Don Anđelko, ne daj Bože, da niste bolesni!? Nigdje vas nema, a naučili ste nas da vas ima svugdje. Eto, nema vas čak ni u – Red Carpetu!?

- Čini mi se da je došlo do nesporazuma: hvala Bogu zdrav sam i uvijek dobro znam gdje sam, ali ne znam gdje me sve medijski ima – jer televiziju ne gledam. Međutim, od ljudi uvijek čujem kad sam “bio” i u spomenutoj emisiji, i to mi redovito dojave oni koji, kao, ne gledaju “ništa što je šund”.

A drugo, ispada da sam takozvana posvuduša, ali to doista nisam, iako bih mogao biti. Najprije zato što dragocjenog vremena nemam previše, pa biram gdje ću se pojaviti, a prednost dajem tiskanim medijima i pastoralnim nastupima. Dakle, najčešće sam na crvenom tepihu u crkvi i tu sam pravi (con)celebrity pop – jer svaki dan celebriram a vrlo često i koncelebriram svetu misu.

Je li moguće da vas nije bilo čak ni na promociji nove knjige uvažene gospođe Nives Drpić zvane Nives Celzijus!? Pamtim da ste bili promotor njezine hit-knjige “Gola istina”...

- Bio sam tamo, ali u publici, među uzvanicima. Toga sam dana morao u Zagreb radi nekog posla pa sam svratio, jer sam bio pozvan kao prijatelj obitelji, čestitao i darovao Nives svoje tri knjige. Upoznao sam također nekoliko krasnih ljudi, kao što je prvak svijeta u harmonici Semir Hasić i mnoge druge. Nekima to izgleda čudno, ali vjerujte mi, nikoga mi Bog nije slučajno poslao na životni put i ja za svakoga od njih, kao i za sve medijske djelatnike pa i moje medijske kritičare, svaki dan molim.

Kad sam već spomenuo gospođu Nives: kako doživljavate tu damu? Pogotovo u njezinim spotovima...

- Odvratni su spotovi u kojima se ona, kao obiteljska žena i majka dvoje djece mora ponižavati po idejama raznih medijskih hohštaplera. Takvi reži-seri, koji umišljaju da su svjetski umjetnici, zapravo čovjeka svode na meso, a ženu na guzice i sise! Volio bih da Nives, bez obzira što ima publike koja je gladna golotinje, što prije takvim manipulatorima kaže NE! Ja sam joj od prvoga trenutka pristupio samo kao čovjeku, i to je ostalo do danas.

Sotonski udar na žene

A kad sam već spomenuo riječ dama: primjećujete li sve ove predivne mlade dame koje su sastavni dio velikoga šušura na ATP turniru u Umagu?

- Pa nisam slijep. Vidim sve što i svi ljudi sa zdravim vidom. Nije problem u gledanju, nego u tome što pritom čovjek misli. Isus je zato upozorio da se i u mislima može učiniti preljub. Ja se divim ljepoti kojom nas je Bog obdario i molim uvijek da našu mladost očuva zdravom, čistom i čestitom. Jer u ovoj razbludnoj civilizaciji posebno je jak sotonski udar na mlade žene. Vrag zna da upravo njih treba pokvariti kako bi propao narod. To je očito u zemljama takozvane zapadne civilizacije u kojima je iskorijenjen kršćanski moral, a kod nas i takozvani socijalistički. Izgleda da će nekadašnji kršćanski Zapad morati spašavati muslimanska etika.

Primijetio sam da imate u Umagu i svoje navijačice. Jedan vaš kolega svećenik je “primjećivao” mlade dame više nego je to normalno...

- ... Da, čujem da ga već i Haag traži. Uskoro će biti potpuno identificiran, lociran i transferiran. Ipak, neki Bogu zahvaljuju za tu sramotu jer je sa svećenika skinuo pedofilsku etiketu. Šalim se, naravno. Uvijek je bilo skandaloznog ponašanja, ali je teška zabluda da će ga biti manje ako ga javno pokažemo, jer medijskom reklamom zlo se povećava! A glede navijačica u Umagu, mene to ne čudi jer ja sam i na teniskom terenu svećenik. A žene cijene ono što ja jesam i što predstavljam. One dublje nego muškarci imaju slutnju vječnoga i svetoga. Zato je i za Isusom spontano išlo mnogo žena, a apostole je on sam pozvao.

