VESNA PUSIĆ, PREDSJEDNICA HNS-a, GOVORI O NEODLUČNOSTI VLASTI, SURADNJI S HAAŠKIM SUDOM, SLUČAJU STIPETIĆ, OBEĆANIM RADNIM MJESTIMA, BOLESNOM SUDSTVU 

 

Ne slažem se s raspisivanjem prijevremenih izbora. Mislim da bismo trebali zajedno energičnije gurati projekte za koje smo se originalno svi zalagali. Ne može se odustati svaki put kada je teško i kada stvari ne idu glatko * Građani imaju upravo onakvu vlast kakvu su zaslužili. Ono što je glavni problem današnje vlasti, jest njezina neodlučnost da preuzme vlast. Možda bi veći dio ljudi na vlasti danas htio biti u opoziciji, kako ne bi nosili ovaj teret i kako ne bi radili ovaj posao * Po mojem mišljenju, opasnost od raspada ove koalicije mnogo je manja no što se u javnosti govori i prikazuje. Ne vidim ni jednog HSLS-ovog ministra koji bi bio spreman izaći iz Vlade, a upravo se u tome oslikava stabilnost neke koalicije * Generala Stipetića Haaški će sud intervjuirati u Zagrebu i kao svjedoka i kao potencijalnog osumnjičenika. Mislim da bi bilo pravedno da mu se omogući da govori cijelu istinu, dakle da ga se oslobodi čuvanja državne i vojne tajne. U tom se slučaju nimalo ne bojim za njegovu sudbinu

 

 

 tekst

- Da, taj datum me zbilja podsjeća na optimistična vremena kada smo vjerovali da se problemi mogu brže riješiti. Danas smo svi kritični, a mi koji smo unutar vlasti možda smo još kritičniji no ostali zbog toga što se promjene događaju tako sporo, što se sve polako vuče i odvija. No, s druge strane, kad pomislim kako smo se svi osjećali u prosincu 1999., mišljenja sam da se u ovih godinu dana ipak bitno promijenila ukupna klima u društvu o onome što se može, a što se ne može prihvatiti. Danas su građani mnogo manje spremni pristati na realizaciju nekog imaginarnog tisućljetnog sna kao političkog projekta, a puno više ih brinu komunalni sustav, kanalizacija, školski sustav, zapošljavanje, što je svakako napredak. Što se tiče ljudi na vlasti, može biti da bi veći dio tih ljudi htio biti u opoziciji, kako ne bi nosili ovaj teret i kako ne bi radili ovaj posao. Osobno mislim drugačije i smatram kako u ovom mandatu moramo pokušati izvući zemlju iz krize.

 

 

* Vi ste za vladavine HDZ-a mnogo puta tvrdili kako građani Hrvatske imaju lošiju vlast no što to zaslužuju. Kakvo je danas vaše mišljenje o tome?

- Mislim da danas građani Hrvatske imaju upravo onakvu vlast kakvu su zaslužili. Ono što je glavni problem današnje vlasti, jest njezina neodlučnost da preuzme vlast. Ljudi koji pobijede na izborima, moraju na sebe preuzeti funkciju vođenja jedne zemlje. Vlast mora stati na sredinu pozornice i reći: ovo su naši glavni projekti, njih ćemo ostvariti i za to preuzeti odgovornost. Ova vlast ima problema s odlučnošću da izabere prioritetne projekte, da definira svoju političku poziciju i da u tom smislu jasno preuzme vodstvo. Ključne riječi u svemu tome jesu odgovornost i odlučnost.

* Je li uopće moguće u okviru šestorke, unutar koje postoje brojne i velike razlike, od gospodarskog programa do odnosa prema Haagu, stvoriti jedinstvenu gospodarsku i političku strategiju koja bi omogućila djelotvoran rad?

- Prije svega, činjenica da posjeduje vlast, odličan je homogenizirajući faktor za svaku skupinu, to je naprosto sociološka činjenica. HDZ je odličan primjer za to. Danas se HDZ raspao na 15 varijanata, na svakom novom zasjedanju Sabora morate gledati tko je još u HDZ-u, a tko je u drugim strankama. Dok su bili na vlasti, bili su vrlo homogeni.

* Ne bi li, ipak, bilo bolje da se vlast homogenizira na zajedničkom programu?

