TOMISLAV KARAMARKO, PREDSTOJNIK UREDA ZA NACIONALNU SIGURNOST, KOMENTIRA POLEMIKE OKO PREUSTROJA TAJNIH SLUŽBI

 

Bitno je istaknuti da Ured za nacionalnu sigurnost kakav je do sada bio, više neće postojati. Kad iz njegova sastava ode HIS, kad ostane bez Stožera osiguranja i bez Nacionalne službe elektronskog izviđanja, on više neće imati nikakvih operativnih mogućnosti djelovanja, i bit će sveden na svoje temeljne funkcije, a to su nadzor, dio koordinacije i analitika. Takav bi UNS, doista, bio svojevrsna predsjednikova nadzorna služba, koja bi kontrolirala djelovanje operativnih tajnih službi l Ne pokušavam spasiti UNS zato da bi Karamarko bio na čelu tog UNS-a i na nekakvoj sinekuri, nego zato što smatram da trebamo izgraditi dobar obavještajno-sigurnosni sustav, pa Karamarko iz toga sustava može i otići

 

 

tekst

- Ponajprije mislim da je sve što se događa oko ustavnih promjena posve normalno i očekivano, jer djelujemo u razdoblju tranzicije, koja nas napokon mora dovesti do razvijene parlamentarne demokracije, kojoj težimo. Među indikativne segmente društva, koji bitno određuju njegovu demokratičnost i slobode u društvu, spada i način organiziranja i djelovanja obavještajne zajednice, takozvanih tajnih službi, koje napokon trebaju prestati biti tajne i postati transparentne, osim u dijelu specifičnih načina obavljanja svojega posla. Znamo da smo u proteklih deset godina i u tom dijelu organizacije države i društva bili u devijantnoj situaciji, jer su tajne službe bile organizirane primjereno autokratskoj vlasti, koja je k tome baštinila boljševički način organiziranja tajnih službi. Bili smo svjedocima brojnih zloupotreba obavještajne zajednice, čije je djelovanje bilo podređeno interesima jedne stranke, pojedinim njezinim frakcijama i pojedincima koji su ih predvodili. Ti repovi boljševizma i autokratskog upravljanja tajnim službama vuku se do danas i mi ih moramo konačno presjeći, jer one ne smiju više biti u funkciji represije i zastrašivanja građana, nego moraju djelovati u granicama svojih ustavnih ovlasti u zaštiti državne i nacionalne sigurnosti.

 

 

- Teško mi je decidirano odgovoriti na to pitanje, jer sam postavljen na čelo jednog sustava, dakle u jednu konkretnu operativnu situaciju, sa zadaćom da sustav privedem nekim novim razmišljanjima i novim vremenima. No, zloupotrebe tajnih službi manje-više su poznate. Poznati su načini kako su se zloporabe izvodile, u koju svrhu su činjene i što se sve u njima događalo, situacija je bila već toliko karikaturalna da su tajne službe korištene za lažiranje nogometnog prvenstva. Koliko je meni poznato, ni parlament ni bilo tko drugi nije proveo istragu koja bi precizno razotkrila i evidentirala sve zloupotrebe i devijantne pojave u djelovanju sigurnosno-obavještajnih službi. No, moram priznati da sam i sam pobornik koncepta preobrazbe obavještajne zajednice njihovom adaptacijom u hodu.

- To znači da se njihova preobrazba k djelovanju primjerenom demokratskim društvima mora događati s istodobnim održavanjem vitalnih funkcija sustava. Mi nismo mogli podvući crtu i reći da službe više ne postoje, da nitko u njima ne valja i da od tog i tog datuma počinjemo izgrađivati nešto novo. U HIS-u smo, primjerice, izvršili takav jedan, recimo, udar, ali smo i u njemu morali održavati vitalne funkcije. Usporedo smo, međutim, morali razrađivati novi način organiziranja i djelovanja službi te ga oblikovati u nove zakone i propise. Pritom je najvažnije da službe radi iskorjenjivanja zloporaba depolitiziramo i da ih istodobno profesionaliziramo, postupnim uspostavljanjem novog sustava kadroviranja, koji će u njih umjesto onih koji su zaglibili u zloporabama dovesti školovane i obrazovane ljude, čija bi znanja i vještine pridonosila obavljanju njihove temeljne funkcije, da štite nacionalnu i državnu sigurnost, a ne da tragaju za navodnim unutarnjim neprijateljima i progone ih.

