|
Objavi na:
|
||
|
|
||
Pred ministrom poljoprivrede Božidarom Pankretićem vruće je agrarno ljeto. Pod utjecajem kretanja cijena hrane u svijetu rastu i cijene u Hrvatskoj, a unatoč upozorenjima Vlade kako nema razloga da Hrvati jedu skuplju hranu, cijene u trgovinama ipak su svaki dan sve veće.
Za otprilike mjesec dana Pankretić će voditi i bitku za otkupnu cijenu pšenice. To i nije neka novost jer su gotovo sve hrvatske vlade dosad u srpnju imale teške pregovore oko cijene pšenice, unatoč proklamiranoj priči da se država neće miješati u tržište. Najave seljaka da će tražiti dvostruko veću cijenu veliki je test za Pankretića. S druge strane, priča o velikom uvozu mesa sumnjive kvalitete, koju je prošli tjedan otvorio upravo šef Pankretićeva HSS-a Josip Friščić, bit će također test za ministra poljoprivrede koji želi uvesti red na tržište te mjerama agrarne politike postići samodostatnost u toj proizvodnji kako se ne bi ovisilo o uvozu. Prošli tjedan otvorena je priča o prevelikom uvozu mesa iz cijelog svijeta. Koliko danas Hrvati mogu biti sigurni u ono što im se nudi na tržištu i prodaje kao domaći brand? - Hrvatska je otvoreno tržište i mislim da je priča o mesu malo prenapuhana. Predsjednik HSS-a Friščić otvaranjem te teme htio je potencirati važnost novog Pravilnika o deklariranju te podizanja svijesti potrošača u Hrvatskoj, kao i želju da se sve hrvatske snage usmjere na povećanje domaće proizvodnje zbog svih trendova na svjetskom tržištu, a nije mu želja bila dizati paniku. Naša zakonodavna regulativa usklađuje se s EU, ali potrebno je u praksi više provoditi pravilnike koji su na snazi i kontrole.
Naš je cilj da provedemo strategiju u poljoprivredi tako da postignemo samodostatnost u proizvodnjama u kojima danas nismo konkurentni. Upravo radi toga nastojimo da se sve više investira u poljoprivredu, da potaknemo razvoj stočarske proizvodnje, gradnju novih farmi i slično, kako bi se podigla razina proizvodnje i kako bi cijene domaćih sirovina postale konkurentne onome što sada zbog nižih cijena dolazi iz svijeta. U cijelom tom lancu važno je uključiti i prehrambenu industriju da se više oslanja na domaću sirovinu. Mi imamo tradiciju i kvalitetu proizvodnje, a uvjeren sam da možemo podići i proizvodnju do naših potreba upravo zato što se tek sada vidi koliko je hrana postala važan čimbenik, posebice danas kad više nije jeftina roba. Vjerujete li u prehrambene proizvode koje kupujete i koji se nalaze na našem tržištu? - Nije na meni da vjerujem ili ne vjerujem u ono što se nudi na tržištu. I ja sam potrošač koji kupuje proizvode prema nekim svojim kriterijima i povjerenju u pojedine proizvođače. Hrvatska je otvoreno tržište, tvrtke imaju svoju logiku poslovanja i nitko im ne može zabraniti uvoz. Naš je cilj da hrvatsko selo i naša proizvodnja postanu konkurentni te da se na konkurentan način napravi red na tržištu, odnosno da se sirovina nabavlja na domaćem tržištu po konkurentnim cijenama, što se već događa u pojedinim proizvodnjama. Najavili ste zemljišnu reformu kojom se planira uvesti ograničenje vlasništva nad zemljom od maksimalno 300 hektara, kao i porez za neobrađeno zemljište?  - Poljoprivredno zemljište je ograničen resurs od posebnog značaja za državu. Postoje ideje o ograničavanju visine površina koje se mogu imati u vlasništvu, a takvo što postoji i u susjednim zemljama. Moramo vidjeti što je primjereno za Hrvatsku. Ubrzavamo sve reforme, od zemljišne do kapitalnih ulaganja, jer smo postali svjesni da je investiranje u poljoprivredu iznimno važno. Hrvatska ima šanse u poljoprivredi, ali treba ulagati u nove tehnologije, sređivanje zemljišta, okrupnjivanje i slično jer ćemo samo tako biti konkurentni. Zahvatom u zemljišnu politiku želimo potaknuti proizvodnju na oko milijun neobrađenih hektara, ali ne tako da ta zemlja dođe u ruke spekulanata koji žele zaraditi na njoj, nego onih koji se žele i mogu baviti poljoprivredom. Upravo radi toga pokrenut ćemo kreditne linije i postaviti stroge kriterije kako sve to provesti. Nedavno ste oštro napali Upravu Petrokemije i rekli da ne pristajete na dizanje cijena mineralnog gnojiva. No, gnojivo je ipak skuplje? - Kad smo prvi put sjeli s Upravom Petrokemije, tražili su rast od 40 posto, pa smo to smanjili na 18 posto. Jasno su nam bili predočeni razlozi dizanja cijena i da to nije samostalna želja Uprave, nego utjecaj svjetskog tržišta. Tada smo pristali na to. Prilikom drugog poskupljenja jasno sam rekao da će to u budućnosti