STJEPAN MESIĆ, PREDSJEDNIK RH

Zapovjednici moraju odgovarati za živote svojih vojnika, a koliko je meni poznato, u Bosni je poginulo dosta pripadnika Hrvatske vojske. Među ljudima koji su tamo poginuli bio je i znatan broj onih što su pokupljeni na ulici i bez obuke poslani u rat protiv Bošnjaka. Za to se mora odgovarati

 tekst

* Kazali ste da nema službene odluke kojom bivši predsjednik Tuđman šalje Hrvatsku vojsku preko granice, te da nema ni saborske odluke o odlasku hrvatskih trupa u Bosnu. Iz toga ste zaključili da nije bilo službene prisutnosti Hrvatske vojske u susjednoj zemlji. Možemo li istom logikom zaključiti kako službeno nije bilo ni rata u Hrvatskoj i kako je, zapravo, domovinski rat izmišljotina?

- Ne može se baš tako reći... Rekao sam da nije bilo formalne odluke, ali ako su u Bosnu išli pojedinci i pojedine jedinice Hrvatske vojske, onda se predsjednik Tuđman sasvim sigurno s time složio. On bi sigurno zaustavio odlazak hrvatskih vojnika u susjednu državu da mu to nije bilo po volji. Uostalom, iz knjige generala Janka Bobetka znamo da su čitave jedinice Hrvatske vojske bile u Bosni i Hercegovini: to znači da je predsjednik za to znao i vjerojatno se s time složio, ali o tome nikad nije objavljena njegova javna odluka.

* Mislite li da se on samo složio s nečijom idejom da Hrvatska vojska ide u Bosnu ili se, možda, ta zamisao rodila u njegovoj glavi?

- Nijedan general bez Tuđmanove privole nije mogao otići u Bosnu, to je jasno... Međutim, od Sabora nitko nije tražio privolu za odlazak Hrvatske vojske preko granice: u vrijeme dok sam bio predsjednik Sabora, dobivao sam pisma i poruke raznih ljudi koji su mi govorili da su im djeca otišla ratovati u Bosnu, premda oni to nisu željeli. Potom sam pitao Gojka Šuška i predsjednika Tuđmana je li to istina, a oni su mi uvijek rezolutno odgovarali da Hrvatske vojske nema u Bosni i Hercegovini. Nikakve druge istrage nisam mogao provoditi... Tek kasnije se pojavila knjiga generala Bobetka koja je najbolje demantirala Tuđmana i Šuška.

 

 

* Uostalom, imali ste onaj susret s Vicom Vukojevićem u Saboru...

- Da, on je meni rekao da su u Prozoru ubijeni ljudi, a ja sam ga pitao koliko je naših ranjenih i poginulih. Kad mi je kazao da nemamo ranjenih ni poginulih, izbacio sam ga iz svoga ureda. Znao sam, naime, što to znači i znao sam da Hrvatska ima veze s tim događajima.

* Govorili ste o Tuđmanovoj privoli za odlazak Hrvatske vojske u Bosnu. Ne mislite li, ipak, da se radilo o njegovim striktnim naredbama?

- Tuđman je sve generale imenovao i oni nisu nikamo mogli otići bez njegova znanja. To je neosporna istina.

* Unatoč nepostojanju formalne odluke da Hrvatska vojska prijeđe granicu, ona je granicu, ipak, prešla i, ako ćemo gledati formalno, to je bila agresija. Slažete li se?

- Samo sam htio reći da nije bilo legalne odluke, a za sve ono što je bilo ilegalno trebaju odgovarati pojedinci. Netko je, znači, zloupotrijebio svoju poziciju, ali ja nisam nadležan da to istražujem i otkrivam. Postoje institucije koje se time trebaju baviti i utvrditi tko je odgovoran.

* Dobro, ali ne želite valjda kazati da je to bila privatna agresija Tuđmana i Šuška na Bosnu i Hercegovinu. Nije li tu ponajprije posrijedi odgovornost države?

