Ravnatelj policije otkriva pozadinu velike potjere i tvrdi kako priča nije završila. Policija će i dalje pokušati utvrditi identitet osoba koje su mu mogle pomoći u skrivanju i bijegu
S ravnateljem policije Marijanom Benkom razgovarali smo u četvrtak navečer, nakon što je umirovljeni general Ivan Korade svoj krvavi pohod završio ubojstvom policajca, a onda (na što su upućivali prvi nalazi) i presuđivanjem samim sebi. Razgovarali smo u policijskoj postaji u Zlatar Bistrici. Iako je sve bilo gotovo, stožer iz kojeg se rukovodilo potragom za Koradeom i dalje je bio aktivan. Na Benku su bili vidljivi tragovi izrazitog umora i stresa pod kojim je živio punih osam dana. Još uvijek je bio pod šokom zbog ubojstva policajca Marija Kusanića, 32-godišnjeg pripadnika Kobri iz Karlovca. Na spomen Kusanića ravnatelju policije krenule bi suze i počeo bi govoriti o krvavom tragu koji je ostao iza policajca, detaljima njegova izvlačenja i kako je umro u Hitnoj pomoći na rukama svoga zapovjednika. Tijekom razgovora Benku nije prestajao zvoniti telefon.
| Da smo naredili Koradeovo hvatanje nakon što ga je snimila termokamera, zbog noći i konfiguracije terena možda bi bilo i više žrtava. Nismo mogli riskirati |
Slučaj Korade je završen. Kako se osjećate?
- Ne osjećam se dobro. Izgubili smo iznimno vrijednog i dragog čovjeka i policajca, Marija Kusanića, koji je radio u mobilnoj jedinici policije. Vjerovali smo i nadali se da slučaj ipak neće ovako tragično završiti.
Kako je izgledao plan potrage u četvrtak?
- Kada se vrijeme malo proljepšalo, odlučili smo izvršiti plan koji smo si prije zadali. Trebalo je pretražiti 21 objekt jer smo vjerovali da je bjegunac u jednome od njih. Bili smo prilično sigurni da se skriva u nekoj od vikendica jer dobro poznaje teren, njegovu konfiguraciju i može vrlo vješto izbjeći susret s policijom.
Možete li sada kada je sve gotovo iznijeti više pojedinosti o samoj akciji. Kako je zapravo sve počelo?
- Prva je bila dojava o otmici Zlate Rabuzin. Otmicu su prijavili zaštitari bolnice u Varaždinskim Toplicama. Policiji su rekli da je u bolnicu dotrčala gospođa i rekla im da je oteta, ali da nije detaljizirala što se dogodilo. Opisala je, međutim, vozilo kojim se služio otmičar. To je policiji bio prvi trag. Krenuli smo u potragu za opisanim automobilom, ali tada još nismo sumnjali u Koradea. Najprije smo posumnjali u Davora Petriša koji je nekoliko puta u prometnim kontrolama zaustavljen kada je vozio opisani automobil, odnosno Koradeov terenac.
Tragali smo za Petrišem kao potencijalnim osumnjičenikom za otmicu. Našli smo ga u njegovoj vikendici - ubijenog. Tako smo otkrili prvo ubojstvo. Potraga za automobilom se nastavila, ali je počela i potraga za Koradeom.
Namjeravali smo s njim obaviti obavijesni razgovor da vidimo nije li možda netko treći vozio njegov terenac. Međutim, potraga i očevidi na mjestu stravičnih zločina sve su više upućivali na to da je Korade mogući počinitelj. Kada smo prikupili dovoljno dokaza, u suradnji sa županijskim državnim odvjetnikom podnijeli smo kaznenu prijavu i raspisali tjeralicu.
Rekli ste da je Zlata Rabuzin zaštitarima rekla da je oteta, ali nije iznosila pojedinosti. Je li bila otvorenija s policijom?
Koradea psihološki profil prikazuje kao drsku, arogantnu
osobu koja se uopće ne može kontrolirati pod utjecajem alkohola. Bio je spreman na sve |
- Policajci su s njom odmah razgovarali. No nije rekla da ju je oteo Korade, nego netko koga ne poznaje. Bila je u šoku i prestrašena i tek je kasnije, nakon nekoliko ponovljenih razgovora, policiji priznala da ju je oteo Korade.
