Uvijek volim svaku stvar nazvati pravim imenom, pa tako i oko tih prosvjeda protiv Zagrebačkog summita za mene nema nepoznanica. Oni koji napadaju Summit, žele izolirati Hrvatsku iz evropskih i svjetskih integracija, kako bi je mogli nastaviti pljačkati. I to je cijela njihova logika l Svi oni koji na sve moguće načine pokušavaju zaustaviti put Hrvatske u Evropu, imaju utočište na prostoru bivše Herceg-Bosne l Organizatorima prosvjeda nije stalo do Koštunice, njima je stalo da se na vlast u Hrvatskoj vrate one snage koje su zajedno s Miloševićem dijelile Bosnu i Hercegovinu

 

tekst

- Uvijek volim svaku stvar nazvati pravim imenom, pa tako i oko tih prosvjeda protiv Zagrebačkog summita za mene nema nekih nepoznanica, jer mi je jasno da je i organizatorima i agitatorima za održavanje prosvjeda sasvim jasno da je on velika šansa za Hrvatsku, da je Summit sam po sebi veliko priznanje Hrvatskoj, da su zemlje Evropske unije prvi put u svojoj povijesti sazvale svoj skup izvan zemalja Unije, što je također svojevrsno priznanje Hrvatskoj. Nadalje, u najavi Summita, svi relevantni međunarodni čimbenici sasvim su jasno zajamčili da će pristup Evropskoj uniji i ubuduće biti individualan za svaku državu, pa i za one čiji će predstavnici sudjelovati u radu Zagrebačkog summita. Drugim riječima, nema nikakvog kolektivnog pristupanja Evropskoj uniji, nema ni naznake da je bilo kome stalo do obnavljanja nekakve balkanske ili jugoslavenske zajednice, pa su i prosvjedi protiv summita navodno iz tih razloga irelevantni. Oni su tek fikcija i prijevara onih koji svakako žele nešto drugo u Hrvatskoj. Njima je jasno da Hrvatska ide u Evropu i da dobiva evropske standarde i kriterije društvenih procesa, pa im je jasno i da u Hrvatskoj više nema pljačke, da Hrvatska više ne može biti izolirana i da ne može biti nečije lovište. A oni upravo to žele: netransparentno trošiti hrvatski proračun i pretvarati svoju nacionalnost u profesiju za koju bi, k tome, bili i dobro plaćeni. Budući da u pravnoj državi, što Hrvatska danas jest, to više nije moguće, oni se služe, evo, i napadima na Summit, jer žele izolirati Hrvatsku od evropskih i svjetskih integracija, kako bi je mogli nastaviti pljačkati. I to je cijela njihova logika.

 

- Smatram da sva moguća sredstva koja ova država ima treba usmjeriti na aktiviranje proizvodnje, na otvaranje novih radnih mjesta i na povećanje izvoza. To treba biti ambicija ove vlasti, i svi državni mehanizmi i instrumentariji trebali bi biti podređeni ostvarenju tih ciljeva. Činjenica je, doista, da je, primjerice, dobar dio vojnih časnika i dočasnika među organizatorima ovih prosvjednih skupova i pritom tvrde kako to nije politika. A napadati Zagrebački summit i tvrditi da to nije politika, može samo ili neznalica ili prevarant. Zašto vlast dopušta to i zašto financira one koji praktično atakiraju na Hrvatsku, koji atakiraju na njezine ambicije da se uključi u EU i NATO, na našu želju da imamo životni standard kakav je u Evropi, teško mi je sasvim precizno odrediti, ali može biti da to čini zato što se u koaliciji šestorice ne žele suočiti s istinom, pa se te stvari guraju pod tepih. No, nakon svega i najvećim političkim naivcima bi moralo biti sasvim jasno o čemu se ovdje radi.