- Mislim da nije, jer to što su oni radili – radili su ilegalno. Franjo Tuđman i Gojko Šušak to nisu radili pred očima hrvatske javnosti, oni su to, ipak, činili izvan granica dopuštenog. Činili su nešto što po Ustavu nisu smjeli i za to mogu jedino individualno odgovarati.

* Moraju li odgovarati generali i zapovjednici jedinica koji nisu odbili Tuđmanovu, kako vi kažete, ilegalnu zapovijed, nego su vodili vojnike u Bosnu?

- Svakako da mora odgovarati onaj tko je na silu nekome skidao oznake Hrvatske vojske i vodio ga u drugu državu, ali za to bi trebalo imati dokaze.

* Čini mi se da dokaza ne manjka, a sve manje počinje manjkati i javnih svjedočenja hrvatskih vojnika koji su na silu odvođeni da ratuju protiv Bošnjaka.

- Mislim da je, recimo, general Bobetko upravo zbog naglog pojavljivanja dokaza i uznemiren, jer ono što se nekoć radilo ilegalno, sad dolazi na svjetlo dana. Zbog toga će se, dakle, morati odgovarati.

* Imate li spoznaja koliko je generala, među onom dvanaestoricom što su vam napisali pismo, ratovalo u Bosni?

- Ne znam tko je od njih točno ratovao u Bosni, ali znam da je bilo prelazaka iz jedne vojske u drugu i pretpostavljam da su čitavo vrijeme ti ljudi primali plaću u Hrvatskoj. Mislim da to nije teško utvrditi...

 

 

* Mislite li da bi se ilegalnim ratnim izletom Hrvatske vojske u Bosnu i Hercegovinu trebalo baviti domaće pravosuđe?

- Mislim da bi, svakako... Zapovjednici trebaju odgovarati za živote svojih vojnika, a koliko je meni poznato, u Bosni je poginulo dosta pripadnika Hrvatske vojske. Među ljudima koji su tamo poginuli bio je i znatan broj onih što su pokupljeni na ulici i bez obuke poslani u rat protiv Bošnjaka. Za to se mora odgovarati!

* U austrijskim ste novinama govorili o spremnosti da se ispričate Srbima koji su protjerani iz Hrvatske...

- Ne, rekao sam nešto sasvim drugo: kazao sam da sam spreman ispričati se za svaku nevinu žrtvu, ali mislim da to sada nema nikakva posebnog smisla. Dok oni koji su izvršili masakr u Vukovaru slobodno šeću po Beogradu, dok oni koji su ubijali u Srebrenici slobodno šeću Srbijom, nije dovoljna isprika, nego je potrebno što prije utvrditi individualnu odgovornost. Za isprike ima vremena.

* Naravno da ima vremena, no jeste li se vi spremni ispričati Bošnjacima, ali i hrvatskim vojnicima koji su, jednim dijelom, silom odvedeni da ratuju u Bosni?

- Mislim da to ne bi škodilo, bila bi to lijepa gesta. Treba se ispričati svim nevinim žrtvama... No, za mene je sada najvažnije da se utvrdi individualna krivnja i da se utvrde činjenice, a nije se problem ispričati.

* Kako ste doživjeli izjavu Ante Jelavića da “Hrvati više ne stanuju u Federaciji BiH”?

- Neki bi ljudi morali shvatiti da su izabrani na određenu funkciju i da na toj funkciji mogu obavljati one poslove za koje su izabrani: ne mogu, međutim, uime hrvatskoga naroda donositi odluke za koje nisu dobili mandat. Hrvati se moraju boriti i izboriti za svoje pozicije preko institucija sistema, a ne se sukobljavati s međunarodnom zajednicom i zapravo se getoizirati. Uostalom, mislim da je ovdje riječ o privatnim interesima.

* Čijim?

- Riječ je o privatnim interesima Ante Jelavića i ljudi koji su oko njega. Oni čine golemu štetu hrvatskom narodu u BiH, samo zato da bi riješili problem jedne uske grupe ljudi. Oni još uvijek misle da je Bosnu moguće podijeliti, a to je nemoguće i usput je suludo.

 

Ivica Đikić