Prije dvije godine Ljubo Jurčić bio je premijerski kandidat SDP-a, a danas iz saborskih klupa u koje je ušao na listi socijaldemokrata, za HDZ-ovu premijerku Jadranku Kosor odrađuje »specijalni zadatak« spašavanja Podravke, kao predsjednik Nadzornog odbora te aferama pritisnute tvrtke. U razgovoru za naš list Jurčić objašnjava zašto takvu svoju poziciju ne smatra licemjernom, zbog čega se udaljio od SDP-a i kakav gospodarski i politički razvoj događaja očekuje u Hrvatskoj u idućim mjesecima. Izričito opovrgava informacije da ulazi u Vladu Jadranke Kosor.

– Prihvaćanje mjesta u NO Podravke nije uvod u moj politički angažman u Vladi HDZ-a nego je nastavak kontinuirane suradnje s Vladom, budući da od devedesetih godina surađujem sa svim hrvatskim vladama. Kao šef Hrvatskog društva ekonomista smatram da trebam biti na raspolaganju hrvatskoj Vladi bez obzira tko ju vodi. Razlikujem stranački status i stranačke interese od nacionalnih interesa, čijem sam ostvarenju uvijek voljan pomoći. U području gospodarstva danas postoji nekoliko posebno »užarenih« problema: brodogradnja, HEP, HŽ, Podravka, a sve su to segmenti i tvrtke koje su bitne za dugoročni razvoj Hrvatske. Ja sam i javno i u osobnim kontaktima iskazao voljnost da pomognem u kreiranju ekonomske i industrijske politike i rješavanju problema u pojedinim poduzećima. Po meni je spašavanje Podravke nadstranački interes i zato se tog posla nisam prihvatio kao zastupnik SDP-a nego kao Ljubo Jurčić, hrvatski ekonomis

Znači li to da je Podravka tek početak vašeg angažmana na pomoći premijerki i da ćete, od potpredsjednika Vlade Polančeca preuzeti i rješavanje problema brodogradnje?

– Ne, s gospođom Kosor samo sam načelno razgovarao o tom problemu. Taj razgovor apsolutno nije bio na tragu bilo kakvog slabljenja uloge gospodina Polančeca, niti je moje preuzimanje NO Podravke na tom tragu. Mislim da bi potpredsjedniku Vlade, koji je zatrpan potpredsjedničkim i ministarskim poslovima i ne stigne se koncentrirano baviti pojedinim problemom, moj ulazak u NO Podravke mogao predstavljati samo pomoć. Moja je razina na ekonomskim i tehničkom nivou, a nipošto ne na političkom ali je za obavljanje tog tehničkog i stručnog posla nužna politička potpora i premijerke i potpredsjednika Vlade.

Ne ulazite, dakle, u Vladu HDZ-a?

– Apsolutno ne, o tome se uopće ne razgovara.

Jeste li svjesni da javnost vaš potez doživljava kao promjenu političkog dresa?

– Svjestan sam tog rizika. Ovo je prvi put u novijoj hrvatskoj povijesti da se oporbeni političar angažira na ovakav način na pomoći vladajućoj opciji, ali mislim da je to stvar političke zrelosti stranaka i društva. Vegeta nema okus ni SDP-a, ni HDZ-a, ni neke treće stranke, svima bi trebalo biti u interesu da infrastrukturne kompanije funkcioniraju na dobar način.

Je li Vaša suradnja sa premijerkom Kosor potaknuta razlazom sa šefom SDP-a Zoranom Milanovićem i nezadovoljstvom činjenicom da Vas SDP nije izabrao za predsjedničkog kandidata?

– Kada sam 2005., 2006. i 2007. godine radio na gospodarskoj strategiji SDP-a svjesno sam se primio tog posla ne tražeći od SDP-a ništa zauzvrat. Na toj smo strategiji išli u izbore i dobili puno glasova, ali ne dovoljno, i za mene je taj posao bio završen. Dao sam ostavku na članstvo u savjetu SDP-a. U to vrijeme, SDP je izabrao novog predsjednika a svaki novi šef ima pravo na svoje politike, ciljeve i ljude. Moja je poruka i tada bila da stojim na raspolaganju ako se u te ciljeve novog šefa uklapam i ako on treba moje savjete. Međutim, u posljednje dvije godine politika SDP-a zabavljala se drugim temama u kojima nije baš bilo potražnje za mojim sposobnostima. Ja sam se kao hrvatski ekonomist, u skladu sa svojom poslovnom i ljudskom etikom, stavio na raspolaganje vladi da pomognem zemlji u područjima koja su moja specijalnost.

Razmišljate li da vratite zastupnički mandat SDP-u?

– Ne, ni blizu, zašto? Ja sam izabrani zastupnik, i jučer sam u ime SDP-a govorio o energetici, a svoju izbornu jedinicu obilazim češće nego mnogi koji u njoj žive.

U posljednje dvije godine često ističete stav da se svi, bez obzira na stranačke boje, moraju angažirati na rješavanju strateških problema zemlje. Zalažete li se za formiranje vlade nacionalnog jedinstva?

– U prvom koraku – ne. Prvo bi sve parlamentarne stranke morale postići dogovor, kakav imaju sve razvijene zemlje od Slovenije do Japana, o prioritetnim nacionalnim interesima za neko razdoblje. U Njemačkoj su, primjerice, dvije najveće suparničke stranke zajednički dogovorile podizanje poreza koje pojedinačno nijedna od njih nije mogla uvesti. U Americi je pred kraj Busheva mandata uz pomoć Obaminih demokrata izglasan paket antirecesijskih mjera. U sadašnjoj situaciji, u Hrvatskoj imamo barem tri do pet takvih ciljeva o kojima se stranke trebaju dogovoriti. A onda, nakon izbora se treba razgovarati i o velikoj koaliciji, ako bi takvo rješenje bilo jamstvo da će se efikasnije postići ti ciljevi, prije svega cilj izvlačenja zemlje iz krize.

Zbog čega bi, po Vama, velika koalicija mogla zatrebati Hrvatskoj?

– U uvjetima velikih kriza uvijek se pojavljuju stranke ili pojedinci koji nude čarobna, lagana, instant rješenja problema, a ljudi pritisnuti problemima imaju potrebu za nadom i padaju na ta »rješenja«. Takva rješenja na kraju se redovito pokažu više štetnima nego li korisnima a zemlja se za dvije godine »probudi« u još većim problemima. Ako se odgovorne stranke ne dogovore, neće se moći suprotstaviti takvom populističkom i špekulantskom pristupu politici. A naznaka o jačanju takvog trenda u Hrvatskoj ima puno, pokazalo se to i na lokalnim izborima.

Smatrate li da će biti prijevremenih izbora?

– Vjerojatno će odgovor na to pitanje biti jasniji nakon predsjedničkih izbora, koji će pokazati koliko je povjerenje građana u najveće stranke. Po meni, bilo bi dobro da relevantne stranke idućih šest mjeseci iskoriste za kreiranje kvalitetnih programa za suočavanje s naraslim problemima, te da se nakon toga krene u proces novih izbora u kojima će oni te programe ponuditi građanima.

Nataša BOŽIĆ