Predsjednik države Stjepan Mesić u razgovoru za Vjesnik objašnjava pragmatičnost moguće koalicije SDP-a i HDZ-a. Sam će, proučuje građanima, glasati za one koji mogu Hrvatsku najbrže uvesti u EU, a europske standarde u Hrvatsku. S Račanovom je vladom, ocjenjuje dobro surađivao, iako se u svemu nisu slagali. No, smatra mogućom i kohabitaciju s HDZ-ovom vlašću jer poruke koje sada dobiva iz te stranke ukazuju na – suradnju.

U ovotjednoj HTV-ovoj emisiji Forum čelnici stranaka podijelili su se u vezi s tumačenjem Vaših ustavnih ovlasti pri izboru mandatara. Jedni tvrde da prema Ustavu mandat povjeravate stranci koja osvoji najviše glasova, drugi pak, da je novi mandatar onaj tko može dobiti podršku parlamentarne većine. Kako Vi tumačite svoje ovlasti u izboru mandatara?
Ja ću samo provesti, što kaže Ustav, a Ustav kaže da mandat povjeravam onome koji ima saborsku većinu. U javnosti se nepotrebno nametnula ta tema kao izborna jer mnoge ljude zbunjuje. Pročitao sam i neke pravnike koji su čak rekli da izborne rezultate utvrđuje izborna komisija i praktično predsjednik nema ništa s tim. A to nije točno. Kada bi tako bilo, onda Ustav ne bi predvidio konzultacije s parlamentarnim strankama. Ako bi izborna komisija utvrdila rezultate i proglasila pobjednika, čemu uloga predsjednika? Moja je uloga upravo da u konzultacijama sa sudionicima izbora koji su se pojavili u Saboru. S kim ću prvim razgovarati, uopće nije bitno. Mogu to učiniti s onim koji ima jedan mandat, kao i s onim koji ima pedeset i pet mandata. Svaki od njih može doći sa svojim prijedlogom, a u tim konzultacijama zaključit ću tko ima saborsku većinu i njemu ću prvom ponuditi mandat.
Sasvim konkretno – komu biste dali mandat u slučaju da HDZ osvoji najviše glasova na izborima, Račan Vas uvjerava da koalicija s njim na čelu osvaja parlamentarnu većinu?
Nije mi dovoljno uvjeravanje, treba mi argumentacija.
Što je za Vas argument?
Koalicijski sporazum prije izbora ili koalicijski sporazum nakon izbora.
Potencijalni mandatari mogu doći i s prikupljenim potpisima koji im jamče parlamentarnu većinu?
Mogu doći i s potpisima jer bi to značilo da su u tom slučaju dobili zastupnike manjina, zastupnike sa samostalnih lista... Dakle, i koalicijski sporazum i potpisi su argumenit koje ću uvažiti.
Potpisim međutim, mogu biti falsificirani...
Mogu, naravno, no onda to više nije pitanje koje rješava predsjednik države nego sud.
S obzirom na prognoze analitičara da će izborni rezultat ovaj puta biti tijesni između lijeve i desne opcije, tko će, prema Vašem mišljenju, biti prevaga?
Presudit će stranka koja bude na trećem mjestu. Kome se ta stranka prikloni, ti će povući i eventualno potrebne druge partnere.
Je li HSS ta ključna prevaga? U toj su se stranci, naime, sami izjasnili da će čekati kraj izbora pa onda odlučiti s kim će koalirati, što su mnogi protumačili Tomčićevom dobrom trgovinom.
To je HSS-ovo legitimno pravo, a birači će odlučiti podržavaju li to ili ne.
Slažete li se s ocjenama da će buduća parlamentarna većina biti tanka?
Mislim da će parlamentarna većina biti vrlo tanka ako izađe malo glasača, recimo nešto preko 50 posto. Ako izađe oko 60 posto birača ta će parlamentarna većina biti nešto veća, a sa 70 posto i više birača bit će velika.
Je li tanka većina uvod u nestabilnu Vladu?
Da, to bi bila nestabilna vlada, no i to u praksi etabliranih demokracija, također postoji, postoje manjinske vlade, i to nije nešto što bi nas moralo zabrinjavati. Nestabilna vlada, naime, može biti nestabilna na početku, a kasnije zbog programa i određenih projekata na primjer, može dobiti podršku u parlamentu.
