KARL GORINŠEK, UMIROVLJENI GENERAL HV-a, O DOSADAŠNJEM UČINKU I MOGUĆEM “TREĆEM ČINU” NATO-INTERVENCIJE U JUGOSLAVIJI
NATO, suočen s možda neočekivanim razmjerima sve brutalnijega etničkog čišćenja i nasilja na Kosovu, mora Miloševiću žurno dati jasan ultimatum i uvjeriti ga da će bez obzira na cijenu intervenirati kopnenim snagama. Ta je cijena nesumnjivo visoka – vojnici će ginuti na obje strane, humanitarna će se katastrofa dramatizirati, civilni život u Jugoslaviji bit će znatno otežan, a europski mir zbog uključenosti velikog broja zemalja još ozbiljnije potkopan * Nema razloga da Hrvatska ne dopusti intervenciju sa svojega teritorija * Dosadašnje djelovanje NATO-ovih snaga relativno je neuspješno
“Ako do kopnene intervencije ne dođe u sljedećih desetak dana, s Kosova će biti protjerano oko milijun ljudi, jer srpske snage sada nemaju nikakvih ograničenja”
TEKST:
* u kojoj su mjeri ostvareni ciljevi proklamirani uoči zračne vojne intervencije NATO-a u SR Jugoslaviji, nakon tjedan dana njezina trajanja?
- Bitan politički cilj djelovanja NATO-pakta bio je postizanje sporazuma o Kosovu i prisiljavanje Miloševićeva režima da prihvati sporazum koji su potpisali predstavnici kosovskih Albanaca. Je li bilo i drugih ciljeva, poput promjene režima, vjerujem da to u prvoj fazi djelovanja nije bilo najbitnije. Sporazumom o Kosovu međunarodna zajednica želi zajamčiti kosovskim Albancima mir, sigurnost i opstojnost na tom prostoru, i to tako što SR Jugoslaviji pokušava nametnuti konfederalno uređenje, u kojemu bi bila uspostavljena Republika Kosovo, ali u sastavu SRJ, a ne Srbije.
Na takvo političko rješenje Milošević, razumije se, nije pristao i neće to učiniti, jer kao što hrvatsko vrhovništvo neprestano govori da su opstojnost hrvatske države, ali i režima, svetinje nacionalnih interesa, i Milošević sa svojim vodstvom čini isto. Zato Milošević nije mogao pristati na uvjete međunarodne zajednice i preostalo je samo da ga se na to prisili primjenom vojne sile, što se na koncu i dogodilo, i to u vrlo složenim južnoeuropskim uvjetima.
* Može li se i na koji način vojnim udarima NATO-a ostvariti temeljni politički cilj njegovog političkog vodstva?
- Vojnim udarima želi se, prije svega, oslabiti Vojska Jugoslavije. Taj temeljni vojni cilj želi se postići u nekoliko faza i realiziranjem nekoliko podciljeva. Prvi je podcilj da se masovnim zrakoplovno-raketnim udarima neutralizira protuzračna obrana Vojske Jugoslavije. Drugi planirani podcilj je izoliranje područja Kosova i omogućavanje zračnih borbenih djelovanja protiv kopnenih snaga VJ, konkretno 52. korpusa sa sjedištem u Prištini. Realizacija prvog podcilja trajala je četiri dana. Neutralizacija protuzračne obrane VJ u prvoj fazi počela je raketnim udarima, a odmah nakon njih uslijedili su i zrakoplovni udari, koje su potpomogle krstareće rakete, uglavnom upotrebljavane za uništavanje značajnih i površinski velikih ciljeva.
U toj prvoj fazi NATO-pakt je postigao određene početne efekte: nanijeli su gubitke zrakoplovnim snagama te promatračkoj službi i protuzračnoj obrani VJ, ponajprije uništenjem radara, i to više onih koji su stacionarni, a manje onih pokretnih. Procjenjujem da je raketiranjem i bombardiranjem uništeno 35 do 40 posto stacionarnih sustava motrenja i protuzračne obrane VJ, jer nisu uništeni podzemni objekti tih sustava.
PREBUKIRANOST ORUŽJEM
* Jesu li uništeni sustavi definitivno izbačeni iz upotrebe?