 

 

- Mi kao da smo se doista navikli da toleriramo kad netko agresivno napada vlast koju su hrvatski birači izabrali na siječanjskim izborima. Štoviše, čak ih se i opravdava, jer su, eto, bili malo nervozni, bili su isprovocirani. Po istoj se logici tolerira i one koji napadaju novinare zbog toga što pišu i iznose istinu. No, ako bilo tko agresivno napada i vlast, i novinare, i sve što je progresivno, pa čak i prijeti da će spriječiti održavanje Zagrebačkog summita, onda vlast više nema pravo gurati glavu u pijesak. Vlast bi morala reagirati. Sudeći, međutim, po tome da djelatne vojne osobe sudjeluju u svemu tome, čini mi se da u nadležnim segmentima vlasti još nema odlučnosti da se tome stane na kraj. Ako se djelatni časnici, policajci i drugi koji bi trebali štititi ovu državu, njezine građane i institucije, žele baviti politikom, onda bi im to trebalo i omogućiti. Kad je skupina generala poželjela baviti se politikom, ja sam im to i omogućio. No oni koji odlučuju o vojnicima, koji su među glavnim organizatorima sadašnjih prosvjeda, ne poduzimaju ništa, pa se nameće pitanje je li došlo vrijeme da zatražimo i odgovornost u vertikali vlasti. Koliko sam vidio u medijima, MORH dopušta djelatnim osobama da sudjeluju u svim prosvjedima, pod uvjetom da nisu u odorama i da to izvan radnog vremena. Nisam provjeravao, ali ako je tako, ne mogu se nikako suglasiti s time, jer vojnik je uvijek u službi domovine. Vojnik ne može osam sati braniti domovinu, a nakon toga napadati institucije te domovine. Na ovim prosvjedima se napadaju institucije ove države i u tome sudjeluju oni koji bi ih trebali braniti, pa se pitam tko se tu pravi lud.

 

- Svi oni koji na sve moguće načine pokušavaju zaustaviti put Hrvatske u Evropu, imaju utočište na prostoru bivše Herceg-Bosne. Vidi se to i golim okom, jer vidimo tko kuda putuje, tko kome dolazi, vidimo i poruke tih posjeta. Istodobno, činjenica je da se iz hrvatskog proračuna financira hrvatska komponenta u Vojsci Federacije BiH.

- Da, upravo sam to čuo i mene sad zanima što misli hrvatski parlament, treba li i dalje financirati vojsku koja na meti predsjednika Republike Hrvatske uvježbava gađanje. Eto, baš me zanima hoće li hrvatski parlament njima i za gađanje odobriti sredstva. Sad imamo sva potrebna ustavna rješenja, nitko ne može reći da ga netko u njegovim ovlastima sprječava, i vidjet ćemo kako će se hrvatski proračun trošiti. Moj je stav da Hrvatska ne može financirati vojsku u stranoj državi i da na taj način mi ne pomažemo Hrvatima u BiH, nego pomažemo jednoj struji koja se opire međunarodnoj zajednici i koja se opire cjelovitosti Bosne i Hercegovine.

- Zanimljivo je, također, da ovi koji se protive dolasku Koštunice, koji je ipak srušio Slobodana Miloševića, nisu nijednu riječ rekli kad su se predstavnici HDZ-a, i to desetke puta, sastajali s Miloševićem i predstavnicima njegovog režima. Nikada nisu prosvjedovali protiv odlazaka u Beograd, i to u vrijeme kad se u Hrvatskoj vodila borba na život i smrt. Zanimljivo je to, jer pokazuje da im Milošević nije smetao, a smeta im onaj tko je srušio Miloševića. Ja znam da nije dovoljno samo srušiti Miloševića, znam da treba pasti i Miloševićeva politika, agresivna, krvoločna i ekspazionistička. Ta politika mora pasti, i od buduće demokratske Srbije mi moramo dobiti poruku da Srbe izvan Srbije smatraju mostovima suradnje, a ne pravom na osvajanje tuđih teritorija; znam da moramo dobiti poruku o našim nestalima, o suradnji s Haaškim tribunalom i da će se procesuirati svi oni koji su okrvavili ruke, na čelu s Miloševićem, s vojnim vrhom bivše i sadašnje Jugoslavije i vukovarskom oficirskom trojkom koja je odgovorna za masakr naših ranjenika. Te i druge poruke mi moramo dobiti, ali moramo shvatiti da je to moguće tek kad vidimo kuda Srbija ide, mi još ne znamo kuda ona ide. Još nisu riješeni odnosi između Srbije i Crne Gore, nije riješen ni status Kosova, a i u Srbiji nisu još održani izbori, koji tek trebaju reći da li Srbija i dalje ide u izolaciju, ili će prihvatiti evropeizaciju. U tom smislu, treba imati malo strpljenja. Ja nikoga ne amnestiram, ali smatram da onaj tko je rušio Miloševića, ima pravo doći na međunarodni poziv na Zagrebački summit, jer ovo je multilaterarni skup, koji se mogao održati u nekoj drugoj zemlji i nekom drugom gradu. Koštunica ne dolazi u posjet Hrvatskoj, nego na međunarodni skup koji se održava u Hrvatskoj i koji organizira Evropska unija. Da se održao u Londonu ili Parizu, bi li onda bilo demonstracija? Ne bi. Očito da organizatorima prosvjeda nije stalo do Koštunice, njima je stalo da se na vlast u Hrvatskoj vrate one snage koje su zajedno s Miloševićem dijelile Bosnu i Hercegovinu.

