savjest INTERVJUI

intervjui.php?osoba=6369&davorin-rudolf
Osoba: Rudolf Davorin
Datum: 20.08.2011
Objavljeno: Slobodna Dalmacija
Foto autor/izvor:
Objavi na:

 

 

Za postavljanje veleposlanika u inozemstvu potrebiti su odluka predsjednika Republike Ive Josipovića, prijedlog Vlade i supotpis premijerke Jadranke Kosor. Drugim riječima, s prijedlogom kandidata moraju se složiti Predsjednik Republike i Vlada. Predsjednik je uz to dužan konzultirati o kandidatima odgovarajući odbor Hrvatskoga sabora - kaže akademik dr. Davorin Rudolf, nekadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova (1991.) i bivši veleposlanik RH u Italiji, komentirajući najnovija javna sporenja između Predsjednika Republike i ministra vanjskih poslova oko imenovanja diplomata.

 

Na pitanje kako se ranije odlučivalo o diplomatima, dr. Rudolf kaže:

- Ako su predsjednik Republike i premijerka složni da nas u veleposlanstvima zastupaju i predstavljaju vrhunski obrazovani, stručni i državi Hrvatskoj apsolutno odani ljudi, onda je svejedno kada će biti imenovani. Nažalost, u nas je, u prijašnjim razdobljima, imenovanje veleposlanika predstavljalo neku vrstu političke i ideološke, zapravo stranačke trgovine između predsjednika Republike i premijera: ti prihvati meni ovoga moga, a ja ću tebi toga tvoga. Imenovanja su se nepodnošljivo odugovlačila.

 

Koliko su među diplomatima prisutni karijerni diplomati, a koliko politički podobni?

- Obično se na veleposlanička mjesta postavljaju tzv. karijerni diplomatski djelatnici, stručnjaci zaposleni u Ministarstvu vanjskih poslova. Ali, imenuju se i političari, ponekad znanstvenici, kulturne i javne osobe, posebice u zemljama koje se u međunarodnim odnosima smatraju važnim svjetskim metropolama.

 

Je li spor nastao i zbog toga što se radi o najvažnijim diplomatskim mjestima?

- Sve su države jednako važne, ali dopustite, za nas su svakako najvažnija središta Washington, Berlin i Moskva.

 

Sjećate li se da je i ranije bilo sličnih “kratkih spojeva” oko imenovanja diplomata?

- U nas se u praksi svašta dešavalo. Jednom je, mislim 2000., ministar vanjskih poslova ishitreno, odjednom, smijenio 35 veleposlanika i konzula, kao da imamo vrhunskih stručnjaka napretek.

 

Neki naši diplomati funkciju su iskoristili za osobna profesionalna napredovanja?

- Veleposlaničke funkcije obično traju tri do četiri godine. Razumljivo, svaka država tolerira opravdane iznimke, posebice ako je veleposlanik iznimno uspješan ili ako mora zaključiti važne poslove. Veleposlanici rijetko kad samovoljno napuštaju veleposlanstvo. Mi smo, primjerice, odlazak naše veleposlanice u Washingtonu na tamo neku funkciju u NATO-u prije isteka njezina mandata, ili odlazak ministra pravosuđa u tajništvo UN-a također na njegov zahtjev, predstavili u javnosti kao nekakvo važno postignuće za Hrvatsku. A za mene su to neprihvatljiva ponašanja i odluke.

R. MIKAČIĆ