- U svakom slučaju, Vojska Jugoslavije ima rezervne dijelove kojima može u relativno kratkom vremenu zamijeniti one oštećene u dosadašnjim udarima, ali siguran sam da neće ići na tu soluciju jer znaju da ih snage NATO-pakta mogu neprestano uništavati. Opredijelit će se, po mojemu mišljenju, za očuvanje pokretnih sustava motrenja i protuzračne obrane, kako bi mogli parirati NATO-snagama u slučaju nastavka djelovanja iz zraka.
Što se tiče uništenja borbenih zrakoplova VJ, postignuti su manji efekti. Po nekim podacima uništeno je oko 30 posto MIG-ova 29, a vjerojatno je puno manje uništeno MIG-ova 21, jastrebova i sličnih zrakoplova, jer ih je VJ disperzirala i prikrila, ne samo u posebnim skloništima, nego je mnoge rastavila i sakrila na posve neočekivanim mjestima. Uz uništavanje sustava motrenja i protuzračne obrane NATO-snage su odmah pristupile i uništavanju vojne infrastrukture – aerodroma, skladišta municije, skladišta rezervnih dijelova, vojarni...
Koliko se može saznati, bilo je i pokušaja bombardiranja tvornica oružja, poput onih u Kragujevcu, Čačku i još nekih. U prvim danima zračnih napada nisam čuo da su bombardirane tvornice oružja u Kruševcu ili Užicu, u kojem su velike podzemne tvornice oružja, koje se jako teško uništavaju. Srbija je, da tako kažem, prebukirana vojnom proizvodnjom, koja se počela razvijati još za vrijeme Kraljevine Srbije i koju će biti teško uništiti. Nemamo informacija jesu li snage NATO-a pokušale uništiti zapovjedne centre zapovjedništava armija, korpusa i brigada.
* Kolikim snagama trenutno raspolaže Vojska Jugoslavije?
- Vojska Jugoslavije ima tri armije, koje u mirnodopskom stanju broje 120 tisuća pripadnika. Vojska je stavljena u punu borbenu spremnost, a to znači da su u potpunosti angažirali svoj mirnodopski sastav i pridodali mu značajne resurse rezervnog sastava svih mogućih specijalnosti. Po mom sudu, podigli su Vojsku Jugoslavije na oko pola milijuna naoružanih ljudi. To su učinili, prije svega, na prostoru Srbije i Kosova, ali dijelom i na područje Crne Gore.
MILOŠEVIĆEVA METLA
* Konstatirali ste da planirani ciljevi iz prve faze NATO-ovih zračnih udara nisu u potpunosti ostvareni, a već je otpočela druga faza napada. Zbog čega?
- Premda planirano uništavanje protuzračne obrane i ratne infrastrukture nije ostvareno, zbog dramatičnog rasplamsavanja humanitarne krize na Kosovu NATO je bio prisiljen krenuti u realizaciju druge faze udara, čiji je cilj uništavanje kopnenih snaga VJ, prije svega onih na Kosovu i oko njega. Međutim, taj je cilj puno kompliciraniji, s većim opasnostima, jer zrakoplovne snage moraju smanjiti visinu i brzinu letova, moraju se približiti ciljevima koje trebaju uništiti, a radi se o pojedinačnim tenkovima, oklopnim transporterima, pojedinim skupinama vojnika, kolonama motornih vozila koje obavljaju logističku potporu i slično... Ta druga faza može, po mojim procjenama, potrajati i dva mjeseca, a da se ništa značajnije ne postigne. Zato se i postavlja pitanje može li se humanitarna kriza zaustaviti samo zračnim udarima.
* Zašto se onda uoči zračnih napada tvrdilo da se njima, osim prisiljavanja Miloševića da potpiše sporazum iz Rambouilleta i bitnog smanjenja potencijala Vojske Jugoslavije, želi zaustaviti humanitarna kriza na Kosovu kad to nije moguće bez kopnene intervencije? Je li kopnena intervencija bila prikriveni cilj, premda Clinton i drugi zapadni lideri još uvijek tvrde da je neće biti?
- Mislim da to nije bio cilj NATO-pakta, ali su Milošević i njegovo vodstvo svakako planirali da u slučaju intervencije pojačaju borbena djelovanja s ciljem etničkog čišćenja Kosova. To se, zapravo, događalo pod svim nacionalističkim režimima nakon raspada bivše Jugoslavije. Recidivi se i danas vide u novoosnovanim državama na prostoru bivše Jugoslavije. Nisam siguran da je NATO htio zračnim udarima izazvati Miloševića da pojača etničko čišćenje kako bi onda intervenirao kopnenim snagama i definitivno ga vojno porazio. Oni sigurno nisu neiskusni i neuki, imaju stravična iskustva s etničkim čišćenjem na Balkanu, ali i iz drugih dijelova svijeta, tako da su sigurno predmnijevali da će doći do izbjegličke krize, ali nisu znali koje će razmjere ona poprimiti. Možda nisu očekivali da će Milošević nastaviti s etničkim čišćenjem.