 

- Da Koštunica dolazi u posjet Hrvatskoj, sasvim logično bi bilo očekivati da se ispriča za ono što je srpska vojska učinila u Hrvatskoj, u BiH, ili bilo kome drugome. Međutim, on dolazi na multilaterarni skup i vršiti na njega pritisak doista znači od njega stvarati zvijezdu Summita. Mislim da je zato nepotrebno učinjena ta pogreška u koracima. Umjesto da Hrvatska dobije najveću šansu za svoju promociju, prosvjedima i pritiscima na Koštunicu, on je promoviran u žrtvu radikalnih prosvjeda i cijeli svijet će pričati kako je Koštunica dočekan u Hrvatskoj, koja će pritom biti proglašena nedemokratskom zemljom. Mi koji želimo da Hrvatska bude zemlja zrele demokracije, željeli smo da na Zagrebačkom summitu Hrvatska iskoristi prigodu koja joj se ukazala, a oni koji su odgovorni za bivšu promašenu politiku, koja je na izborima doživjela svoj slom, žele iskoristiti svaku priliku da joj ponovno otvore vrata, pa i onda kad je to na štetu Hrvatske. To im je čini se i interes, jer ih vodi logika što gore, to bolje.

- Mogu samo reći da je moj interes da se aktivira proizvodnja, da se poveća broj zaposlenih i da se poveća izvoz. To je moguće ako dobijemo pravu strategiju razvoja, u kojoj se moraju naći i sredstva koja će inicirati i proizvodnju i izvoz. Ta sredstva mogu biti, i biti će ih, iz inozemnih izvora, ali mora biti i sredstava koje će Hrvatska sama usmjeravati u iniciranje proizvodnje i izvoza, a to će onda samo po sebi rješavati brojne socijalne probleme. Ako pak naša sredstva odu samo u socijalne programe, onda nećemo dugoročno riješiti nijedan naš problem. Bit će to samo palijativne mjere.

- Zadovoljan sam ustavnim promjenama jer su uglavnom na tragu onoga što je predložila radna skupina koju sam osnovao. Dodao bih, međutim, da sukobi nisu izbijali zbog mene ili zato što je bilo sporno drukčije definiranje predsjedničkih ovlasti, jer sam se i sam zalagao za parlamentarnu demokraciju. Nije bilo sporno da u odnosu na Vladu zadržim samo pravo da iz redova izbornih pobjednika imenujem njezina mandatara, a da Vladu bira Sabor i da ona njemu odgovara. Razloga za sukoba nije bilo ni oko toga da budem zapovjednik Hrvatske vojske i da sukreiram vanjsku politiku. Što se tiče obavještajnih službi, upravo sam zagovarao da parlament bude korektivni faktor njihova djelovanja, pa i tako da nakon što nadležna ministarstva predlože njihove čelne ljude, svoje mišljenje o njima treba dati i odgovarajući saborski odbor, a da tek nakon toga predsjednik države potpiše njihovo imenovanje. Na taj su način u čitav postupak uključeni i Vlada i Sabor i predsjednik države i nije mi jasno zašto me se zbog toga napadalo. Očito su razlozi bili sasvim drugi. U svakom slučaju, slobodno mogu reći da nijednu svoju ovlast nisam zloupotrijebio, nijednu nisam ekstenzivno tumačio, i tko god je objektivan, na moje dosadašnje obavljanje dužnosti predsjednika ne može imati prigovora.