Nakon zatvaranja Poglavlja 13 - Ribarstvo, koje je među zadnjim zatvorenim poglavljima na putu Hrvatske u EU, razgovarali smo s državnim tajnikom za ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Tončijem Božanićem. On najavljuje dvostruko veće poticaje za hrvatske ribare u odnosu prema postojećima, kojima tako na raspolaganju stoji 30 milijuna eura, a rezervirana su i dva milijuna eura te dodatnih 25 posto te svote iz nacionalne kvote, ali i prijelazno razdoblje od pet godina na zadržavanje tradicijskih alata i kočarenje.

Koliko možemo biti zadovoljni pregovaračkim postignućem iz Poglavlja 13?
- Bilo je mnogo neizvjesnosti zbog toga hoćemo li uspjeti progurati tradicionalne alate u ribarstvu, kao i kočarenje unutar tri nautičke milje, gdje je dubina manja od 50 metara, jer nema takvih iznimaka ni u jednoj zemlji na Mediteranu. Sad kad smo osigurali prijelazno razdoblje za ribarsku flotu, ostaje i mogućnost da te odredbe trajno zadržimo, ako izradimo dobre planove upravljanja. Naime, rukovodili smo se našom jako dugom i bogatom ribarskom tradicijom te morskom obalom, koja se proteže na 6200 kilometara, kao i velikim brojem otoka. Tražili smo maksimum u pregovorima s EU-om i s krajnjim sam ishodom više nego zadovoljan.

Zašto smatrate da je to bilo najtransparentnije poglavlje kad je riječ o uključivanju nekoga sektora u pregovarački proces?
- Zato što je u sklopu tog poglavlja održan niz sastanaka radne skupine za pripremu pregovora, još od samog početka pregovora. Održani su prvi sastanci o pripremi i izradi pregovaračkog stajališta koja su prihvaćena tek nakon razgovora u sklopu radne skupine. Isto je vrijedilo i tijekom pregovora i pri prihvaćanju izmjena stajališta. Dodatno, ovo je jedino poglavlje u sklopu kojeg su predstavnici sektora zaista sudjelovali i na sastancima s Europskom komisijom.

Što ribarima donosi Poglavlje 13, osim financijske omotnice koja im osigurava 30 milijuna eura iz Europskog ribarskog fonda na godinu?
- Mogućnost je korištenja tih sredstava velika sama po sebi, ali se stupanjem u punopravno članstvo u EU otvaraju i druge mogućnosti, posebno nastup na zajedničkom tržištu i ukidanje granice mogućnosti jednakog plasmana i jednakih uvjeta. Također, najvažnije je da porastom tržišta s pravom očekujemo i porast cijena za proizvođače, s obzirom na to da je to izravno vezano uz potražnju. EU-ovo je tržište jedno od najvećih svjetskih uvoznika, i potreba za ribom je velika, pa Hrvatska tu svakako može i mora naći svoje mjesto.

Koja su ostala pregovaračka postignuća?
- Dobili smo prijelazno razdoblje za korištenje koče na manjoj udaljenosti od obale od onih koje su određene pravilima Unije, kao i mogućnost trajna zadržavanja takva režima pod uvjetom izrade planova upravljanja. Nadalje, dobili smo prijelazno razdoblje za zadržavanje kategorije malog ribolova, što je kategorija koju EU ne poznaje, a kakav je on danas, uz obvezu njegova postupna ukidanja, odnosno preusmjeravanja u druge kategorije, za što smatramo da je svakako bilo i potrebno i planirano napraviti. Osim toga dobili smo mogućnost veće stope sufinanciranja na vanjskim otocima. Također, uz uvjet izrade planova upravljanja dobili smo i mogućnost zadržavanja tradicionalnih alata koje ne poznaje pravna stečevina EU-a.