izazvati neke lančane reakcije i da svatko mora snositi odgovornost za svoje odluke. Hoćete reći da će doći do rasta cijena hrane? Očekujete li više cijene ovoga ljeta ili jeseni? - Kao Vlada smo već odradili jedan velik posao, odnosno uspjeli smo zadržati cijene u realnom okviru, i to kroz isplatu odštete za sušu, interventne potpore te dogovor s mlinarima i pekarima, tj. proizvođačima i trgovcima. Odradili smo korektan posao nakon naglog udara na cijene koji se dogodio poslije Nove godine. Zbog globalnih kretanja u poljoprivredi i situacije s hranom u svijetu mnoge se stvari mijenjaju, pa se otvaraju i šanse za hrvatske proizvođače hrane. Niste mi odgovorili mogu li građani očekivati udar na cijene i svoj standard?  - Ono što se bude događalo u našem okruženju, događat će se i kod nas. Kao Vlada nastojat ćemo da ne dođe do udara. Stalno raspravljamo o tome jer je hrana postala top-tema u cijelom svijetu. Mislim da ćemo znati odgovoriti na ta iskušenja. Građani se ne trebaju bojati cjenovnog booma ili toga da će hrana kod nas postati luksuzna roba. Teško je predviđati cijene s obzirom na trendove u svijetu. Ako budu previše rasle, Vlada će intervenirati, ali ne bi bilo dobro ‘kuhati’ jer treba vidjeti što će se događati. Zbog globalne situacije s hranom dobro je i to što možemo angažirati naše proizvodne kapacitete koji godinama nisu bili u punoj funkciji. Koliku cijenu pšenice očekujete ove godine? Seljaci traže od dvije kune naviše, što je dvostruko više nego lani. - Očekujem da će cijena biti tržišna. Bilo bi krivo da sada procjenjujem i tako napuhavam ili smanjujem cijenu. Cijena pšenice bit će onakva kakvu dogovore otkupljivači i proizvođači, ali mislim da će proizvođači ove godine zaraditi na pšenici, što se u prošlosti možda nije dogodilo. Ako se ne uspiju dogovoriti, hoće li se država uključiti u otkup? - Država neće sudjelovati u tom dijelu. Prošle smo godine izvezli 400.000 tona pšenice, a sada uvozimo 100.000 tona. Nije li to nelogično budući da je cijena sada dosegnula povijesni rekord?
No, na snazi je zabrana izvoza pšenice, a zakon o skladišnici još ne postoji. Nije li hrvatski seljak u pat-poziciji jer ne može svoju pšenicu prodati izvan Hrvatske, niti je čuvati da bi je prodao po boljoj cijeni? Očekujete li ipak da će cijena biti veća od dvije kune? - Ne želim to procjenjivati, ali ponavljam kako sam siguran da će ove godine biti zarade na pšenici. Mnogo su godina seljaci na pšenici gubili ili bili na nuli, a ove će godine zaraditi. Otkako ste ministar, dva puta ste državnim novcem intervenirali na tržište mesa, a sada proizvođači najavljuju rast cijena mesa. Kako to objašnjavate? - Morali smo intervenirati na tržište zbog hiperprodukcije i niskih cijena kako proizvođači ne bi odustali od uzgoja. Loše bi bilo da izgubimo uzgajivače i postanemo ovisni o uvozu, pa smo davali potpore direktno proizvođačima da ne bi prekinuli ciklus proizvodnje. Što se tiče cijene mesa, proveli smo analize i utvrdili da je, primjerice, cijena svinjskog mesa u ožujku bila 15 posto niža nego 2003. godine. Cijena junećeg mesa je niža oko deset posto. Po cijenama mesa smo daleko ispod prosjeka u okruženju. Vesna Pusić, šefica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU, nedavno je pohvalila rad vašeg ministarstva. Znači li to da ste se odmah ubacili u ‘petu brzinu’, što je od Vlade tražio premijer? - U dijelu posla koji se tiče integracija i približavanja EU moje ministarstvo zaista ubrzano radi. Nismo u petoj, nego u još kojoj brzini iznad toga. Iako se ubrzano radi na zakonodavnom usklađivanju, ipak vodimo računa da taj posao, uz brzinu koju je nametnuo Sanader, bude i kvalitetno odrađen. Je li hrvatsko selo spremno za EU? - To je teško predviđati. Poljoprivreda niti jedne nove članice nije bila spremna, pa se na kraju pokazalo da su svi povećali dohodak. Dovoljno je sjetiti se Poljske čiji su se seljaci oštro suprotstavljali ulasku, a sada su zadovoljni. Moramo biti svjesni da se situacija s globalnom poljoprivredom mijenja jer hrana postaje tražena roba. Iako je donedavno postojao strah zbog pregovora o kvotama za proizvodnju mlijeka, danas je situacija potpuno drukčija. Europska skladišta, koja su imala tržišni višak, danas su gotovo prazna zbog velike potražnje u svijetu za maslacem, mlijekom u prahu i slično. Već se počelo govoriti o tome da će u perspektivi biti ukinute proizvođačke kvote za mlijeko, što nam, naravno, ide naruku u pregovorima.
Piše: Miroslav Kuskunović |
||||||