- Nismo najavili niti ukidamo i jednu od tih redakcija, jednostavno je nelogično da imamo dvije redakcije za kulturu, školstvo i nacionalne manjine. Do sada su te redakcije postojale unutar Informativnog programa i unutar organizacije drugih programa. Nije moguće raditi reorganizaciju, a ostavljati stvari koje se dupliraju. Za postojanje tih dviju paralelnih redakcija postojalo je uporište jer je Informativni program prije imao poseban status, za razliku od sada kad imamo jednog glavnog urednika. Čini mi se kako se neke stvari u javnosti predstavljaju tendenciozno i zlonamjerno.

 

- Preduvjet za to je upravo Pravilnik o unutarnjem ustroju. Onda idemo na izradu nove sistematizacije s brojem izvršitelja i svega onoga što je bilo u hodogramu programa restrukturiranja.

 

- Istina, ali sve to radi se ozbiljno i studiozno. Od nas se traži da nešto mijenjamo, a pokazuje se da sve što god promijenimo, izaziva bure i prosvjede. To je zato što nakon tih situacija netko nekoga vuče za rukav i ima u cijeloj priči neke svoje, najčešće vrlo sitne interese. Stvari se potom predstavljaju mimo zdrave logike. Da se vratim na ovaj najnoviji primjer, zaista bi bilo nelogično da nema redakcije za kulturu unutar HTV-a. Nema racionalizacije bez integracije cjelina.

 

- Sustav upravljanja na HRT-u je složen, nije moguće predlagati i donositi određene odluke ad hoc. Od trenutka kada smo predložili program restrukturiranja, mnoge su se stvari promijenile. Tako će primjerice novi ciklus investicija u tehniku dovesti do nekih novih organizacijskih oblika. Danas u Europi i svijetu imamo radio-televizijske servise koji su integrirali deskove radija i televizije. Mi za to ovog časa nismo spremni, što ne znači da za tri godine ne bismo mogli biti. Nakon usvajanja Pravilnika o unutarnjem ustroju i o sistematizaciji ćemo razgovarati sa sindikatima. Ništa neće biti doneseno preko noći. Naglašavam, naš unutarnji ustroj naša je autonomija.

 

- Mnogi efekti toga već su se dogodili, pa tako između onog tada snimljenog i današnjeg stanja imamo oko 130 stalno zaposlenih manje. Vanjsku suradnju smanjili smo za 33%. U dvije godine napraviti smo pozitivne financijske pomake u iznosu od 225 milijuna kuna, što je lako dokazivo. Mi smo se 1. siječnja 2010. suočili s 90 milijuna kuna dodatnih troškova zbog izmjena i dopuna Zakona o PDV-u. S tim da smo od 2009. imali iskazani gubitak od 106 milijuna kuna, a 2010. godinu završili smo sa 16 milijuna kuna gubitka. 

Dakle, samo u 2010. imali smo pozitivni pomak od 170 milijuna kuna, a ukupni pozitivni pomak u 2011. godini u odnosu na 2010. iznosi dodatnih 55 milijuna kuna. Tendencija za ovu godinu je da idemo na minimalni jednoznamenkasti gubitak. Morate znati i da nas je cijelo vrijeme pratio i pad prihoda. Izmjena Zakona o HRT-u zajedno s porezima koštala nas je 140 milijuna prihoda godišnje manje. Mi nemamo pravo na odbitak poreza.

 

- Dobili smo rješenje sa zadnjim danima prošle, HDZ–ove vlasti o 422 milijuna kuna PDV-a do 2008. To su pretpotopni dugovi. Mi smo prošlo ljeto ovršeni s više od 50 milijuna kuna za porezno rješenje iz razdoblja 2002. - 2008. To je priličan udar na našu likvidnost, a da se pritom uopće nismo zaduživali i sve smo servisirali iz tekuće likvidnosti, svu rezervu koju smo uspjeli stvoriti „pojeo“ nam je PDV iz prijašnjih razdoblja. Reprogramirali smo nesporni dio s Vladom RH, u ovoj godini ćemo platiti još 30 milijuna kuna starih poreznih dugovanja, tj. ukupno ćemo u dvije i pol godine platiti 125 milijuna kuna. Ostaje spornih 300 milijuna kuna. Predmet je na Upravnom sudu, pa ćemo pričekati njihov pravorijek.