Međutim, Podujevo i njegova okolica već su ispražnjeni, što pokazuje da je Miloševićev režim, pod kišom NATO-ovih zračnih snaga, počeo sustavno sa sjeveroistoka etnički čistiti Kosovo, kako bi Albance satjerao ne samo u Albaniju i Makedoniju nego i na područje Metohije, s ciljem da se, ako drukčije ne ide, Kosovo podijeli. Miloševiću je prioritetni cilj da Srbiju i SR Jugoslaviju u cijelosti održi na okupu. Međutim, ako NATO nastavi s borbenim djelovanjima, a vjerojatno hoće, onda će se srpski ratni potencijali bitno smanjiti i morat će pristati na kompromise. Jedan od njih je i podjela Kosova, nakon koje bi Metohija, možda i dio Drenice, bili pripojeni Albaniji.
OKLOP DOBIJA RAT
* Humanitarna kriza, međutim, traje i poprima katastrofalne razmjere. Sve je raširenije uvjerenje kako je se može zaustaviti jedino kopnenom intervencijom NATO-a. Hoće li se ona dogoditi i je li moguća u dogledno vrijeme?
- NATO je sigurno pripremao i kopnenu intervenciju, jer je ona uvijek sastavni dio svakoga ratnog plana. Na koncu, rat se dobiva kopnenom vojskom, prije svega oklopno-mehaniziranim postrojbama. Pitanje je samo vremena kada će ona biti poduzeta. NATO-u bi u svakom slučaju više odgovaralo da Milošević popusti i da pristane na političko rješenje sukoba na Kosovu. Pretpostavljam da NATO nije očekivao da će doći do tako masovnog egzodusa izbjeglica i trenutno nema pravo rješenje da ga spriječi, osim da postigne sporazum s Miloševićem kako bi prestao s progonima, te povukao vojsku i policiju, a osobito paravojne postrojbe, izvan Kosova ili u vojarne.
Ako sporazum s Miloševićem izostane, širenje humanitarne krize može se zaustaviti jedino kopnenom intervencijom iz Albanije i Makedonije. Po mojem sudu, međutim, ni to neće biti dovoljno, već se snage Vojske Jugoslavije moraju ugroziti i iz Mađarske, kao nove članice NATO-a. Može se dogoditi da se i prostor Bosne i Hercegovine iskoristi za kopnenu intervenciju, a ne vidim razloga da se i Hrvatska u nju ne uključi, vjerojatno ne sa svojom vojskom, ali dopuštanjem intervencije sa svojega teritorija. Ako do kopnene intervencije ne dođe u sljedećih desetak dana, s Kosova će biti protjerano oko milijun ljudi, jer srpske snage sada nemaju nikakvih ograničenja. Njihovi zapovjednici na čelu s Miloševićem svjesni su, naime, da su već do sada počinili ratni zločin i da će zbog toga morati biti izvedeni pred Međunarodni sud za ratne zločine. Relativni neuspjeh dosadašnjeg djelovanja NATO-a, jer u desetak dana nije prisilio Miloševića na potpisivanje sporazuma, može pod pritiskom novih izbjeglica dovesti do potpunog kolapsa Albanije i Makedonije, a vjerojatno će se bitno pogoršati stanje u i u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, i šire, što je sve skupa, zbog uključenja velikog broja zemalja, već potkopalo europski mir i sigurnost.
* Jesu li sastanci zemalja članica NATO-a s predstavnicima zemalja iz susjedstva SR Jugoslavije znak da će uskoro biti poduzeta kopnena intervencija?
- NATO će morati dati jasan ultimatum Miloševiću i Vladi SR Jugoslavije da će, ako u roku od dan-dva ne prestanu s etničkim čišćenjem Kosova i odmah ne pristanu na političke sporazume, bez obzira na cijenu, ići na intervenciju kopnenih snaga. Ultimatum mora sadržavati i najavu da će se kao uvod u kopnenu intervenciju poduzeti potpuno uništenje prometne infrastrukture i svih objekata koji služe logističkoj potpori Vojske Jugoslavije, čime će se bitno otežati civilni život u SRJ.
|
||||||