Vladajuća stranka ima pravo na određivanje izbornog sustava, a stvar je pameti opozicije da mu se prilagodi i na izborima odnese pobjedu. Sigurno je da HDZ kroji izborni model koji će mu osigurati dobre izborne šanse, ali ovakav prijedlog izbornog zakona ostavlja dobre šanse i nama * Opozicija apsolutno ne može pristati na predloženo rješenje za dijasporu, i ne dolazi u obzir da na takav način idemo u izbore * Tvrdim da je naša greška što dosad već nismo izašli s jasnim elementima našega zajedničkog istupa. Vjerujem da će do potpisivanja takvog dokumenta ipak ubrzo doći, jer su zahtjevi za jedinstvom opozicije svakog dana sve veći, i to se unutar šest stranaka svakako osjeća kao pritisak "Mislim da je građanima Hrvatske prije svega stalo da što prije počnu dobro živjeti, i tada će ih sve manje zanimati koja im to politička opcija omogućuje dobar život"
"Nisam imao nikakvu ambiciju da bilo kome namećem okvir ili sadržaj sporazuma o suradnji, namjera mi je bila da se na papir stavi ono što je unutar opozicije već dogovoreno"
tekst
* komisija za izradu novoga izbornog zakona ovih je dana objavila nacrt tog zakona. Kao što je poznato, radi se o proporcionalnom modelu s 10 izbornih jedinica, sa zastupljenošću dijaspore u jednoj od njih, i s prohibicijskom klauzulom od pet, odnosno osam posto za koalicije. Jeste li zadovoljni takvim rješenjem?
- Od početka smo tvrdili da vladajuća stranka ima pravo na određivanje izbornog sustava, a da je stvar pameti opozicije da mu se prilagodi i da na sljedećim izborima odnese pobjedu. Sigurno je da HDZ kroji izborni model koji će mu osigurati dobre izborne šanse, ali ovakav prijedlog izbornog zakona ostavlja dobre šanse i nama. Iz njega se vidi da postoje ambicije za osiguranjem višestranačke izborne kontrole i kakve-takve predizborne financijske ravnopravnosti, ali, s druge strane, potpuna medijska neravnopravnost i dalje ostaje kao jedan od glavnih problema. Dijaspori se namjenjuje značajan udio u sastavu budućeg saziva Zastupničkog doma, što može dovesti u pitanje prihvaćanje novog izbornog zakona. No, predstoji nam da učinimo sve kako bismo HDZ dotukli na izborima.
BOJKOTA NEĆE BITI
* Šest opozicijskih stranaka najavljivalo je kako neće pristati na izborni zakon koji dovodi dijasporu u Zastupnički dom, a prema prvim analizama dijaspora će u njemu opet biti zastupljena sa 10 posto zastupnika. Hoćete li i dalje uvjetovati izlazak na izbore odstranjivanjem tog patenta HDZ-ova izbornog inženjeringa?
- Opozicija na takvo rješenje apsolutno ne može pristati, i ne dolazi u obzir da se na takav način ide u izbore. Moram ipak reći i to da je IDS nekoliko puta najavljivao kako nije do kraja spreman prihvatiti logiku bojkota izbora, ako bi izborni zakon ipak otvarao dobre perspektive za opoziciju, pa to i sada ponavljam.
* Mirjana Kasapović, jedna od autorica nacrta novog izbornog zakona, u svojoj kolumni u Globusu, relativizirajući načelnu spremnost oporbenih stranaka na međusobnu suradnju, postavlja retoričko pitanje hoće li IDS koalirati s drugim strankama Porečke skupine na svojem terenu, u Istri. Možete li na to odgovoriti?
- IDS je od početka bio za zajednički nastup šest opozicijskih stranaka, a ako se u tome ne uspije, podržavamo zajednički nastup sa članicama Porečke skupine. Pritom je posve sporedno što IDS u ovakvoj verziji izbornog zakona i samostalnim istupom može ostati parlamentarna stranka. Ujedinjenje opozicije za sljedeće izbore za nas je conditio sine qua non uspjeha, i učinit ćemo sve da do toga zajednički dođemo.
* Usprkos tome, prognoze o formiranju zasebnih izbornih lista SDP-a, HSLS-a, a vjerojatno i HSS-a danas su mnogo realnije nego prije mjesec dana?
