djelatnosti. Slična situacija je i u energetici, a tu bih posebnu pažnju posvetio izgradnji hidroelektrana koncesijama. Hidropotencijal se ne prodaje, on je nacionalno bogatstvo. Kada je u pitanju infrastruktura, tu prvenstveno mislim na željeznički promet i smatram kako je tu moguće povući dosta novca iz EU fondova, dok je jasno i da u poljoprivredi, koja je i u EU dosta subvencionirana, otprilike na istoj razini kao i u Hrvatskoj, ima dosta prostora za uspješne aplikacije.
Kada smo kod poljoprivrede, držite li i dalje da se kao kriterij za primanje subvencija u poljoprivredi treba uvesti i prinos po hektaru određenog proizvoda, a ne samo koristiti kriterij veličine poljoprivrednog zemljišta? - Apsolutno, jer se ovakav sustav subvencija, a podsjetimo da sustav poljoprivrednih subvencija uopće nije postojao prije Račanove Vlade, nije pokazao efikasnim, budući da postoji mnogo zloupotreba. Stoga ga valja promijeniti, i to na način da se uvede kriterij minimalne proizvodnje po hektaru za određeni proizvod. Samo tako ćemo uvesti red u subvencijama, a kada je riječ o staračkim poljoprivrednim domaćinstvima, oni moraju biti dio socijalnog sustava, a ne poljoprivredne politike. Treba pronaći način kako da se zemlja tih domaćinstava, koja nemaju snage same obrađivati zemlju koju imaju u posjedu, stavi u funkciju.
Sada smo se dotaknuli i pitanja državnog proračuna. Vi ste prvi od oporbenih čelnika izjavili da biste dolaskom na vlast zamrznuli masu plaća u javnom sektoru, da biste pokušali kontrolirati rashode, jer će ove godine, prema Vladinim planovima, manjak u državnom proračunu iznositi 14,8 milijardu kuna. U slučaju da oporba osvoji vlast, kako biste riješili taj veliki problem? - Najprije bih htio reći da smatram kako proračunski deficit u 2011. neće iznositi 14,8, već da će sigurno ići prema 20 milijardi kuna. Ipak, ono što je veći problem od tako velikog deficita jest to da taj novac nije iskorišten u razvojne svrhe, već da se radi o potrošenom novcu koji nije potaknuo razvoj gospodarstva. Naravno da ćemo mi paziti na svaku kunu rashodovne strane proračuna, ali nam je cilj prije svega povećati prihode jačanjem gospodarstva. Zbog toga i tvrdim kako moramo ostvariti gospodarski rast od četiri posto, pa onda i deficit od 15 milijardi kuna postaje relativno manjim.
Problem HDZ-ovih vlada jest da su one jednostavno „pojele“ novac kako bi kupovale glasove, a nisu mislili na razvoj i rast gospodarstva koje treba financirati to sve. Stoga ćemo, kada dođemo na vlast, donijeti porezne promjene kojima ćemo olakšati teret gospodarstvu, a javno ćemo pozvati sve poduzetnike da sudjeluju u aplikacijama za EU fondove, jer će država za svaku kunu novca iz tih fondova dodatno dati novčani poticaj za dotični projekt. Jasno nam je da u 2012. neće biti velikih efekata tih mjera, ali već u 2013. bi se to moralo jače osjetiti. Naime, svako ulaganje u kvalitetne gospodarske projekte Vladi se u proračun vraća u vidu PDV-a, drugih poreza i doprinosa, tako da nećemo dvojiti u podržavanju kvalitetnih gospodarskih inicijativa.
- U Hrvatskoj samo tri posto ljudi nije zdravstveno osigurano, a i oni koji nisu osigurani će u slučaju neke hitne operacije biti zbrinuti. Postoji apsolutna pokrivenost, ali to onda znači da nam ne treba čitav taj veliki birokratski aparat koji regulira taj sustav. Tu su moguće velike uštede. Ako poduzetnicima kažemo da prilikom novog zapošljavanja dvije godine ne trebaju plaćati zdravstveni doprinos, to je njima 15 posto manji trošak za bruto plaću, što je iznimno mnogo.
A država time zapravo ništa ne gubi, jer da taj čovjek nije zaposlen, ionako bi mu plaćala zdravstvene usluge, ali bi bio na proračunu, a ne bi radno pridonosio. No, uvjet poduzetnicima za dvogodišnje neplaćanje zdravstvenog doprinosa bilo bi zapošljavanje na neodređeno vrijeme. Poslodavci bi mogli kalkulirati bi li im se isplatilo na dulje staze uzeti zaposlenika kojemu će biti teško dati otkaz. E, stoga bi im država ponudila da rok zaposlenja u kojem radnik ne bi mogao dobiti otpremninu iznosi pet godina, a ne sadašnje dvije godine, pa bi im smanjila eventualne troškove otpuštanja radnika ako bi do toga moralo doći.
Pitanje zapošljavanje je pitanje svih pitanja i stoga će mjerilo uspjeha biti je li i u kojoj mjeri povećala zaposlenost. Nažalost, još uvijek se ne mogu smanjiti i doprinosi za mirovine, jer je mirovinski sustav u mnogo većoj nevolji od zdravstvenog i tu samo možemo postepeno povećavati udio plaćanja za drugi stup, a smanjivati plaćanje za prvi stup. PIŠE FRENKI LAUŠIĆ
|
|||||