Je li se već istu noć kada je otkriven Petrišev leš, a zatim i tijela ostalih žrtava, posumnjalo da je Korade povezan sa svim ubojstvima?
- Centar za kriminalistička vještačenja radio je 24 sata. U razmaku od po nekoliko sati dobivali smo dojave o ostalim žrtvama. Vrlo brzo se, nakon komparacije tragova sa svih mjesta ubojstava, pokazalo da se radi o Koradeu.
Zašto je policija tražila Koradeova sina?
- Željeli smo vidjeti može li nam on dati neke informacije, poput one koje je vozilo Korade vozio.
Je li i on bio sumnjiv?
- Sumnjivaca je bilo više, no kako su stizali rezultati vještačenja, tako se krug sumnjivaca sužavao. Osim toga, policija je obavila obavijesne razgovore s više stotina osoba .
Kako je izgledao razgovor s Koradeovim sinom?
- Kolege koji su s njim obavljali razgovor rekli su da nije bio posebno kooperativan i odbacivao je svaku sumnju na svog oca i njegovo dovođenje u vezu s ubojstvima. Govorio je da ne zna gdje mu je otac. Ili doista nije znao, ili nije želio dati nikakve informacije.
Što je, osim vještačenja tragova i obavijesnih razgovora, jedan od prvih poteza policije kada je suočena sa serijskim ubojicom? Radi li se odmah psihološki profil?
- Da. Odmah smo tražili stručnjaka koji bi dao procjenu osobe koja je počinila zločin i koji bi mu mogli biti motivi. I po toj osnovi, dakle na temelju izrađenog psihološkog profila, te kroz razgovor s više ljudi došlo se do Koradea kao mogućeg počinitelja. Na njega su upućivali podaci o ponašanju u mjestu gdje živi, ponašanje u Varaždinu, incidenti u koje je bio upleten. Sve je upućivalo na njega.
Što je bilo navedeno u Koradeovu psihološkom profilu?
- U tom profilu stoji da je riječ o drskoj, arogantnoj osobi, sklonoj alkoholu, koja pod utjecajem alkohola uopće ne može kontrolirati svoje ponašanje bez obzira na to o kome se radi. Navedeno je bilo da je ta osoba spremna na sve.
Jesu li vam tajne službe pomagale? Je li vam vojna služba odmah dala podatke iz njegova kartona i jesu li rekli s kime je blizak, tko bi mu mogao pomagati?
- Sve agencije, dakle civilna i vojna, maksimalno su se uključile i pružile nam pomoć.
Koje ste podatke od njih dobili?
- Ne mogu o tome govoriti jer bih ulazio u detalje, a istraga i dalje traje.
Vrlo brzo ste imali visok stupanj sumnje da je Korade ubojica, ali ga niste proglasili osumnjičenikom dok niste prikupili baš sve dokaze. Zašto takav posebni oprez?
- Za ovako teško djelo ne može se nekoga osumnjičiti ili javno naznačiti kao počinitelja, a da niste sigurni, bilo bi neozbiljno. Zamislite da se kasnije ustanovi da to nije ta osoba? Kako bi opravdali taj promašaj? Zato smo čekali da budemo sto posto sigurni prije nego što ga proglasimo osumnjičenim. No nismo čekali s potragom. Odmah smo krenuli u intenzivnu potragu i pružali zaštitu žiteljima ovoga kraja.
U noći nakon trećeg dana potrage Korade je snimljen termovizijskom kamerom. Je li to što još niste obradili sve dokaze bio razlog da ga tada policija nije opkolila i pokušala uhapsiti?
- Točno je da tada nisu bili pripremljeni svi dokazi i da su se neki materijali još vještačili. No tada je bio prevelik rizik narediti njegovo hapšenje, zbog noći i konfiguracije terena. To je bio razlog zašto smo odustali od akcije. Željeli smo zaštititi ljude od stradavanja do kojeg je na kraju ipak došlo. No tada bi vjerojatno bilo više žrtava.
