|
Objavi na:
|
||
|
|
||
Poboljšanje suradnje Srbije i Hrvatske posljednjih godina, prema ocjeni svih analitičara, presudno je za stabilnost cijele regije zapadnog Balkana. Međutim, stabilnost regije i dalje ugrožavaju neriješeni unutarnji odnosi naroda Bosne i Hercegovine, odsustvo dijaloga Beograda i Prištine, široko rasprostranjena korupcija, dugogodišnja blokada euroatlantskih integracija Makedonije... U razgovoru za „Politiku” Hidajet Biščević, glavni tajnik Vijeća za regionalnu suradnju, kaže kako za regiju nemjerljiv značaj ima uspon odnosa Srbije i Hrvatske, ali da je sada neophodno ovu pozitivnu klimu pretvoriti u konkretne oblike suradnje u ekonomiji.
|
||||
Teško da ijedna nacionalna ekonomija u ovim uvjetima ekonomske krize može sama unutar vlastitih granica riješiti svoje najkrupnije probleme |
• Na sceni je prisutna suradnja lokalnih Srba i Hrvata u BiH u smjeru koji dijelu međunarodne zajednice nije prihvatljiv jer se temelji na stvaranju trećeg entiteta. Koliko je izvjesno stvaranje hrvatskog entiteta?
- Nemoguće je očekivati neko održivo i trajno ustavno rješenje u BiH na načelu dva protiv jedan. Jedini temelj trajne stabilnosti je situacija u kojoj će sva tri partnera naći mjesta za zadovoljenje kroz jedan realan kompromis. Bošnjaci i Hrvati su izgubili 15 godina ne nalazeći rješenje za svoje uzajamne odnose unutar Federacije BiH i posljednji je trenutak da se nađe formula u kojoj će hrvatsko nacionalno pitanje u BiH biti riješeno uz poštovanja ustavne kategorije suverene konstitutivne ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH. To se može učiniti kroz teritorijalnu konstrukciju ili kroz institucionalnu zaštitu hrvatskoga naroda od preglasavanja i majorizacije.
• Postoji li potreba za revizijom Daytonskog sporazuma?
- Međunarodna zajednica osjeća stanoviti zamor od BiH i u nekoliko navrata pokušavala je nekom vikend intervencijom učiniti neki pomak. Ona je razočarana činjenicom da politički čelnici u BiH ne uspijevaju sami pokrenuti stvari iz ove preduge letargije i statusa quoa u BiH, koji može biti izuzetan opasan u kontekstu vrlo jasne ekonomske krize i u pozadini ovih zbivanja koji se događaju na rubu Sredozemlja. Pojačan angažman međunarodne zajednice, pogotovo Njemačke, odražava stratešku zabrinutost EU-a od nedovršenog mira na Balkanu u kontekstu širih nemira na geostrateškom rubu Europe. BiH je zaista ponovno povijesna točka trajne europske sigurnosti i stabilnosti. Posebnu odgovornost imaju političari u BiH jer oni u ovom trenutku oblikuju budućnosti naraštaja koji dolaze. To može biti u obliku scenarija tihe erozije, scenarija latentne eksplozije ili scenarija jedne uporne evolucije u smislu dijaloga i pravljenja kompromisa.
Regionalna suradnja ključno pitanje europskih integracija
• Kakvi su izgledi za zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR)?
- Iza cijele priče oko zatvaranja OHR krije se pitanje tko što očekuje od situacije u kojoj OHR ne postoji. Međutim, smatram da je izuzetno važna brza transformacija OHR-a u snažnu misiju EU-a, odnosno ured posebnog predstavnika EU-a u BiH.
• U kontekstu europskih integracija, koliko će biti nužno da se svaka država suoči s problemom korupcije na najvišoj razini?
- Apsolutno. Usuđujem se reći da je to najvažniji kriterij za buduće članstvo u EU-u, zbog želje EU-a da se zaštiti na svakoj razini od bilo kakve mogućnosti sigurnosne prijetnje, a korupcija je postalo pitanje nacionalne sigurnosti. Regionalna suradnja kao test budućeg ponašanja u okviru šire zajednice i borba protiv korupcije kao pitanje nacionalne sigurnosti postali su ključna pitanja europskih integracija. U Vijeću za regionalnu suradnju završili smo Regionalnu strategiju za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala koja bi trebala krajem ožujka biti usvojena na ministarskom sastanku u Crnoj Gori. Po prvi put postojat će zajednička strategija na ovim prostorima sa zajednički dogovorenim mehanizmima monitoringa primjene te strategije.
Nema dijaloga
• Kakva je Vaša procjena uspješnosti pregovora Beograda i Prištine?
- Iako sada možda nije najpovoljniji trenutak, s obzirom na izborne godine i unutarnjopolitička zbivanja, dugoročno bilo bi izuzetno korisno ukoliko u narednih nekoliko mjeseci počne taj dijalog. Kad nema dijaloga odmah se obnavljaju frustrirajući elementi u uzajamnim odnosima ali i na unutarnjopolitičkim scenama. I to onemogućava da se energija usmjeri na ključna strateška opredjeljenja odnosno članstvo u EU-u. Među običnim ljudima postoji potreba za tim dijalogom jer postoji na desetine neriješenih pitanja. Postoji interes i sa stajališta regionalna suradnje jer, na primjer, Cefta ne funkcionira, Vijeće za regionalnu suradnju funkcionira na temelju ad hoc rješenja, dok gotovo završen ugovor o transportnoj zajednici jugoistočne Europe ne možemo potpisati zbog nedostatka dijaloga o tim praktičnim pitanjima. Istodobno svi žele suradnju u izgradnji infrastrukture, a nje ne može biti bez takvog ugovora.
Nacionalizam pobijedio komunizam
Etničko politička obojenost medija postoji u svim zemljama regije, a prema riječima Biščevića, „na ovim prostorima nacionalizam je pobijedio komunizam, a potom što je ostalo od jednog i od drugog to je pobijedio senzacionalizam”. „Ono što se vrlo često zaboravlja je da većina tih medija na prostorima bivše Jugoslavije u vlasništvu zapadnoeuropskih vlasnika. I paradoks je da vlasnici, koji su izvan ovog prostora, toleriraju uređivačke politike koje obnavljaju tenzije na etničkoj osnovi, a u nekom idealnom svijetu svi bi se morali boriti za takozvane europske vrijednosti. Zbog komercijalnog interesa oni odobravaju uređivačke politike koje, športskim rječnikom rečeno, obnavljaju napetost Dinama i Crvene zvezde ili Partizana i Hajduka, jer je naravno na tim napetostima lakše zarađivati jer se na miru i prijateljstvu skuplja manje novca”, kaže Biščević.
Nenad Radičević, Politika, Beograd