- Temeljna je razlika u položaju UNS-a, odnosno da li ga ostaviti kao što je sada, u sustavu ovlasti predsjednika države, ili da UNS, ili tijelo slično UNS-u, koje bi koordiniralo rad obavještajno-sigurnosnih službi, bude u Vladi. Pritom se svi slažemo da trebamo imati četiri tajne službe, dvije civilne i dvije vojne.

 

 

- Apsolutno se slažem da bi te dvije službe morale djelovati u okrilju Vlade, ali ne u sklopu vladina ureda, koji bi bio nešto poput UNS-a, jer bi, s obzirom da zagovaram opstanak UNS-a u sustavu ovlasti predsjednika države, to bilo stvaranje paralelnih tijela, što bi uz miješanje nadležnosti bilo i nepotrebno trošenje novca kojega ionako imamo premalo. Dakle, slažem se da je posve logično da HIS, koji po sadašnjim zakonskim rješenjima djeluje kao operativno tijelo UNS-a, prijeđe u Vladu i da tamo zajedno sa SZUP-om i SIS-om čini komplet operativnih tijela obavještajno-sigurnosnog sustava. No u tom se slučaju postavlja pitanje kontrole djelovanja tih službi. Definitivno zastupam stav da ta kontrola ne može biti u Vladi, jer bi Vlada u tom slučaju operativno organizirala i izvršavala obavještajno-sigurnosne poslove te bi ih istodobno na drugoj razini, ali uz pomoć tijela u njezinu sastavu, trebala nadzirati i kontrolirati. Zato se zalažem da se nadzor i kontrola rada operativnih tajnih službi obavlja na tri razine. Prva bi bila njihova unutarnja kontrola. Na drugoj bi razini UNS trebao operativno kontrolirati i nadzirati zakonitost postupanja tajnih službi, a na trećoj bi se razini uspostavila parlamentarna kontrola i nadzor tajnih službi. Također, smatram da bi UNS trebao imati pravo koordinacije rada svih sigurnosno-obavještajnih službi kad one moraju zajedno obaviti neki posao.

- Postojat će, međutim, jedna služba koja nikad neće doći u Vladu.

- Tako je. Zato bi trebalo postojati jedno mjesto u kojemu bi se koordinirao rad svih službi kad one moraju zajedno odraditi neki posao. No kad zagovaram opstanak UNS-a kao tijela u sustavu ovlasti predsjednika Republike, ponajprije mi je na umu potreba uspostavljanja efikasnog i kvalitetnog nadzora i kontrole tajnih službi.

 

 

- Bitno je istaknuti da Ured za nacionalnu sigurnost kakav je do sada bio, više neće postojati. Kad iz njegova sastava ode HIS, kad ostane bez Stožera osiguranja i bez Nacionalne službe elektronskog izviđanja, on više neće imati nikakvih operativnih mogućnosti djelovanja, i bit će sveden na temeljne svoje funkcije, a to su nadzor, dio koordinacije i analitika. Takav bi UNS, doista, bio svojevrsna predsjednikova nadzorna služba, koja bi kontrolirala djelovanje operativnih tajnih službi, što je, uvjeren sam, u skladu s predizbornim obećanjima i predsjednika Mesića i koalicije šestorice da će smanjiti niz ustavnih ovlasti predsjednika Republike, ali i da to neće značiti da će ga posve razvlastiti i svesti na protokolarnu figuru. Ovlasti koje je imao predsjednik Tuđman u području djelovanja tajnih službi bile su pretjerane, autokratske i primjerene totalitarnom sustavu i jasno je da ih se mora radikalno smanjiti i prilagoditi parlamentarnoj demokraciji, što, međutim, ne znači da sadašnji ili bilo koji budući predsjednik države ne bi trebao zadržati dio ustavnih ovlasti da nadzorom sukreira djelovanje tajnih službi. Sasvim se slažem da je pritom nužno bitno ojačati i parlamentarnu kontrolu rada tajnih službi, ali to jedno s drugim nije u koliziji. Zato ćemo predložiti da UNS kao nadzorno tijelo predsjednika države istodobno bude i instrument kontrole odgovarajućeg saborskog odbora za čije bi potrebe, također, obavljao stručnu i profesionalnu kontrolu tajnih službi. U sadašnjoj našoj tranzicijskoj situaciji optimalno je da uspostavimo ravnotežu u ovlastima zakonodavne i pojedinih dijelova izvršne vlasti nad tajnim službama.