- Mislim da bi najjača stranka, konkretno SDP, mogla sebi dopustiti veću odlučnost. Naravno, racionalno je reći kako se ponajprije mora misliti na očuvanje koalicije, što je prije svih odgovornost najvećih partnera. Po mojem mišljenju, opasnost od raspada ove koalicije mnogo je manja no što se u javnosti govori i prikazuje. Ne vidim ni jednog HSLS-ovog ministra koji bi bio spreman izaći iz Vlade, a upravo se u tome oslikava stabilnost neke koalicije. Stranke s manje zastupnika i ministara, poput HNS-a, IDS-a i LS-a, kritiziraju neke poteze Vlade, ali bez težnje da se ona raspadne.

- Ne slažem se s raspisivanjem prijevremenih izbora, jer mislim da moramo naučiti, i to u okviru cijele političke zajednice, ustrajavati na jednom političkom projektu. Smatram da traženje prijevremenih izbora, u trenutku kada počnu problemi u koaliciji, dakle traženje novoga političkog legitimiteta za provođenje tog projekta, nije dobar potez. Mislim da bismo trebali zajedno energičnije gurati projekte za koje smo se originalno svi zalagali. Ne može se odustati svaki put kada je teško i kada stvari ne idu glatko.

 

 

* Kako to ostvariti na primjeru Haaga, kad predsjednik HSLS-a javno tvrdi da će se usprotiviti eventualnom podizanju optužnice protiv generala Stipetića na osnovi zapovjedne odgovornosti?

- Pokazalo se da se zapovjedna odgovornost uopće ne pojavljuje kao predmet haaških istraga, nego da se istražuje konkretna odgovornost za počinjene zločine, bez obzira na to radi li se o vojnicima ili civilima. Dakle, ne radi se o zapovjednoj odgovornosti, nego o poticanju i nesprečavanju zločina. Zadaća hrvatske strane je da to u dogovoru sa haaškim tribunalom jasno definira.

-To može biti i odgovornost civilnih osoba, a ne samo vojnih osoba. Generala Stipetića će Haaški sud intervjuirati u Zagrebu i kao svjedoka i kao potencijalnog osumnjičenika. Mislim da bi bilo pravedno da se Stipetiću omogući da govori cijelu istinu, dakle da ga se oslobodi čuvanja državne i vojne tajne. U tom se slučaju nimalo ne bojim za njegovu sudbinu. Čvrsto vjerujem da su čitavu halabuku oko njegova slučaja podignuta kako bi se zaštitili neki drugi ljudi za koje postoji mnogo osnovanija sumnja da su upleteni u zločine. Stavljajući u prvi plan Stipetića, de facto se misli izbjeći individualizacija krivnje. U tome donekle surađuje i Haag, jer pretpostavljam da računaju kako će, optužujući Stipetića, od njega dobiti više dokaza za konkretne krivce i zločince. S druge strane, mislim da je velika pogreška vlasti što komunikacija s Haagom odmah nije bila podignuta na najvišu razinu, dakle da izravne kontakte s Tužiteljstvom održava premijer, a ne da se komunikacija uspostavlja raznim pismima i demaršima. Mi smo morali imati stalan kontakt s Tužiteljstvom na najvišoj razini.

* Ovako ispada da je jedino Dražen Budiša imao izravne veze i spoznaje o radu Haaškoga tužiteljstva?

-Ne, on je s tim u javnost izašao ovo ljeto, gurajući Stipetića u prvi plan kad ničeg nije bilo, a njegov posljednji istup na tu temu je, smatram, bio način da opravda svoje prijašnje tvrdnje. Ipak, to nas sve uči da se ljudi koji participiraju u vlasti, gdje ubrajam i sebe iako sam predsjednica stranke s malim brojem zastupnika u Saboru pa tako i Budiša koji je predsjednik stranke sa velikim brojem zastupnika u parlamentu moraju naučiti da se od lovaca na političke poene pretvore u državnike, ljude koji obnašaju važne državne dužnosti ili mogu utjecati na državne poslove.

* Kako komentirate zahtjev Dražena Budiše da se Koordinacija predsjednika stranaka šestorke transformira u Koordinaciju ministara šestorke?

-Ne mislim da je to dobra ideja. Smatram da je to možda rezultat frustracije neefikasnošću rada šestorke, što mogu razumjeti, ali Koordinacija predsjednika šestorke je neophodna u stvaranju konsenzusa. Konsenzus oko tekućih i strateških pitanja neophodan je za funkcioniranje države, ali i za održavanje koalicije.

 

 

* Je li moguće postići konsenzus na gospodarskom planu? Vi ste nedavno rekli kako bi bilo moguće ostvariti predizborno obećanje HNS-a o 200.000 novih radnih mjesta u četiri godine, ako bi se prihvatila gospodarska strategija vaše stranke. No, prema projekcijama Vlade možemo biti sretni ako se do 2004. otvori bar trećina tih radnih mjesta.