S obzirom na političko iskustvo, kakve su Vam procjene uoči ovih izbora - je li prevaga za pobjedu na strani sadašnje vladajuće koalicije SDP - HSS - HNS ili je moguća pobjeda desne koalicije na čelu sa HDZ-om?
Teško je to sada procijeniti jer ni ankete koje se provode još nisu sasvim uvjerljive u procjeni postotka građana koji će izaći na izbore.
No. što bi bilo bolje za državu, da posao nastavi koalicija koja ga je i započela ili da opet idemo iz početka sa HDZ-om?
Tko god pobijedio na izborima ne može zaustaviti Hrvatsku u ostvarivanju njenih strateških ciljeva. Jedan od njih je ulazak u euroatlantske integracije, drugi je postizanje europskih standarda, a treći je privredna politika. I koja god Vlada dođe, mora se toga pridržavati, dovršiti posao s preustrojem vojske, reformom pravosuđa, modernizacijom uprave... Dakle, sve započeto mora se dovršiti, bez obzira tko imao vlast.
Kako ocjenjujete predizborne programe stranaka? Jesu li se fokusirali na prave probleme?
Neformalna izborna kampanja na početku je sličila na kampanje koje nisu u granicama poznatim demokratskim društvima. Nije se išlo sa afirmativnim porukama, a građani će svakako ocjenjivati ono što smatraju da treba biti učinjeno, kao i one koji su prepoznatljivi kao osobe koji to mogu učiniti. Sigurno da nema ni jedne izborne kampanje u svijetu gdje se ne iznose pogreške dosadašnje vlasti. Međutim, to ne smije biti glavna tema. Glavna poruka, naime, mora biti afirmativna: možemo napraviti to i nudimo vam tim koji će to napraviti. A građani će procijeniti je li taj tim to i može.
Ako se kritizira dio poteza dosadašnje vlasti, onda se mora reći i kako bi to što su oni loše napravili trebalo ispraviti. Kaže li se «vratit ćemo sve koji su izašli iz vojske», treba znati tko će to platiti i odakle novac za to. Ako kažu «dat ćemo rodiljama», neka kažu odakle sredstva i komu će se oduzeti da bi se njima dalo? Dakle, samo tako se postiže uvjerljivost, a ne obećanjima: sve ćemo zaposliti, radnicima ćemo dati veće plaće, poreze ćemo skinuti, umirovljenicima dati veće mirovine... Odakle novac da se sve to podmiri? U tome moraju biti uvjerljivi i reći: ovima ćemo dati, a ovima skinuti jer je proračun limitiran. Raspodjela tog kolača može se kritizirati i reći: tu je potrošeno previše, a mi bismo trošili za ove potrebe, pa neka građani ocjene. U tom je smislu trebalo voditi kampanju, tako da se ne šalju samo poruke sa željama, nego da se ponude i mogućnosti u okvirima koje imamo.
Dijelite li dojam građana kojio proučuju da su zbunjeni, nezainteresirani za izbore jer su «svi isti»?
Kad god su poruke koje idu u javnost neprepoznatljive, ljudi se hlade od politike i ne žele u tome sudjelovati. Budu li, međutim, poruke takve da se građani mogu odlučiti da svojim glasom podržavaju smjer koji njemu i njegovoj djeci osigurava bolju poziciju (školovanje, zapošljavanje), onda će se lako odlučiti za koga glasasti.
Jeste li vi u ijednoj stranci prepoznali tako uvjerljive poruke?
U dosadašnjoj kampanji stranke se još nisu na takav način predstavile javnosti. Većina stranaka je samo slala fragmentarne poruke, a konačne će vjerojatno sada predstaviti u službenom dijelu kampanje, pa ćemo moći lakše odlučiti. Međutim neki projekti su nezaustavljivi bez obzira koja vlast došla. Na primjer, gradnja infrastrukture.
Stranke javnosti trebaju reći i kakva je struktura duga. Dio je naslijeđenog duga koji je išao u potrošnju, a novonastala zaduženost nije opteretila državni proračun, i to treba javnosti reći. Zaduženi su privredni subjekti - banke, Hrvatske ceste, ali osigurani su izvori prihoda koji će donositi autoceste, naftovod. Dakle, autoceste su projekt koji je nezaustavljiv, jer ako bi se vratila gradnja cesta na model financiranja iz proračuna ceste bi bile završene za otprilike 80-85 godina. A, gradimo li kao sada – ove godine 140 kilometara autoceste, na godinu 190 – do 2010. možemo završiti sve autoceste u Hrvatskoj i to po modelu – kredit na dugo razdoblje uz pet godina grace perioda i niskom kamatom. Cesta će donositi novac i od 2008. g. proračun će se puniti naplatom cestarine i tko god pobijedio to ne može zaustaviti niti bi bilo dobro za Hrvatsku da se to zaustavi. S razvojem ne možemo stati.
