STJEPAN MESIĆ, PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE

Vojska je izabrana kako bi se iz njezina okrilja krenulo u rušenje vlasti. Ovo u Splitu nije bio eksces. Pripreme za taj pokušaj udara bile su duge, a cilj je bio isprovocirati vojsku kako bi se podijelila na one koji žele vratiti političke snage što su izgubile vlast, te na one koji će poštivati norme svoje profesije i svrstati se uz interese hrvatske države, a za koje su organizatori udara računali da su u manjini

 

 

tekst

- Šarenu skupinu čine samo izvršitelji napada, no radi se o posve smišljenom scenariju iza kojega stoje točno određene političke snage, koje žele promijeniti vlast, ponajprije ako to mogu učiniti bez izbora. Zato vojska nije izabrana sasvim nasumce. Njihova polazišta su prozirna: hrvatsko gospodarstvo danas je urušeno, jer je pretvorba provedena kriminalno, a i nakon smjene vlasti nema većih pomaka, pa su brojne frustracije i među onima koji nemaju posla, ali i među onima koji su zaposleni, i zato je vojska izabrana kako bi se iz njezina okrilja krenulo u rušenje vlasti. Prema tome, ovo u Splitu nije bio eksces. Pripreme za taj pokušaj udara bile su duge, a cilj je bio isprovocirati vojsku kako bi se podijelila na one koji žele vratiti političke snage koje su izgubile vlast, te na one koji će poštivati norme svoje profesije i svrstati se uz interese hrvatske države, a za koje su organizatori udara računali da su u manjini.

 

 

- To je sasvim jasno ako pogledamo što rade HDZ-ovi vijećnici u Splitu, ako pogledamo gdje su i što rade umirovljeni generali, ako zbrojimo dva i dva i vidimo tko organizira i financira te skupove i tko se kao putujući cirkus pojavljuje na svima njima. Organizirajući skupove po različitim mjestima i pojavljujući se na njima u istome sastavu, nastoje zbuniti javnost i uvjeriti je da se radi o velikoj masi ljudi. No, sudeći po sve manjem broju sudionika tih skupova i odjecima koje oni izazivaju, pa i brojnoj potpori koju su mi građani iskazali poslije napada u Splitu, u tome sve manje uspijevaju. No, oni ne odustaju, i zato su izabrali okruženje vojarne da me napadnu, jer su mislili da će vojska prihvatiti izazov i da će mi kao vrhovnome zapovjedniku okrenuti leđa, što bi im onda bilo polazište za rušenje sadašnje vlasti. A i zbog toga što više nemam ovlasti koje je predsjednik države prije imao, pogotovo što nemam utjecaja na proračun i izvore financiranja od kojih još uvijek dobro žive i financiraju svoje djelovanje, na mene puno žešće kidišu, računajući da neće ostati bez tih sredstava. Jer ipak se u svemu ponajprije radi o novcu. Oni žale za Hercegovačkom bankom i meni prigovaraju zbog svega što se s njom i oko nje zbiva, meni prigovaraju i zbog sudskih postupaka koji se vode zbog pretvorbenog i drugog kriminala, premda znaju da s time nemam ništa. Sve je to jedan politički komplot koji, međutim, treba ozbiljno shvatiti i odrediti mu pravu mjeru.

- Uvijek je bilo ljudi koji su do grla bili u politici, ali nisu znali raspoznati ključna kretanja i procese koji se u njoj događaju. Takvih ima i danas u vrhovima vlasti. Mislim, pritom, da je dobra moja procjena kako se radi o pokušaju rušenja ove vlasti mimo izbora i izvaninstitucionalno. Što se tiče Lukšića, on je dobro procijenio da se radi o dvjema opcijama, ali sasvim griješi kad ocjenjuje koja je evropska, a koja protuevropska. Evropska opcija pokušava ispraviti sve ono što je do sada pogrešno rađeno, a drugu zagovaraju oni koji su netransparentno trošili hrvatske novce, koji su dobili privilegije na koje nemaju pravo, ali ih uporno žele zadržati, a žele i ponovo izolirati Hrvatsku. U svojim porukama oni se, osim u brutalnosti, ne razlikuju puno od prosvjednika iz Trebinja i Banje Luke. Iako se neki zbog tih mojih usporedbi ljute, pogledajmo koje su poruke jednih i drugih i vidjet ćemo o čemu se tu radi. Treba prepoznati procese, a ja sam ih prepoznao.

 

 

- Možda neki misle da još nije vrijeme da se stvari nazovu pravim imenom. Ja, međutim, smatram da je situacija dosta teška, ali lako prepoznatljiva. Očito je glavna namjera podijeliti i pridobiti dio vojske i tako uzdrmati sadašnju vlast, jer zašto bi se inače svi ovi politički hazarderi pojavili u vojarni Dračevac? Zašto su oni bili tamo? Pa ne zato da bi čekali da ja kažem: Ne dirati roditelje! Odakle su oni znali da ću ja nakon što mi netko opsuje cigansku mater reći: Ne dirati roditelje? To je sve što sam rekao i ne znam u čemu sam pogriješio. I ne znam koga sam uvrijedio. Neki me pozivaju da se ispričam, a ja ne znam kome se trebam ispričati. Dosta je tinte proliveno da bi me se prozvalo zbog brzopletosti, zbog neumjerenosti, ali me još nitko nije uvjerio da sam bilo koga uvrijedio.