-Još uvijek isto mislim, s time da sad imam dodatne potvrde za taj stav. Postoji studija Ekonomskog instituta koja potvrđuje naše stavove, a osim toga imamo ozbiljnu i odličnu studiju Dubravka Mihaljeca, za koju mislim da je najbolji tekst o strategiji ekonomskog razvoja koji je napravljen u Hrvatskoj. Mihaljec vidi mogućnost čak i većeg porasta radnih mjesta.

* Ali, problem je u tome što Vlada ne prihvaća jače, ali zato i riskantnije razvojne strategije gospodarstva, bez obzira na kojim se teorijskim i empirijskim modelima zasnivale?

-Nije u pitanju samo državni proračun. On je još uvijek velik, ali je relativno restriktivan i relativno odterećuje gospodarstvo. S druge strane, imamo masu zakona koji idu na jaku socijalu, kao i oporezivanje dividenda koje je destimulirajuće za investiranje i poduzetništvo. Mislim da je zadaća svake vlasti da se odluči koji projekt ostvariti, jer ne može istodobno kvalitetno ostvariti tri velika projekta. Prema tome, moja opcija je da se ove tri godine iskoristeza jačanje gospodarstva, za zakonodavstvo koje će porezno maksimalno odteretiti obiteljsko i obrtničko poduzetništvo i otvoriti jasne i jednostavne slobodne kanale za investiranje kapitala.

- U Hrvatskoj radi 100 tisuća obrtnika. Ako im omogućite lakše zapošljavanje samo još jednog dodatnog zaposlenika, to je 100 tisuća novih zaposlenih. Osim toga, trebamo zakone koji će u stimulirati poduzetništvo kako bi se formiralo gospodarstvo koje će onda moći financirati i socijalu. Mi danas imamo ljude koji nemaju nikakvog razloga da budu na socijalnoj pomoći i koji bi sto puta radije bili zaposleni. Tim ljudima treba omogućiti zapošljavanje, a ne ovisnost o socijalnim davanjima.

* Zbog čega, po vašem mišljenju, Vlada ne forsira takvu gospodarsku strategiju?

- Takav stav Vlade posljedica je, među ostalim, i toga što imamo veliki broj zakona koji se odnose na jedne te iste subjekte, a koji su u koliziji. Nadalje, svaki problem koji se pojavi, pokušava se riješiti novim zakonima, pa to unosi daljnju zbrku. I najbolje zakonodavstvo uvijek će omogućiti jednom segmentu društva da se njime okoristi, pitanje je samo je li dobro procijenjeno koliko će čitavo društvo imati koristi od toga. Mislim da bi to bio zadatak za mlade gospodarske stručnjake, da ih se okupi sa zadatkom da sve te zakone kojima se reguliraju porezni sustav prouče i da na temelju toga naprave projekt zakonodavstva koje bi bilo stimulativno za investicije poduzetništva. Kada bi Hrvatska, koja ima 4,5 milijuna stanovnika, uspjela “proizvesti” dvije-tri jake investicije, napravili bismo fantastični korak. Još kada bismo uspjeli “normalizirati” pravosuđe, to bi bio zavidan rezultat koji bi ova vlast postigla.

 

* Upravo je “normaliziranje” pravosuđa bilo jedno od najkrupnijih predizbornih obećanja, koje je velikim dijelom ostalo neispunjeno?

-Prije svega, mora se priznati da je to vrlo osjetljivo pitanje, jer osnovna načela liberalne demokracije govore o separaciji triju vlasti. Posljednjih deset godina bivša je vlast izravnim i neizravnim političkim pritiscima, kao i putem Državnog sudbenog vijeća, u pravosuđe instalirala ljude koji po svojim sposobnostima nikada na ta mjesta ne bi mogli doći. I sada se ti isti ljudi, koji su postavljeni političkim kriterijima, pozivaju na nezavisnost sudstva i govore o revanšizmu. Problem korupcije u pravosuđu postoji i mi ne možemo zatvoriti oči pred time i tvrditi da je car obučen. Te promjene u pravosuđu, kao i u cijeloj borbi protiv političkog klijentilizma, bilo je mnogo lakše provesti u prva tri mjeseca 2000. nego sada, ali od toga ne možemo odustati ako želimo hrvatsko društvo utemeljiti na načelima pravde i pravednosti.

* Možete li prognozirati ishod predstojećih lokalnih izbora za vašu stranku?

-Neuspjeh bi bio ako bismo u prosjeku bili plasirani ispod drugoga mjesta, a ako se u Zagrebu budu organizirali neposredni izbori za gradonačelnika, postoji mogućnost da se osobno kandidiram.