Kakva je vaša ocjena mandata Račanove Vlade? U čemu je uspjela, osim u gradnji infrastrukture?
Priklonio bih se ocjeni koja je prisutna i u samoj Vladi - da su oni velik dio posla obavili; osigurali su nisku inflaciju ispod 2%, omogućili su visoku stopu rasta od 5,2 posto, osigurali su šest tisuća dolara bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. U Srbiji je na primjer BDP 1500 dolara, a 1990. godine je imala 5,5 tisuća, pa se vidi koliki ceh ratu plaća Srbija. Mi smo bili žrtva agresije, a ipak smo došli na BDP od 6000. U tom smislu ova Vlada je uspjela, izgradila je više cesta negoli je izgrađeno od Drugog svjetskog rata do tada. Međutim, velik problem je i dalje visoka nezaposlenost, oko 300 tisuća i to je problem s kojim se buduća Vlada mora nositi. Taj problem mora biti prioritetan. Istina, ni ti vladini uspjesi ne znače ništa za onog tko nema posao, za onog tko ne može zaposliti dijete kad je završilo školu, za one koji imaju male plaće, umirovljenike... No, ako ime se da perspektiva kako će i taj problem biti riješen, kako će se otvoriti nova radna mjesta, povećati plaće, unaprijediti tehnologija i privući svježi kapital u proizvodnju, onda takve poruke mogu povući ljude da daju glas za one koji jamče takav smjer. U tom smislu i očekujem poruke stranaka.
Građani, slažete se i Vi, za ove vlasti nisu dobili ništa.
Dobili su utoliko što je funkcioniranje gospodarstva ipak stabilizirano. Svojedobno je država bila najveći dužnik, svatko je svakom dugovao, i nitko nikom nije plaćao. To je sada stabilizirano. Mirovine dolaze na vrijeme, čak su i nešto više, a sjećamo se vremena kad je masa radnika radila a nisu primali plaću. Stranim promatračima to je bilo nepojmljivo, jer je za tržišno gospodarstvo nepojmljivo da netko radi a da ne dobije plaću. U nas su deseci tisuća ljudi bili primorani raditi bez plaće jer ih je pogrešan model natjerao na to, pa su računali da je bolje raditi i za topli obrok nego ostati i bez toga.
Danas više toga nema, možda u nekim pojedinačnim slučajevima. Ne može se dakle reći da nije ništa učinjeno. Učinjeno je, ali nedovoljno i toga je Vlada svjesna. I sljedećoj Vladi na prvom mjestu mora biti aktiviranje svih gospodarskih potencijala i povećavanje zaposlenosti, te mijenjanje pravca od izrazito uvozne privrede k izvoznoj. I to mora biti glavna poruka stranaka koje žele vlast. Ako to ne naprave, gdje piše da će izbori biti za četiri godine? Oni mogu biti već za godinu i pol, ako se već od početka ne bude osjetio novi pravac u hrvatskoj gospodarskoj politici.
Kažete da se put Hrvatske prema Europi i razvojni procesi ne mogu zaustaviti bez ovzira tko pobijedio Znači li to da je onda svejedno tko će pobjediti?
Nije svejedno, jer o tome ovisi koji će biti prioriteti u razvoju i koja će biti brzina priključenja Europi. Ulazak u Europu je naša sudbina, želio netko izolirati Hrvatsku ili ne, želio ubrzati ili ne ubrzati ulazak u Europu. Europa se jednostavno mora udružiti da bi se suprotsavila Americi, i mi u Hrvatskoj to ne možemo zaustaviti. Ako bi to netko i htio, može to učiniti samo na određeno vrijeme, ali će ispasti iz igre i zamijenti će ga oni koji mogu uvrzati hrvatsko priključenje Europi. A kako je to naša sudbina i želja, čini mi se da će građani dati podršku onima koji mogu Hrvatsku brže uvesti u Europu.
Jesu li to, prema Vašem mišljenju, “lijevi” ili “desni”?
Ne bi bilo korektno s moje strane da to sada kažem.