 

- Da, to nas ne bi uzdrmalo, nego srušilo. Ali, ja ne bih računao s tim scenarijima katastrofe, mislim da već sada ima naznaka u razgovorima s Vladom da se postigne sporazum i da se problemi dugovanja riješe na održiv način, i za HRT i za RH.

 

- Živo se sjećam te anegdote. Naime, kolega je donio mrtvoga galeba, nisam ga ja molio da ga ubije, a nakon što je Baretić objavio tu priču, veterinari su mi objasnili da nije moguće uspavati galeba. Ja sam bio organizator na snimanju, to nije bio moj posao, već rekviziterov. Ta scena poslije je snimljena sa živim, ne uspavanim galebom.

 

- Završio sam osnovnu i srednju školu u Omišu, upisao studij prava u Zagrebu. U međuvremenu sam se zaposlio na HTV-u kao organizator i poslije producent u Dramskom programu, tamo sam bio deset godina. Nakon toga sam prešao u Religijski program, gdje sam proveo dvije i pol godine. Onda sam radio na jednom projektu zaštite autorskih prava na HRT-u, a te iste godine postao sam glavni producent HTV-a i poslije v.d. ravnatelj. Moj dolazak na ovu poziciju bio je splet okolnosti. Ja sam u tom trenutku bio zamjena kolegi Blagi Markoti koji je bio ravnatelj HTV-a i onda se tražilo rješenje za v.d. mandat. Prvi dogovor s Vijećem nije bio da bih se kandidirao i ostao ovoliko koliko jesam.

 

- Ne žalim zbog toga, činjenica je da mi je u jednom trenutku u životu politika bila zanimljiva, a kad je to prestalo, istupio sam iz članstva. Mislim da moj nekadašnji politički angažman definitivno nikome ne bi trebao biti kriterij ni za što.

 

 

- Zakon o HRT-u iz prosinca 2010. godine usvojen je jednoglasno, konsenzusom svih relevantnih političkih aktera i njime je konačno izvršena transformacija iz državnog u javni RTV servis. Zakon o HRT-u rađen je u skladu s pozitivnim stečevinama Europske unije kako bi europska Hrvatska imala neovisni javni RTV servis u službi svih svojih građana. Međutim, temeljem medijskih napisa očito je kako se nakon samo nešto više od godine dana kreće u ponovne izmjene zakona kojima bi se HRT vratio pod okrilje politike. 

Očito da te inicijative dolaze iz usko privatnih interesa i pretjerane ambicije pojedinih osoba, a ako to gledate u kontekstu dovršetka Programa restrukturiranja, onda je to njima jedini način zadržavanja statusa quo, odnosno zadržavanja visokih plaća uz malo rada. Ono što je važno za HRT u ovom trenutku je da državne institucije popune ispražnjena mjesta u Programskom vijeću i Nadzornom odboru HRT-a.

 

- U postojećem Zakonu o HRT-u već sada postoje jasno definirani razlozi za smjenu Uprave, ali očito je da zainteresirani znaju da ne postoje opravdani razlozi, a tu prvenstveno mislim na postignute rezultate poslovanja u protekle dvije godine. Ta činjenica sama po sebi jako mi imponira te sam ponosan na svoj tim.

 

- Mislim da je aktualni zakon koji je prošao dva čitanja u Europskoj komisiji dobro prihvaćen u Euroviziji, a uzor je i model Asocijaciji javnih radiotelevizijskih servisa jugoistočne Europe kojoj sam ja na čelu. Smatram kako je sadašnji model biranja članova Programskog vijeća dobar, no s pogrešnim izborima uvijek su moguće komplikacije. Ne vidim razloga zašto bi trebala biti tragedija ako netko napusti Vijeće ili Nadzorni odbor, jednostavno treba popuniti upražnjeno mjesto po zakonskoj proceduri. Za razrješenje aktualne situacije zakon jasno propisuje mehanizam prema kojem se Programsko vijeće popunjava.

 

- Pa iskreno, nije mi bila sklona niti prošla vlast. Inače, vlast javnom servisu po vokaciji i ne treba ni biti sklona. U prirodi je vlasti da pokuša utjecati na javnu televiziju. Ja te pokušaje utjecaja vlasti na HRT ipak doživljavam kao sporadične incidente i želim vjerovati u to da oni nisu stvar Vlade i državnog vrha.

 

ANTONELA MARUŠIĆ