Zapravo je od početka vaša procjena bila da bi moglo doći do oružanog sukoba policije s Koradeom?
- Bili smo uvjereni u to. Kada smo na očevidu vidjeli na koji su način počinjena ubojstva, bili smo sigurni da će počinitelj pružati otpor, da je dobro naoružan i vrlo vješt u rukovanju s oružjem.
Zbog toga tu noć nismo krenuli u akciju iako smo blokirali područje na kojem je uočen. Pretpostavljali smo da nam ne može izaći iz obruča. Ta se procjena na kraju pokazala točnom. Obruč oko njega sve smo više stiskali i na kraju ga pronašli.
Nakon te noći pritisak na policiju postajao je sve veći, dani su prolazili, a Koradeu niste ušli u trag. Jeste li u kojem trenutku požalili što niste naredili akciju kada ste ga prvi put opazili?
- Ni u jednom trenutku nisam požalio zbog te procjene. Prije svega, nisam je donio ja sam, nego tim vrlo iskusnih policajaca i poznavatelja ovoga područja koji su bili u stožeru, ali isto tako i ljudi koji dobro poznaju Koradeovu narav i ponašanje. Bila je magla, noć i pitanje je ne bi li bilo još više žrtava.
Jeste li utvrdili motive ubojstava. Zašto je ubio Petriša koji mu je bio prijatelj?
- Obavili smo razgovore s mnogo ljudi, a sve što smo doznali dostavili smo Državnom odvjetništvu i istražnom sucu. Ne mogu govoriti o detaljima jer će tu vrstu procjena donijeti državni odvjetnik. Ljudi s kojima smo razgovarali dali su dosta informacija o prijašnjim nesuglasicama i svađama.
A jeste li ustanovili zašto je ubio 15-godišnjeg dječaka?
- S obzirom na višegodišnje iskustvo rada na krvnim deliktima mogu s priličnom sigurnošću reći da ga je ubio samo zato što je bio svjedok.
Na koji način je ubijen?
- Iz pijeteta prema žrtvama ne bih o tome govorio. Ubijen je iz vatrenog oružja.
Možete li reći jesu li ubojstva počinjena iz neposredne blizine?
- Tragovi govore da je sve žrtve pobio svjesno i iz neposredne blizine.
Jeste li razmatrali i kako Korade, kao umirovljeni general, doživljava policiju?
- Policija za njega nije bila nikakav autoritet. U dva sam navrata osobno razgovarao s njegovom suprugom koja je izjavila da su za sve što mu se dogadilo nakon rata, dakle za sve incidente i sukobe koje je imao, krivi novinari i policija. Tvrdila je da ništa od toga nije istina i da mu je sve namješteno.
Kako objašnjavate taj njezin stav s obzirom na informacije da je Korade bio nasilan i prema članovima svoje obitelji?
- Potpuno razumijem gospođu Korade. Vjerojatno iz straha, ali i iz želje da zaštiti supruga i obitelj trpjela je ono što joj nije bilo lako. Rekla je da je bio eksplozivne naravi i nagao. S druge strane, ona jednostavno nije željela ili nije mogla vjerovati da je on ubio sve te ljude.
A kakav su stav prema Koradeovu zločinu imali njegovi prijatelji, suborci?
- Isto tako nisu vjerovali da bi on mogao biti ubojica. Govorili su kako je točno da je teške naravi, ali nisu nalazili razloga zašto bi počinio te teške zločine.
Nije li čudno da se u osam dana, koliko je trajala potraga za Koradeom, nije javio nitko od njegovih suboraca, kolega generala, prijatelja i pokušao ga javno, preko televizije i novina pozvati da se urazumi i preda? Kako to da je reagirao samo njegov odvjetnik?
- Kada smo prikupili dokaze i podnijeli kaznenu prijavu, pozvao sam ga kroz medije da se javi i da svoju priču ispriča istražnom sucu. Zašto se nije javio nitko drugi osim odvjetnika, to ne znam niti to mogu komentirati. Oni znaju zašto.
Mislite li da bi pomoglo da se javio i pokušao ga urazumiti netko tko mu je blizak?