Ova se Vlada dugo bavila vašim ovlastima. Hoće li se i slijedeća baviti pozicijom Predsjednika? HDZ i desni krugovi već su prijetili Vašim opozivom ako dođu na vlast?
Mislim da ni jedna vlada se više neće baviti ovlastima Predsjednika. O tome je bilo i previše rasprava jer ja ni jednu ovlast nisam zloupotrijebio niti ekstenzivno tumačio. Predsjednik je u našem parlamentarnom sustavu čvrsta točka sustava i to se vidi upravo u ovim prijelaznim vremenima kada nikom ne smetaju, a svima koriste predsjedničke ovlasti. Ustav je sada poznat, ovlasti su iskristalizirane, a buduća vlada ima sasvim konretne probleme na kojima treba raditi.
Oni koji su u HDZ-u bili najgrlatiji u u traženju mog opoziva, više nisu u HDZ-u. Dr. Herr Flick je izvan HDZ-a. On i dalje nastavlja svoju kampanju, ali ja to jednostavno ne mogu razumjeti. Ja se s njim nigdje ne mogu sudarati - ne znam ništa o medicini, a on apsolutno ništa ne zna o politici. Nemamo nigdje teren gdje bi se nas dvojica sudarali, ali on i dalje mene optužuje za sve što se dogodi. Evo, bila je jedna emisija na televiziji s kojom nemam apsolutno ništa, ali se Herr Flick odmah našao da me optuži. Za mene je to nerazumljivo, ali vjerojatno je nerazumljivo i hrvatskim biračima.
Vjerujete da će dr. Pašalić prijeći izborni prag?
Mislim da bi to bilo potcjenjivanje zrelosti hrvatskog društva kad bi ljudi kao što je Herr Flick ušli ponovno u Hrvatski sabor. Te predstave je bilo dosta i mislim da Hrvatski sabor zaslužuje da u njega dođu ljudi koji će biti konstruktivni, koji će svoju stranačku pripadnost shvaćati tako da o različitim problemima različito misle, ali da zato ne moraju biti neprijatelji i mrziti druge. Međutim, ovakvi kao Herr Flick polaze samo od mržnje. A što Hrvatskoj treba mržnja? Hrvatskoj treba razvoj, mnogo različitih mišljenja, a neka pobijedi najkonstruktivnije. nikad ne smije pobijediti mržnja.
S kojim biste izbornim pobjednikom najlakše vodili državu?
Dobro sam surađivao s ovom Vladom. Bilo je nesporazuma poput mog inzistiranja na otvaranju slobodnih bescarinskih zona, što neki u Vladi nisu razumjeli. Nisu razmujeli da bi otvaranje zona omogućilo dolazak kapitala, tehnologije i zapošljavanja. Vjerujem da će nova vlada shvatiti što Hrvatskoj znači otvaranje slobodnih bescarinskih zona. To iznosim samo kao primjer da nismo uvijek bili sasvim usklađeni. No, u cjelini gledano, dobro sam surađivao s Račanovom vladom . AKo bi došlo do promjene i novog odnosa snaga, smatram da bih opet surađivao odlučimo li se svi za iste strateške ciljeve. Ako tako ne bi bilo, kohabitacija s budućom vladom bila bi otežana.
Ne želite konkretno reći da bi s HDZ-ovom vladom teže surađivali nego sa sadašnjom?
S porukama koje sada dobivam iz HDZ-a, mislim da bih mogao surađivati s njihovom vladom.
Što mislite, je li moguća velika koalicija u kojoj bi bili SDP i HDZ?
I jedna i druga stranka su rekle da to isključuju. Uzmimo međutim u obzir situaciju u kojoj će se naći i jedna i druga stranka nakon izbora. Pretpostavimo sljedeću situaciju: jedan od mogućih koalicijskih partnera SDP-a, da bi im omogućio sastavljanje vlade traži više nego što donosi u miraz. Pitanje je može li SDP u tom slučaju popustiti i zbog malog miraza i zbog mira u kući i buduće nestabilne vlade, sastaviti vladu s nesigurnim partnerom. Ista situacija može biti i sa HDZ-om, da on sa svojim potencijalnim partnerom pregovara i da taj partner donosi mali miraz, ali ima velike zahtjeve. Što ostaje HDZ-u i SDP-u? Ostaje im da se sastanu i kažu, čuj, ovaj tebe vuče za rukav, ovaj mene vuče za rukav, a sve skupa šteti Hrvatskoj jer ćemo imati nestabilnu vladu. A Hrvatskoj treba stabilna vlada da bi ostvarila svoj cilj da bi postala kandidat za ulazak u EU. Možemo li se dogovoriti da te poslove obavimo da podijelimo resore, svatko preuzme svoj dio odgovornosti i da, na primjer oročimo taj naš savez na godinu, dviju, pa ćemo kasnije vidjeti. Idemo nakon toga u nove izbore, ali probajmo zajdeno ostvariti neke ciljeve. U tom scenariju ja vidim mogućnost koalicije SDP-a i HDZ-a, iako će me neki zbog toga kritizirati, posebno oni koji vuku za rukav.