Ne znam baš puno svećenika koji su zaluđeni tenisom kao vi...

- Ma nisam nimalo zaluđen tenisom, nego ga smatram najljepšim sportom. Tenis je spoj šaha i boksa – zahtijeva brzo razmišljanje, dobru pokretljivost, laku ruku i snažno udaranje. Prije se u kleričkim krugovima tenis smatrao snobizmom, ali sada ima već mnogo svećenika u svim biskupijama koji “reketare”. Stalno se kalkulira tko je najbolji, ali to se ne zna jer još nismo odigrali ni jedno prvenstvo. Mislim ipak da sam u svojoj kategoriji vjerojatno najbolji.

Gledao sam vaš meč na VIP turniru u Umagu. Falili ste čisti zicer, volej na mreži, svatko bi drugi opsovao, vi dakako niste. Vidio sam da ste stisnuli zube, nešto sebi promrmljali u bradu... Što?

- Kod takvog promašaja u igri parova najprije pomislim kako je mome partneru neugodno pa mu se i ispričam. Ali najčešće se sjetim našega legendarnog Gorana koji je u sličnim situacijama sebe nazivao tovarom. Ja obično kažem: Bože dragi, kako je to moguće?

Bludnice i anarhisti

Je li vam svojedobno teško pala “prekomanda” iz Zagreba...

- Ajme, jadan ti sam – kad će više završit “don šeherezada”! Jer sam već tisuću i jedan put objasnio da nisam iz Zagreba dobio “prekomandu” nego sam namjerno izabrao Gospićko-senjsku biskupiju za nastavak svoje pastoralne djelatnosti. Naime, u Crkvi nitko ne može premjestiti svećenika iz jedne biskupije u drugu. Kao što novinara “Slobodne Dalmacije” nitko ne može premjestiti u “Večernjak”. Ja sam tek sada od moga biskupa Bogovića dekretom dobio “prekomandu” u novu župu…

Šuškalo se da vam je to smjestio Juraj Jezerinac. I da je bila riječ o onome što se zove – invidia clericalis – svećenička ljubomora?

- Istina je, osjećao sam tu famoznu ljubomoru gotovo cijelo vrijeme mojega boravka u Zagrebu, ali to doista nema veze s dragim biskupom Jezerincem. Pritisci i sugestije vodećim ljudima u Vojnom ordinarijatu da me smijene ili ušutkaju dolazili su iz triju izvora ili lobija, ne samo crkvenih. To su takozvana lažna braća odnosno naši “farizeji i pismoznanci” koji se ne znaju radovati ničijem uspjehu.

Zatim, razni utjecajni liberalistički pojedinci i krugovi piramidalnog oblika koji ne podnose nikakav utjecaj Crkve u javnosti. A treći izvor su homogayci, kako ih ja zovem. Svima njima pridružuju se takozvani pobožni katolici koji zamišljaju da svećenik ne smije sići iz svoga uzvišenog i svetog “čardaka ni na nebu ni na zemlji” i sablažnjavaju se njegovim druženjem s raznim “antikristima” i “bludnicama”, a zaboravljaju kakva je najsramotnija poniženja podnio sam Isus Krist radi našega spasenja.

Svjetla velegrada najprije ste zamijenili Gospićem, a nedavno ste iz Gospića “prekomandirani” u još manje mjesto...

- Gotovo točno prije tri godine otišao sam iz Zagreba u Gospić. I uopće mi to nije teško palo nakon gotovo trideset podsljemenskih godina. A sada se za oko 50 km “vraćam” Zagrebu. Toliko su Otočac i Kompolje udaljeni od Gospića, ali sam zato sada gotovo tik uz autocestu. No, najvažnija mi je promjena u tome što sam u 57. godini života i 33. godini svećeništva prvi put postao upravitelj župe. Prije sam bio samo virtualni “župnik Comp-polja”, a sada sam stvarno župnik Kompolja.

Jeste li upoznali Darka Milinovića? I jeste čuli ono: Darko Milinović je vitak zato što nikad nije gladan jer dok govori – guta samoglasnike!

- To je loša dosjetka, jer onaj tko puno guta morao bi biti jako debeo, iako samoglasnici nisu ni hamburgeri ni ćevapi. Našega ministra Dadu, kako ga svi od milja zovemo, upoznao sam jako dobro. I za njega, kao i za bilo kojega našeg političara, nije toliko važno kako javno komuniciraju, nego je neusporedivo važnije kako rade svoj posao u ovim politički teškim i idejno mutnim vremenima različitih pritisaka na Hrvatsku.

