Branko Primužak, sadašnji gradonačelnik Duge Rese, krajem 1993. postavljen je za predsjednika Stambene vojne komisije MORH-a, a potom za pomoćnika ministra zaduženog za SIS. 

Na mjestu predsjednika stambene vojne komisije bio je sedam mjeseci. Kroz to vrijeme potpisao je rješenja za dodjelu novih stanova generalima Vladimiru Zagorcu, Matku Kakarigiju, Ljubi Ćesiću Rojsu, Miljenku Crnjcu, Ivanu Tolju, predsjedniku Matice iseljenika Anti Belji i drugima. Ponukan tekstom u Jutarnjem listu u kojem se spominje pokretanje interne istrage unutar MORH-a protiv njega i Kakarigija zbog dodjele stana bivšem načelniku Uprave za graditeljstvo, Branko Primužak odlučio je javno demantirati da je upravo on donio odluku o dodjeli stanova visokim vojnim časnicima te da je zbog toga protiv njega pokrenuta istraga. Takve odluke, tvrdi Primužak, donosili su general Ivan Čermak i ministar obrane Gojko Šušak, a on je samo potpisivao rješenja. 

- Što je sporno u priči koja se iznosi u medijima o dodjeli stana generalu Kakarigiju dok ste vi bili predsjednik Stambene vojne komisije?

- Ta priča se 'vuče' već šest godina. Ja sam tada bio zamjenik načelnika Personalne uprave MORH-a, a u sastavu te uprave bila je stambena komisija čiji sam bio predsjednik. Ja sam bio predsjednik sedam mjeseci i nevjerojatno je da se zbog tih sedam mjeseci - uvijek kad se spominje Stambena vojna komisija - spominje i moje ime. Kad bi se znalo što sam tamo tada radio, spominjanje mojega imena bilo bi bezrazložno. Mislim da je razdoblje u kojem sam ja radio u stambenoj komisiji za nju možda bilo najbolje. Zašto se govori da sam upravo ja kreirao rad i sudbinu Stambene vojne komisije i nekih ljudi? To je više napad na mene kao osobu, nego na sav moj rad. U moje doba je donijet i Pravilnik o radu. 

- Prema tom pravilniku, koje su ovlasti ministra obrane?

- Ja sam dodjeljivao stanove na prijedlog podkomisija, a ministar je, prema tom pravilniku, imao automno pravo dodijeliti stan bilo kojoj osobi. To je logično jer ako mu je trebao neki čovjek, visoki časnik ili dužnosnik, normalno je da mu je stvorio uvjete za život i rad. Koliko je to bilo ispravno, u to ne ulazim, niti želim komentirati ministrova naređenja. I general Kakarigi je, među ostalim, temeljem osobne odluke ministra obrane Gojka Šuška i u dogovoru s generalom Čermakom dobio stan. Ja s dodjelom tog stana nisam imao veze. Znao sam da je dobio stan i nisam ispitivao zašto jer to nije bila moja zadaća. 

- No, gospodin Kakarigi je tada imao riješeno stambeno pitanje?

- To nije bio moj problem. Ministar Šušak je odlučio da mu se dodijeli stan i ja sam poštivajući naređenje samo potpisao rješenje. 

- Gospodin Kakarigi je bio načelnik Uprave za graditeljstvo, a vi predsjednik Stambene vojne komisije. Kakav je bio poslovni odnos vas dvojice?

- U nekim smo poslovima surađivali. Naime, Kakarigi je znao gdje će se graditi neki stambeni objekt i o tome nas je obavještavao. Mi smo, pak, njega informirali o potrebama za stanovima na određenim područjima. Međutim, on je radio za drugi sektor. Ja sam bio u Personalnoj upravi, a on je bio pod nadležnošću generala Zagorca, dakle u Upravi za graditeljstvo. 

- Osim stanova u novogradnji, dodjeljivali ste i stanove JNA koji su odlukom Vlade dodijeljeni Ministarstvu obrane.

- U te su stanove ušli djelomice pripadnici Hrvatske vojske, a djelomice prognanici. Svi su oni tada dobivali privremena rješenja na godinu dana. Tako je bilo od 1991. do 1993. godine. - No, u to smo vrijeme bili svjedoci nemilih scena izbacivanja stanara iz stanova JNA od strane pripadnika Hrvatske vojske. 

Je li Stambena vojna komisija davala naređenja o izbacivanju iz stanova?

- Ne tvrdim da nije bilo svega i svačega, ali iz donošenja takvih odluka izuzimam Stambenu vojnu komisiju i sebe. Nismo imali veze sa slučajevima poput, primjerice, onog kad su četvorica vojnika ušla u stan, izbacila stanare te promijenila bravu na ulaznim vratima. Govori se da sam nekoga izbacivao iz stanova, a to nije točno. Ja sam tražio deložiranje ljudi koji nisu poštivali odluku Vlade iz 1991. godine, kojom je određeno da svim vojnim stanovima upravlja Vlada i da JNA više ne može više dodjeljivati stanove. 

No, nakon te odluke mnogi su pripadnici JNA koji su se odselili u Srbiju ili Bosnu svojim susjedima, umirovljenim pripadnicima JNA, ostavljali stanove, a nekakva komisija JNA je njima dodjeljivala rješenja. Sa svim drugim deložacijama ja, kao predsjednik Stambene vojne komisije, nemam nikakve veze. 

- Godine 1995. dnevne su novine objavile popis dodijeljenih novosagrađenih stanova od kojih su neke, među ostalim, dobili generali Zagorec, Rojs, Kakarigi, Crnjac, Lucić, Tolj, pa i neke poznate civilne osobe.

- Te stanove osobno je dodijelio ministar Šušak. Moja su briga bile gardijske brigade, hrvatski vojnici... 

- Koliko ste stanova vi podijelili gardistima i vojnicima?

- Ne sjećam se točno. Ali uz puno problema koje smo tada imali, mislim da se može reći da je za mojega mandata kao predsjednika navedene komisije podijeljeno oko 3500 stanova. Među rješenjima za te stanove bilo najviše produženja privremenih rješenja. 

- U vrijeme dok ste bili predsjednik Stambene vojne komisije i vama je dodijeljen stan. Rješenje su potpisali Vladimir Zagorec i Miroslav Modrušan.

- Stan mi je dodijeljen ministrovom odlukom, a Vladimir Zagorec, koji je naslijedio generala Čermaka, imao je ministrove ovlasti da potpiše takvo rješenje. 

- U vrijeme kad ste dobili stan, imali ste riješeno stambeno pitanje. Nije li nemoralno uzeti stan u takvoj situaciji? -

Možda je. U tome se ne opravdavam, ali i drugi su dobivali stanove. Ja sam tada dobio taj stan zbog poslova koje sam radio, zbog ratne situacije... 

Krešimir Žabec