Svi birači moraju biti svjesni da su to odluke koje su organizacijske prirode i trošenja proračuna, poreza i podmirivanja obveza. Ako Vlada to nije u stanju napraviti sama, onda dolazi MMF koji radi to isto, kazala nam je Vesna Pusić (HNS) u Intervjuu tjedna. Vi ćete, po svemu sudeći, biti šefica vanjske politike u Hrvatskoj.
To ovisi o rezultatima izbora. Ništa nije gotovo dok nije gotovo i zato, i ovim putem, pozivam birače da obavezno izađu na izbore. Što planirate na polju gospodarske diplomacije? Jasna Plevnik s liste don Ivana Grubišića smatra da se treba okrenuti rastućim gospodarstvima u Brazilu, Kini, Rusiji, koja nam dosad nisu bila pretjerano zanimljiva. Bila su nam zanimljiva, ali temeljna pretpostavka gospodarske diplomacije i njenog predstavljanja nacionalne ekonomije jest – da imate nacionalnu ekonomiju! Morate imati i tvrtke koje mogu nastupati vani i uvjete koji privlače investitore. Hrvatskoj treba deset primarno političkih veleposlanika – u EU, Washingtonu, Njemačkoj, Francuskoj, Rusiji i susjednim zemljama – a sve ostalo moraju biti gospodarski. Oni će brinuti za plasman hrvatskih proizvoda na treća tržišta, naravno, uz sekundarne političke kadrove. Cjelokupna politika Vlade mora biti da se gospodarstvo osposobi, da se tvrtke povezuju – da, naprimjer, zajednički opremaju hotele, a ne samo da svaka za sebe proizvodi parkete. Strane i naše investitore treba uključiti u vrednovanje uvjeta za investiranje i u skladu s tim prilagoditi uvjete, što sigurno znači reforme javne uprave i pravosuđa. Vaš bivši stranački kolega Dragutin Lesar upozorava da će ulazak u EU imati neugodne posljedice na naše kontakte iz dosadašnjih trgovinskih saveza, poput CEFTA-e. Naprimjer, mi ponajviše izvozimo u Srbiju i BiH, a sada se na Hrvatsku više neće gledati kao na zaseban vanjskotrgovinski subjekt, nego jednu od članica Unije, u čijoj kvoti dolazi ponešto i od hrvatskih proizvoda.
Naravno da će nas se gledati kao na zaseban subjekt, samo nećemo biti članica CEFTA-e. Kad uđete u EU, ulazite i na njihovo tržište i nema više carina. CEFTA je dobar pomoćni instrument kad niste na tržištu od pola milijarde ljudi, zato je izmišljena zbog ovog dijela Europe. No, nisu li nam upravo ovo bili najvažniji trgovinski partneri? Bili su, između ostalog, i zato što smo imali carine. Primjerice, mi sada imamo problem sa Željezarom Sisak, koja proizvodi, recimo, i vrstu cijevi koje bi bile konkurentne na europskom tržištu da nema carine, a na tome radi oko 800 ljudi. Postoji opasnost da će ti ljudi ostati bez posla jer firma možda neće preživjeti do 1. srpnja 2013. da može izvoziti bez carine.
Znači, ne strahujete zbog pada izvoza u zemlje regije?
Kako Kukuriku gleda na HEP? Ta je tvrtka dosta kompromitirana korupcijom, nepotizmom i sličnim aferama, što vodi njenom obezvrjeđenju, iako je ona vrlo vrijedna. Postoji bojazan da i to bude argument prilikom eventualne privatizacije, što može dovesti do rasta cijena struje, koja je i dalje povoljnija nego u EU.
Jedna je stvar kad se zadužite pa to uložite u nešto što vam vraća novac, kao što su autoceste, a drugo je kad se zadužujete za potrošnju. Na 300 kilometara autocesta koje su tad sagrađene se zarađuje i novac su vratile prije nego što se planiralo. Tada je započet europski proces, riješeno je 180 tisuća ljudi koji su fiktivno radili, a šest i više mjeseci nisu dobivali plaću, riješen je unutarnji dug, kada država nije plaćala obveze pa se to pretvorilo u spiralu duga, deficita, ograničeno je plaćanje na šest mjeseci. Nezaposlenost je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, bila rekordna. Ne, bila je niža nego što je danas. U najvećim eksplozijama nezaposlenosti bila je na 300.000, a pogledajte koliko i danas, kao i za vrijeme HDZ-a devedesetih, ima onih koji rade, a po šest i više mjeseci ne primaju plaću. To su nezaposleni. Nije li Račanova vlada zbog aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom ponudila na privatizaciju Poštansku banku, dijelove INA-e i HEP-a? Što se INA-e tiče, privatizacija do 2003. godine je primjer privatizacije, potpuno transparentan i jasan! A nakon toga je počelo prodavanje upravljačkih prava ispod stola i zato sada imamo afere. Sama činjenica da je INA krenula u privatizaciju nije kriminal. Samo je pitanje upravlja li tim tvrtkama profesionalni menadžment ili politika. Politika ne treba upravljati nego stvarati uvjete. Imate ljude koji u istoj rečenici i kritiziraju političare i žele ih kao upravljače! Ovih dana doznajemo i da Kukuriku koalicija ipak nije za prosvjede na Markovom trgu, niti da im je do snižavanja broja potpisa potrebnih za referendum. Što se tiče referenduma, to nije novi stav. Što se tiče prosvjeda na Markovu trgu, nije istina da smo protiv njih. Nije li Milanović govorio da treba smanjiti broj potrebnih potpisa? Ne znam, ja sam uvijek smatrala da je referendum samo izuzetni oblik izjašnjavanja u predstavničkoj demokraciji, koja od 18. stoljeća naovamo ima vrlo čvrste razloge zašto postoji. Bilo je eksperimenata s direktnom demokracijom i najpoznatiji je jakobinska diktatura nakon Francuske revolucije, kada su predstavnici bili samo glasnogovornici, a ne predstavnici s mandatom. Činjenica je da se ne koriste alternativni oblici demokracije, kao što su sudjelovanje u odlučivanju na lokalnoj razini, zatim na radnom mjestu, industrijska demokracija, različite vrste angažmana interesnih grupa. Sa stanovišta upravljanja državom u cjelini, stvari koje se odlučuju referendumom su ograničene na ono što je od neobičnog, posebnog i izuzetnog interesa za javnost u danom trenutku. Zato je i određeno da referendum može tražiti 10 posto birača.  