Zakazala i Crkva

Dolaze nam izbori i Europa...

- Točno – izbori nam dolaze, a dio Europe smo od stoljeća sedmog. Sada se s euforijom u javnosti govori o takozvanom ulasku Hrvatske u EU. Međutim, ja sam tu “teški” eurorealist. To znači da na taj takozvani hrvatski put gledam u okviru globalnoga procesa ujedinjavanja svijeta, u kojemu su već sada ne samo izbrisane državne granice, nego i maknuti stupovi suvereniteta. Naš je narod, nažalost zbog zakašnjelog ostvarenja državnosti, još uvijek u fazi nacionalnog romantizma i potpuno nerealno gleda na te procese pa je zato podložan lakoj političkoj i medijskoj manipulaciji.

Jako sam žalostan kad vidim kako i odgovorni u Crkvi, često mentalitetom i retorikom prošlosti, ponavljaju fraze i floskule koje možemo čuti od loših političara, umjesto da hrabro i s proročkim duhom narod pripravljaju na izazove 22. stoljeća. Zato se ja kiselo smijem i izborima i referendumu za EU. Jer karte za svjetskim stolom već su “izmiješali” maheri budućeg demokratskog totalitarizma, koji su i do sada pomicali figure na globalnoj šahovskoj ploči. Ipak, ako ono SDP-ovo arogantno štrebersko blebetalo postane premijer, ja ću se ošišati “na nulu”.

Govorite gotovo kao “anarkišta”...

- Nisam anarhist, ali sam protivnik politike na današnjem stupnju njezina “razvoja”, jer je postala ne samo sluškinja kapitala, nego ropkinja globalnih korporacija i banaka koje stvaraju krize kako bi lakše profitirale. Zato ja ne želim biti sudionik te obmane, jer nikakva politika na njihove planove ne može utjecati, nego samo vrhovni Gospodar povijesti. Tu je i Crkva zakazala svojom mlakošću i taktikom “nediranja u osinjak”. Crkva mora narod odvraćati od strastvenog sudjelovanja u stranačkom cirkusu i poticati ga da javno svjedoči vrednote koje su nas održale kroz povijest. Danas to znači živjeti prošireno pravilo sv. Benedikta: Moli, radi, rodi!

... Je li i “slučaj Dajla” posljedica takvog držanja Crkve?

- Sigurno. Crkvena praksa “nepovlačenja vraga za rep”, jednako kao i taktika hrvatske politike da se nikomu ne zamjeri, možda je potaknula nekog Sicilijanca u Vatikanu koji se sprema za budućeg nuncija u Hrvatskoj, da lošim znanjem hrvatskoga jezika “Lijepa Naša” prevede kao “Naša Stvar”. Tko zna, dakle, na koje je sve “hobotnice” mislio papa Pavao VI. kad je rekao da je “u Crkvu ušao dim sotonin”! No, hvala Bogu, ponovno se pokazala mudrost i hrabrost hrvatske istarske duše. A neki su naivno mislili da će preko samostana Dajla biskup Milovan pasti “ko stara frajla”!

Što nas onda čeka u budućnosti? Neki govore i pišu: Pa imamo sjajnu mladost, u mnogim sportovima smo u svjetskom vrhu...

- Pojedinci samo pokazuju koji potencijal ima naš narod, ali i susret mladih s papom Benediktom otkrio je da imamo zdravu mladež unatoč drastičnoj “zrćizaciji” Hrvatske po receptu: “ubiti” Boga, da vlada droga i joga. Nažalost, događa se masovno propadanje biološkog potencijala u narodu, jer na jednoj strani mediji kao jedinu uspravnicu mladima umjesto moralne vertikale nude, metaforički ali i doslovce, “štangu” u turbo-klubovima, a na drugoj se širi nova zabrinjavajuća bolest “fejsbukvitis cronica et acuta”.

U općem ozračju ozbiljne banalizacije života, vulgarizacije spolnosti, estradizacije politike i narkotizacije zabave, samo će pojedinci koji se duhovno i moralno uzdignu iznad te baruštine biti zdravo zrnje za kruh naše budućnosti, a golema većina će biti pljeva za kompostište novoga svjetskog poretka.

MILORAD BIBIĆ