- Vrlo je upitno koliko je Korade uopće imao prilike pratiti medije. Nije bio u pokretu, ali se skrivao na takvim mjestima da nije mogao pratiti medije.
Koliki je bio radijus njegova kretanja?
- Oko dva kilometra u krugu oko kuće. Nije išao dalje.
Kako mu je uspjelo toliko se dugo skrivati na tako malom prostoru?
- On je tu rođen, fantastično poznaje taj kraj. Mogao je ući u svačiju vikendicu, u svačiji dom. Na tom je području velik broj napuštenih objekata u kojima se mogao skrivati.
Čak je znao gdje su ključevi od pojedinih klijeti, pa nije ni trebao provaljivati.
Naknadno smo otkrivali da je u takve vikendice odlazio po vino, a te smo sumnje potvrđivali pa smo na temelju njih i sužavali krug oko njega.
Jeste li utvrdili je li imao pomagače i tko su oni?
- Još ćemo vidjeti pretraživanjem drugih vikendica koje su bile u planu kakvih će biti tragova. Možda je u njima pronalazio hranu koju ljudi ostavljaju s obzirom na to da dolaze vikendima.
Ne mogu govoriti o pomagačima jer to tek treba dokazati. No priča nije završila. Policija će i dalje pokušati utvrditi identitet osoba koje su mu mogle pomoći u skrivanju i bijegu.
Nije uobičajeno da ravnatelj policije rukovodi konkretnom akcijom. Zašto ste se vi prihvatili toga?
- Ovo nije bila uobičajena akcija, nego vrlo složena s obzirom na velik angažman ljudi i tehnike. Osim toga, ja sam prije svega policajac i za mene je to bila zadaća koju sam trebao obaviti s drugima. Želio sam i motivirati policajce time što sam gotovo danonoćno bio s njima na terenu. Uz to, nismo ništa željeli prepustiti slučaju. Procjenjivali smo ugroženosti škola i vrtića s obzirom na profil ubojice.
Je li Korade likvidirao sve sa svojeg popisa ili je trebalo biti još žrtava?
- Imali smo informaciju da namjerava ubiti još nekoliko osoba s kojima je prije dolazio u sukob. Svi su oni imali policijsku zaštitu, no ne bih iznosio njihova imena.
Koliko je još ljudi namjeravao likvidirati?
- Više njih.
Godinama se zna da je Korade nasilnik. Iza sebe ima niz vrlo grubih napada na druge ljude. Zašto ga se nije ranije privelo pravdi? Zar je trebalo čekati da ubije pet ljudi?
- To pitanje niste postavili pravoj osobi. Policija je Koradea prijavljivala za njegove incidente, no ne mogu komentirati što se događalo dalje.
Je li mu obitelj pomagala u bijegu?
- To tek treba utvrditi.
A mogu li članovi obitelji za to kazneno odgovarati?
- Članovi uže obitelji ne odgovaraju za takvo djelo. Oni nisu obavezni ni svjedočiti na sudu.
Zadnja Koradeova žrtva bio je prometni policajac. Zašto je bio angažiran?
- Bio je pripadnik takozvane Kobre. Ta je jedinica formirana pri Ravnateljstvu policije i osposobljena je za sve zadaće. U timovima Kobri bili su prometni, interventni policajci i kriminalisti. Policajci koji su u Kobrama moraju proći sve te obuke. Projekt je počeo kao prevencija i suzbijanje kriminala na autocestama. Jedinica je prošla posebnu edukaciju i posebno je opremljena. Oni u svojim automobilima imaju pancir košulje, dugo i kratko naoružanje te sredstva veze. Promet je samo petnaest posto posla tih jedinica.
Koliko je stajala ova akcija?
- Još nismo napravili konačan obračun, ali trošak je velik. No on se isplati kada se štite životi.
Naredio sam da stanu, prekasno za Marija
Kakvu ste uputu dali policajcima s obzirom na sve okolnosti potrage?