- Mislim da takva procjena danas nije realnija nego prije mjesec dana. Ovaj predloženi zakon zapravo je prikriveni većinski sustav. IDS je stoga za to da šest stranaka, u slučaju donošenja ovakvog izbornog modela, nastupi zajednički u svim izbornim jedinicama.
ZAJEDNIČKA NAČELA
* No, zašto onda tzv. velike oporbene stranke odbijaju usuglasiti minimalna načela zajedničkoga izbornog programa, iz kojih bi se moglo nešto zaključiti o njihovoj ozbiljnoj namjeri da od 2000. godine upravljaju zemljom i koja bi bila važna za mobilizaciju velikog dijela pasivnih glasača za izlazak na izbore?
- U tome i jest najveći problem. IDS i još neke stranke zalažu se za to da opozicija pravodobno izradi makar osnove zajedničkoga programa buduće vlade. Potrebno bi bilo izaći s deset-dvadeset zajedničkih načela koja bi sve stranke na budućim izborima podupirale, a to još uvijek nismo učinili. Nećemo postići vjerodostojnost kod građana ako kažemo da ćemo program sastavljati naknadno, to više što bismo takve osnove mogli relativno brzo dogovoriti. Tvrdim da je naša greška što dosad već nismo izašli s jasnim elementima našeg zajedničkog istupa.
* U tom pogledu postoje i razlike unutar pojedinih “većih” stranaka. Prema izjavama glavnih ljudi SDP-a vidi se da se pogledi o predizbornoj suradnji na zajedničkoj programskoj osnovi u velikoj mjeri razlikuju?
- Bilo kojoj stranci koja je došla u poziciju da razmišlja o pobjedi nad HDZ-om u samostalnom istupu, sigurno nije lako. Svjestan sam da nije lako ni predsjedniku SDP-a Račanu. Ipak, mislim da mogućnost da se postigne velik učinak zajedničkim nastupom, kao i velika uloga koju u tom kontekstu ima SDP, svakako pojačava odgovornost te stranke i njezinog čelništva. U svim demokratskim zemljama u kojima su višestranačke vlade višegodišnja praksa, najveće stranke uvijek podnose najveće žrtve, ali zato upravo one daju ton upravljanju državom. Najplastičniji primjer je gotovo pedesetogodišnja višestranačka vlast u Italiji, gdje su se vlade često mijenjale, ali je stranački sastav tih koalicija ostajao uglavnom isti. Najveća stranka u toj koaliciji, Demokršćanska, dugo je godina podržavala premijera koji je bio iz Socijalističke stranke, premda su socijalisti bili peti po snazi u parlamentu. Donedavno je i bivši premijer Prodi bio nestranački predsjednik vlade uz podršku PDS-a. To su primjeri na kojima moramo učiti.
SAMO BEZ NAMETANJA
* Mislite li da je Italija najbolji primjer? U vrijeme proporcionalnoga izbornog modela njezine su peterostranačke vlade padale svakih nekoliko mjeseci. Italija je bila apsolutni rekorder po stranačkoj složenosti, a ujedno i po nestabilnosti svojih upravljačkih sastava. Kakvu stabilnost proričete mogućoj šesterostranačkoj vladi u Hrvatskoj, koju bi još, možda, podržavali i PGS, ASH, HSU, SBHS...?
- Sve ovisi o tome kako politika djeluje na drugim poljima života. Znamo da su vlade u Italiji padale, ali je isto tako poznato da je talijansko gospodarstvo jedno od najjačih na svijetu. Mislim da je građanima Hrvatske prije svega stalo da što prije počnu dobro živjeti, i tada će ih sve manje zanimati koja im to politička opcija omogućuje dobar život – pogotovo ako se bude radilo o višestranačkoj vladi.
* Na političkoj se sceni paralelno odvijaju dva procesa: s jedne strane, oporbeno suprotstavljanje HDZ-u, a s druge strane međusobna borba oporbenih stranaka za utjecaj u javnosti. Koji je od tih procesa, po vašem mišljenju, dominantniji?