- Ako zloupotrebe promatramo na više razina, onda, s jedne strane, možemo reći da su one bile zakonite utoliko što su ljudi iz tajnih službi dobivali obrazložene i potpisane zapovijedi i naloge koje su morali izvršiti. No, ako, s druge strane, zloupotrebe analiziramo s moralnoga i političkog aspekta, onda su one apsolutno neprihvatljive.

 

 

- To ćemo riješiti Zakonom o nacionalnoj sigurnosti i zakonima o službama. Dakle, službe više neće raditi po nekim pravilnicima, nego će njihov rad biti reguliran zakonima, čiju će se ustavnost, naravno, moći preispitivati.

- Što se mene tiče, pitanja koncepcije ne želim svesti na personalnu razinu. Dakle, ne pokušavam spasiti UNS zato da bi Karamarko bio na čelu tog UNS-a i na nekakvoj sinekuri, nego zato što smatram da trebamo izgraditi dobar obavještajno-sigurnosni sustav, pa Karamarko iz toga sustava može i otići. Uostalom, i u tom dijelu ćemo predložiti jaču poziciju saborskog odbora, tako što bi predsjednik Republike prije imenovanja predstojnika UNS-a od saborskog odbora morao tražiti suglasnost za svojega kandidata. Ako bih bio kandidat i za budućeg predstojnika UNS-a, tu ću proceduru i ja morati proći.

 

 

- Bili bismo naivni kad bismo tvrdili da su nakon izbora svi problemi nestali iz obavještajne zajednice i da su se nositelji i izvršitelji zloupotreba, koji su još uvijek u sustavu, preobratili samo zato što im je svijest evoluirala i prilagodila se novim uvjetima. Tako naivni nismo i upravo zato predlažemo sasvim novu organizaciju rada, nadzora i kontrole tajnih službi i njihovih djelatnika. Očito je da je u prijašnjem režimu došlo do neravnoteže u djelovanju sigurnosno-obavještajnih službi. UNS, koji je po zakonu iz 1995. godine bio određen kao središnja struktura obavještajne zajednice, u praksi to nije bio, nego se pretvorio u slijepo crijevo, a HIS je praktično preuzeo veći dio njegovih nadležnosti. HIS je postao središnja obavještajna služba i nije se više bavio svojim primarnim poslom, vanjskim aspektima djelovanja, nego se bavio svim i svačim u unutarnjem životu zemlje. Naravno, nužno je došao u koliziju s drugim službama, prije svega sa SZUP-om i njegovim djelovanjem, što je potaknulo stvaranje klanova, međusobne obračune, podmetanja i trajni rat među službama i pojedinim njihovim klanovima. Najkraće rečeno, službe su se preklapale u svom djelovanju, a one se ne smiju preklapati, one se moraju nadopunjavati. Preklapanje je vrlo, vrlo skupa igra. Zato nova zakonska regulativa mora precizno razgraničiti zadaće i poslove pojedinih službi, što bi uz nezavisnu i efikasnu kontrolu i nadzor moralo osigurati njihovu depolitizaciju i profesionalnu i stručnu profilaciju njihovih djelatnika, ponajprije angažiranjem novih, obrazovanih i stručnih ljudi izvan službi. To je jedan težak proces, koji će trajati barem nekoliko godina. Sve ovo što sada radimo sa zakonskom regulativom, pa i ova naša sporenja oko koncepcije sigurnosno-obavještajnih službi, tek su udaranje temelja za izgradnju, da tako kažem, zdravih službi. Trebat će nam barem nekoliko godina da se percepcija službi u javnosti promijeni, da javnost u njima prepozna institucije u kojima rade neki visokoobrazovani ljudi koji vladaju tehnologijom posla i brinu brigu o sigurnosti ljudi i zemlje u cjelini, a ne progone vještice i ne izmišljaju državne neprijatelje.