- Da prije svega moraju štititi svoj život. Znali su da, uz prethodno upozorenje, smiju pucati ako Korade ispali metak. Važno je bilo da budu opremljeni svime što treba za takve situacije, od pancir košulja do naoružanja. Sve je to imao i poginuli kolega Mario. Policajci na koje je Korade pucao taktički su dobro postupili. Nisu očekivali da će se cijeli slučaj dovršiti na takav način. Mario nije bio sam, nego u timu. Imali su potporu taktičke grupe specijalaca koji su, da su bilo što sumnjivo uočili oko vikendice, bili spremni reagirati. Marijev tim nije bio predviđen da ulazi u vikendicu, nego su za to bili specijalci. Međutim, s vanjske strane vikendice nije bilo nijednog traga koji bi upućivao na to da je netko u njoj. Vlasnik dulje vrijeme nije dolazio u vikendicu. Korade je ušao kroz prozor na kojem su žaluzine. Vrlo vješto je otvorio žaluzinu i letvicu vratio na mjesto tako da se uopće nije moglo primijetiti da je netko ulazio. Kroz razmak između dvije žaluzine u jednom trenutku je ispalio rafal na policajce.
Gdje ste vi bili u tom trenutku?
- Na putu iz Zagreba prema ovamo. Bio sam u automobilu sa svojim zamjenikom Ivanom Nađom kada su zvali iz stožera i rekli da je Korade pucao na policiju. Odmah sam naložio da se stane, da se policajci povuku na sigurno, no bilo je kasno za Marija. |
Slovenci nudili pomoć
Jeste li bili pod pritiskom činjenice da je Korade general i ratni heroj koji je razvio hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi?
- Cijenim njegove zasluge u ratu. To je jedna stvar. No kako smo svakim danom bili sve više uvjereni da je on ubojica, nismo imali apsolutno nikakve dvojbe oko toga da ga treba pronaći i uhapsiti. Nadali smo se samo da neće doći do ovakvog raspleta.
Kako je državni vrh reagirao na rasplet slučaja Korade?
- Javio mi se osobno premijer Ivo Sanader i potpredsjednica vlade Jadranka Kosor, koji su dali podršku i izrazili sućut za poginulog policajca. Reagirao je i Ured predsjednika iz kojeg je poručeno da će predsjednik Stjepan Mesić posmrtno odlikovati poginulog policajca. U kontaktu sam bio s ministrom Berislavom Rončevićem te glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem.
Jesu li vam se javile braniteljske udruge?
- Javili su se pojedinci, branitelji iz cijele države i izrazili sućut kada su čuli da je ubijen policajac.
Je li vam se netko javio i ponudio pomoć?
- Javili su se kolege iz Slovenije, i to odmah. Stavili su nam na raspolaganje svoju graničnu policiju koja je posebno pazila da ne ode izvan zemlje, ponudili su nam svoju tehniku ako zatreba. Zvali su me direktori i nekih drugih policija i ponudili tehničku pomoć ako je zatrebamo.
A koje su vam hrvatske institucije ponudile pomoć?
- Imali smo potporu sigurnosnih službi. |
Svi su šutjeli od straha
Opće je uvjerenje da su se Koradea bojali ljudi iz njegova kraja. Je li se policija s tim suočila?
- Kada smo prikupljali informacije, osjetili smo da je kod ljudi veliki strah. Bojali su se izraziti sumnju u Koradea kao mogućeg počinitelja i bojali su se da će im se osvetiti ako bilo što o njemu kažu, a on to dozna. To nam je bio velik problem jer smo teško dolazili do informacija.
Je li se to ipak u nekom trenutku promijenilo?
- Cijelo vrijeme potrage ništa se nije promijenilo. Ne znamo kako će biti sutra, nakon što je Korade ubio policajca i nakon što je i sam mrtav. No moj osjećaj, ali i moga tima, jest da su ljudi znali više nego što su nam rekli, i to zbog straha od Koradea. Radili smo teško, nismo imali gotovo nikakvu suradnju s mještanima. Koga god smo bilo što pitali, odgovarali bi da ne znaju, da nisu vidjeli, svi su si bili dobri s njim, govorili su da ne vjeruju da bi to napravio. Svi su govorili da je general, kako su ga svi oslovljavali, bio kod njih u klijeti, ali da su si samo malo popili i to je sve. Ipak smo uporno radili i prije svega štitili ljude i njihove živote. |
|