- Ti su procesi doista prisutni, i oni su za mene posve normalni. Bilo bi tragično da među opozicijskim strankama nema konkurencije, jer u tom bi se slučaju svi opet našli u jednoj partiji, osobito ako nakon naše izborne pobjede dođe do rasula HDZ-a. U pogledu te konkurencije među nama ne radi se o strategijskom, nego prije svega o taktičkom razilaženju. Radi se o tajmingu izlaska u javnost s odgovarajućim dokumentima i programima. Proces međusobne konkurencije stranaka koje budu formirale vladinu koaliciju, bit će zasigurno prisutan i u budućnosti. Ako se dogodi da šest stranaka sastavi zajedničku vladu, nemam nikakvih iluzija da će ta vlada trajati sljedećih stotinu godina. Ona će, procjenjujem, trajati nekoliko godina, nakon čega će opet doći do političkih promjena. Stranke će, u međusobnoj konkurenciji, kontrolirati jedna drugu, što će dovesti s jedne stane do toga da politika ima svoju unutrašnju kontrolu, a gospodarstvo će biti uvelike neovisno. To svakako može pozitivno utjecati na gospodarski rast Hrvatske. Ako ste skeptični prema primjeru Italije, možemo govoriti i o Sloveniji: u njoj se gospodarstvo nalazi u posve drugačijem položaju nego u Hrvatskoj, ponajprije zato što je ono u velikoj mjeri neovisno o politici. I u toj su zemlji raznobojne stranke dosad sudjelovale u vladi, koja se posljednjih godina pomaknula od lijevoga k desnom centru, ali stabilnost Slovenije postupno raste.
OZBILJNE RASPRAVE
* Možete li opisati okolnosti pod kojima je odbijen IDS-ov prijedlog sporazuma o suradnji, čiji je faksimil objavio Nacional?
- Tekst sporazuma zamišljen je kao nacrt za raspravu među strankama. Nisam imao nikakvu ambiciju da bilo kome namećem njegov okvir ili sadržaj, već mi je namjera bila da se na papir stavi ono što je unutar opozicije već bilo dogovoreno, od osnova zajedničkog djelovanja do načina djelovanja. Činom njegova zajedničkog potpisivanja moglo se javnosti pokazati da smo spremni zajednički nastupiti, i time bismo joj ulili optimizam i nadu. Vjerujem da će do potpisivanja takvog dokumenta ipak ubrzo doći, jer zahtjevi za jedinstvom opozicije svakog su dana sve veći, i to se unutar šest stranaka svakako osjeća kao pritisak. Pitanje koje svaki dan čujem je – hoćete li ostati zajedno, i kad ćete već jednom izaći sa zajedničkim programom?
* Koje bi, po vašem mišljenju, trebale biti glavne točke tog zajedničkog programa?
- Definiranje tih točaka ne bi trebalo dovesti do velikih problema između šest stranaka. Mislim da su sve stranke složne u pogledu jačanja uloge parlamenta, potpuno neovisnog sudstva, depolitizacije i smanjenja represivnog aparata, zatim u pogledu decentralizacije putem regionalizam, poštivanja ljudskih i manjinskih prava, slobode medija, u najmanju ruku u pogledu revizije pretvorbe i privatizacije, otvorenog razgovora s međunarodnom zajednicom o svim problemima koji tište našu zemlju; na temelju toga sve svi bi se trebali složiti i u pogledu upućivanja zahtjeva međunarodnoj zajednici za otvaranje ventila Svjetske banke, MMF-a i drugih financijskih institucija prema Hrvatskoj. IDS i stranke članice Porečke skupine smatraju da bi sa zajedničkim programom trebalo izaći čim prije, dok drugi očito nemaju tu političku volju. Ja mogu razumjeti taj nedostatak političke volje, ali neka mi nitko ne oduzima pravo da kažem kako mislim drugačije. Među strankama koje izlaze zajedno na izbore bit će i ubuduće ozbiljnih rasprava, pa i međusobnog zauzimanja političkog prostora. Već to što pojedine stranke imaju hrabrosti javno raspravljati o svojim odnosima, držim prednošću, jer će se u tom slučaju građani lakše odlučivati i bit će im jasnije za koga zapravo glasaju. Ne bih smatrao pametnim kad bi šest stranaka sve svoje probleme skrivalo od javnosti, jer bi tada situacija mogla biti još tragičnija: da se odjednom raspadnemo, a da javnosti uopće ne bude jasno kako je do toga došlo.
AUTOR: Toni Gabrić - 705
|
||||||||