Kakva je ova godina za hrvatske ribare, što zbog slaba ulova, što zbog ekonomske krize koja nas još prati?
- Samo je u posljednje tri godine ove Vlade, u odnosu prema prijašnjim godinama, ukupni ulov povećan 40 posto. Istina, došlo je početkom ove godine do određena smanjenja ulova i u kočarskom ribolovu i pri ulovu male plave ribe. No u ribolovu uvijek postoje oscilacije, odnosno 'viša sila', a zbog toga se ova djelatnost subvencira svuda u svijetu.

Što znači prijelazno razdoblje koje se tiče kočarenja?
- To znači da će hrvatski ribari moći taj alat koristiti na manjoj udaljenosti od one na kojoj ga smiju koristiti druge države na Mediteranu. Dok je u EU pravilo tri nautičke milje od obale ako je dubina manja od 50 metara, za Hrvatsku na sjevernom Jadranu, oko Istre i Kvarnera, gdje su te dubine takve, omogućeno korištenje tog alata na 1,5 nautičkih milja. Također, dok je u EU obveza korištenja alata na 1,5 nautičkih milja u područjima gdje je dubina veća od 50 metara, hrvatski ribari mogu nastaviti koristiti koču, kako se ona koristi i sada, na udaljenosti od jedne nautičke milje. Riječ je o brodovima dugima do 15 metara, koji i sad imaju problema zbog manje ribolovnih dana, što je velik problem. Dodatno, omogućeno je i trajno zadržavanje tog režima uz uvjet izrade planova upravljanja koje mora odobriti Europska komisija i u kojima se mora detaljno elaborirati zašto bi takvo zadržavanje bilo potrebno te o kojim je područjima, korisnicima, ulovima i vrijednosti ulova riječ.

Koliko i gdje će moći loviti hrvatski ribari?
- Koliko hoće i gdje hoće u Jadranskom moru, poštujući nacionalne propise, osim u teritorijalnim morima susjednih zemalja. Nakon konačna razgraničenja sa Slovenijom, ali tek nakon određivanja granice, i u Sloveniji s 25 plovila.

Gdje će loviti slovenski ribari?
- Najvjerojatnije tamo gdje i danas - u slovenskom ribolovnom moru. No na temelju obveza koje je Republika Hrvatska preuzela devedesetih godina (SOPS), a tek nakon određenja granice, imat će ograničen pristup u hrvatsko more, i to pod nadzorom Republike Hrvatske s 25 plovila.

Što znači poseban status za četiri hrvatska otoka Lastovo, Mljet, Vis i Dugi otok?
- Znači da Europski ribarski fond (ERF) u sufinanciranju projekata na tim otocima u ukupnim javnim sredstvima sudjeluje s 85 posto. Uobičajena je stopa 75 posto sudjelovanja ERF-a u javnim sredstvima, ma kolika se stopa sufinanciranja primjenjivala. To koliko ćemo mi sami biti u stanju iskoristiti tu mogućnost, ovisi o nama. Razlog zbog kojega je tražena veća stopa sufinanciranja bilo je upravo prepoznavanje i valorizacija hrvatskih otoka u sektoru ribarstva. Time se jasno pokazuje da je značenje otoka, ne samo tih četiriju, nego i ostalih, poseban interes Republike Hrvatske, te se nadamo da će ta mogućnost, koju danas imaju samo vanjski grčki otoci, biti prepoznata i ubuduće.

Hrvatska je dobila pravo zadržati najveći dio tradicionalnih ribarskih alata, uz obvezu da to opravda svojim planovima za upravljanje ribljim fondom. Što to znači?
- To znači da moramo zasukati rukave i početi raditi. Sadržaj planova upravljanja je propisan, mogućnosti koje oni daju su velike, ali podrazumijevaju niz uvjeta koji se moraju zadovoljiti. To prije svega znači određivanje područja, sudionika, ulova, načina upravljanja ribolovnim naporom te znanstvenu procjenu stanja ribljeg fonda i ostvarenja ciljeva. To je velik i važan posao koji nam predstoji i koji će biti jedan od najvećih prioriteta u nastupajućem razdoblju.