Biste li dopustili referendum o Zakonu o radu da ste bili na mjestu Kosorice? To ne bi smjelo biti u fazi dopuštanja! Bez obzira što ste mogli reći da su ljudi to potpisivali jer su bili nezadovoljni općim stanjem, ali referendumsko pitanje je dobilo potpise i to znači da se morao provesti. A u kojem bi onda smislu referendum, po Vama, mogao biti opasan? Ne, nije važno s tog stanovišta gledati na referendum kao opasan ili neopasan, no zato postoji ograničenje od 10 posto birača. Ako su popisi birača točni, onda je to dovoljan argument. Vi imate izbore da bi Vlada preuzela odgovornost na neko razdoblje. A što kada se Vlada, poput grčke nedavno, nađe pred odlukom koja je tako važna za budućnost da se ne osjeća ovlaštenom da je donese i možete li zamisliti da se s tako nečim sretne Kukuriku koalicija? Primjerice, oko dolaska MMF-a? Da MMF stavljamo na referendum? Da. Nikad to ne bismo napravili. Zašto? Zato što je to je odgovornost Vlade. Ali to se tiče dalekosežnih financijskih obveza. Svi birači moraju biti svjesni da su to odluke koje su organizacijske prirode i trošenja proračuna, poreza i podmirivanja obveza. Ako Vlada to nije u stanju napraviti sama, onda dolazi MMF koji radi to isto. U javnosti se stvorila fama da je MMF strašan bauk, ali s obzirom na sve što je HDZ-ova vlada napravila i gdje nas je dovela – puno bi bolje bilo da su doveli MMF, jer sami nisu znali što rade. Dobili bi okvir u kojem bi se ponašali. Smatram da će Kukuriku koalicija biti u stanju napraviti poteze, ali i prezentirati planove za budućnost koji će uvjeriti i međunarodne financijske institucije da Hrvatska zaslužuje kreditni rejting koji će joj smanjiti cijenu novca. Mislite da će se to dogoditi nakon svega što se zbiva na jugu Europe? Apsolutno.
To će se dogoditi. Hrvatska nije ni blizu situacije u kojoj je Italija. A hoćemo li biti vjerodostojniji u potezima od Berlusconija? Pa ako nećemo, ne trebamo ni ići na izbore. Kako gledate na činjenicu da ni u Grčkoj ni u Italiji nije bilo izbora, a dobili su nove vlade? Kakav je to novi trend? Što se Grčke tiče, vladu je preuzela osoba koja je bila dio te vlade. Osim toga, oba su premijera bili dio upravljačkih struktura europskih financijskih institucija. Monti je bio član Europske komisije. Kad je došlo do krize, očito su se okrenuli nekoj tehničkoj vladi koja je koliko-toliko spremna i zna dovesti stvari u red. To se dogodilo u oba slučaja, iako su obje države mogle na izbore. To bi bila neka vrsta "domaćeg MMF-a". Tko je donio odluku o tome? Parlament. Dakle, slično kao kod nas – biračima nije dana šansa. Parlamenti predstavljaju građane. To smo slušali i od Jadranke Kosor. Istina je! To je njoj omogućilo da bude premijerka dvije godine. Pitanje je procjene. Niste li sad rekli da bi bilo bolje da su zvali MMF nego da su ostali? Pa, bilo bi bolje. Da sam ja bila na njenom mjestu, raspisala bih izbore nakon odlaskaSanadera. Ali, formalno gledano, institucije morate prepoznati i poštovati, ne možete reći da vam se ne sviđaju i da se zato trebaju maknuti. Rekli ste da demokracija ima instrumente koji već dugo funkcioniraju. A čini se da demokracija, kada zaista zagusti, zakaže i ovlasti se navlače onima koji su cijelo vrijeme, ne znam, bili u stranci s Berlusconijem. To samo po sebi nije nikakav problem. Za to postoje parlamenti, inače bismo cijelo vrijeme imali izjašnjavanje svih građana koje, kako je poznato od De Tocquevillea naovamo, na kraju vodi u različite vrste diktatura. Zato se parlamenti moraju birati na četiri godine i oni odlučuju o izvršnoj vlasti. Slična situacija našoj se dogodila u Australiji. Raspisali su izbore i tijesno pobijedili. Bilo bi pametnije da je tako postupio HDZ, a ne da gura Vladu do konca mandata. Što je s Markovim trgom? Stav je da će se moći protestirati ondje, ali definirano gdje, kako i kada. Osobno ću se boriti protiv kampiranja na Markovom trgu, sjećate se da se to događalo za vrijeme Račanove vlade? Nije to Bijela kuća gdje imate ogradu stotinu metara dalje, to je direktno na ulazu u Vladu. Demonstrirat mirno se može, ali kampirati ne. Što znači određeno vrijeme i mjesto? Ne vrijeme, samo će se odrediti dijelove samog trga na kojima će se moći protestirati. 
Srećko Ferenčak – teško je sjetiti se ispravnije osobe
Ana Benačić 24.11.2011. |
||||||