Je li HSS taj koji vuče za rukav. Dijelite li dojmove da će se HSS prikloniti pobjedničkoj koaliciji?
Ne bih htio demantirati vodstvo HSS-a. Oni nisu rekli da će se prikloniti pobjedničkoj strani, nego su rekli da će se prikloniti onome koji bude prihvatio njihove globalne programe hrvatskih prioriteta u sljedećem razdoblju.
Građani su zbunjeni i ne znaju za koga bi glasali, znate li Vi?
Neću vam reći za koga ću glasati, ali, budite sigurni da će to biti za onoga tko će nas prvi uvesti u Europu, jer mislim da je to naš osnovni cilj. A, uvesti Hrvatsku u Europu znači ostvariti i europske standarde. Tko mi zajemči da ćemo ostvariti europske standarde i ući u Europu taj će dobiti moj glas.
Carla del Ponte opet je ovih dana rezolutno poručila da uhićenje Gotovine mora biti uvjet za hrvatsko priključenje EU jer inače Haaški sud nikad neće doći do generala. HDZ je tu vrlo jasan, oni Gotovinu ne bi izručili. Pa kako onda, pobjedi li HDZ možemo nezaustavljivo u Europu kao što kažete?
Nema izbornog pobjednika koji ne bi izručio Gotovinu Haagu ako je on dostupan hrvatskim vlastima. Stranke mogu pre izbore govoriti što god hoće, ali će postupiti prema zakonu, prema Ustavnom zakonu o suradnji sa Haaškim tribunalom, i tu ne treba imati iluzije. Međutim, gospođa Carla del Ponte može činiti pritisak da Hrvatska izruči gotovinu i ona to i radi, ali i ja sam joj jasno rekao da je nama nepoznato mjesto boravka generala Gotovine. A, što da kažem, ni najbolja djevojka ne može dati više nego što ima! Što možemo ako ne znamo gdje je Gotovina? Ona se u to mora uvjeriti. Postojale su neke indicije o njegovu boravku, no hrvatske vlasti su to provjerile i generala Gotovine nema. On nije dostupan hrvatskim vlastima.
Dakle, u slučaju Gotovina ni danas nema novih elemenata?
Nema novih elemenata, ali je sasvim jasno da će nakon završetka rada Haaškog tribunala njihove poslove preuzeti Međunarodni sud za ratne zločine. Prema tome, otpada svaka kalkulacija koja polazi od toga da će se umoriti međunarodna zajednica, da će nestati Haaški sud, da će doći do nekih promjena u političkim odnosima i da se neće morati stati pred sud.
Slučaj Gotovina neće zastarjeti? Niti da, na primjer, Hrvatska dobije nove optužnice koje bi ga zasjenile?
To se neće dogoditi. Međutim, nema razloga da se više bojimo da netko od naših građana neće ispuniti svoju zakonsku dužnost. Dosada su se svi pozvani kao svjedoci, odazvali sudu u Haagu. I osumnjičeni su se odazvali sudu. Hrvatska je isporučila sve dokumente koje je specificirao Haaški tribunal i predala ih je Haagu.
Optuženi general Rahim Ademi odazvao se i brani se sa slobode, general Bobetko nije se odazvao zbog bolesti i tijekom procedure je umro, a u bijegu je jedino general Gotovina, a to ne znači da će bilo tko drugi ići tim putem. Vjerujem da u tom smislu  Hrvatska neće imati više problema. A general Gotovina mora sada procijeniti situaciju koja mu je još relativno povoljna. jer, ako ga bilo koja policija izruči i privede Haaškom tribunalu, mora izgubiti svaku nadu da će se braniti sa slobode. A ako se sam prijavi, ima velike šanse za obranu sa slobode i tu šansu treba iskoristiti.