- Sasvim je jasno da sam mogao očekivati jedan žestoki udar u Splitu neposredno nakon što sam rekao da se ne slažem da se Hrvatska zadužuje za stotinu milijuna njemačkih maraka kako bi se kupili najmoderniji strojevi za gradnju cesta i da se ti strojevi poklone Kulturnoj zajednici Herceg-Bosne, te da ta zajednica pokloni te strojeve nekakvom poduzeću Monitor, koje onda ugovara poslove po Hrvatskoj. U vrijeme kad je to rađeno, hrvatska politika koja je to radila bila je državna politika, ali je bila i državni kriminal. Taj kriminal je rađen kako bi se stvorila materijalna osnova za razbijače Bosne i Hercegovine. Zato se ne slažem da se kaže: pojeo vuk magare. Onaj tko je poklonio te strojeve, nije ih imao pravo pokloniti. A uz te strojeve mnogi su vezani i mnogi su bili na splitskom skupu zbog tih strojeva: neki zato što su dobili mrvicu, a neki jer su dobili lavovski dio. Ja razumijem da se oni ljute, da provociraju, to je meni sasvim jasno, ali mislim i da pozivi da se netko nekome treba ispričati nemaju smisla, jer ponajprije treba utvrditi o čemu se u biti radi.

 

- Ako sam rekao da ću biti predsjednik svih građana ove zemlje, nemam nijednog razloga zatvarati se u svoj ured. Znam i da me nitko ne bi napadao da sam se zatvorio u svoj ured, da sam sa strane gledao na sva zbivanja u Hrvatskoj, da nisam pokušavao i inicijativama i poticajima djelovati na donošenje određenih odluka koje mogu stanje mijenjati na bolje. No, također sam i svjestan u kojoj se situaciji Hrvatska nalazi i svjestan sam da moram djelovati. Moraju i drugi, ali neka svatko na svoj način procijeni kako će djelovati. Ja nikoga ne optužujem zbog načina kako obavlja svoje dužnosti, pa je red da i mene nitko ne optužuje zato što tražim da ova država funkcionira kao pravna država, jer je to moja ustavna obveza. I ja se toga držim. Nitko ne može nekažnjeno pljačkati ovaj narod. Jedan dio onih koji su me vrijeđali i psovali u Splitu vikali su mi i: lopove! A tko mi viče da sam lopov? Među njima ima i onih koji su dobili besplatno placeve, koji su dobili kuće od stotinu i više kvadrata za sitne novce, ima ih koji su dobili stanove vrijedne i do dva milijuna maraka, a otkupili su ih za nekoliko desetaka tisuća maraka. Svi oni meni viču: lopove, a ja živim u svom stanu, vozim svoj auto, i nisam od ove države, ni od bilo koje države, nikad ništa dobio i koristio osim svoje plaće.

 

 

- U tom smislu oni mene ne mogu uvrijediti, jer rasisti me ne mogu uvrijediti. Ja u stvari rasiste žalim, jer kad vidite s kojom je mržnjom jedna skupina u vojarni Dračevac nastupila, morate ih žaliti, zato što njihova mržnja graniči s patologijom. Oni su bolesni ljudi, koje morate žaliti, jer svojom mržnjom oni meni ne mogu nauditi, a ja nemam načina i nikakvih mogućnosti da ih navedem da razmisle o tome što i kako rade i kolika ih je mržnja obuzela.

 

- U svakom slučaju, već sam određene mjere poduzeo. Zbivanja u splitskoj vojarni me ne zanimaju kao eksces, jer me kao eksces ne brinu, a najmanje me brine hoće li netko reći jesam li premalo ili previše temperamentan. Mene zanima funkcioniranje sustava, pa i sustava Hrvatske vojske. I tu ću poduzeti sve što je u mojoj moći da vojska profesionalno radi, a oni koji tako ne rade, da za to i odgovaraju. Primjerice, od prošlogodišnjeg 3. siječnja do danas ništa nije poduzeto kako bi se riješio problem bolovanja 3600 časnika, dočasnika i profesionalnih vojnika, koji su uglavnom po nekoliko godina na bolovanju. I njima se time čini nepravda, jer ako ne mogu biti izliječeni, treba ih umiroviti, a ako se mogu izliječiti, to treba i učiniti, a ne ih i po šest godina držati na bolovanju. No, ništa se ne poduzima, a i zakoni se ne provode, nego se čeka donošenje novoga zakona koji će navodno sve to kao čarobnim štapićem riješiti, a ništa neće biti riješeno kao čarobnim štapićem. Zato zakoni koji su sada na snazi moraju biti primjenjivani dok ih se ne promijeni, jer jedino ćemo tako funkcionirati kao pravna država.

 

 

- Zato što se upravo iz napada na Stipetića vidi o kakvom je scenariju riječ. Skupinama koje žele srušiti sadašnju vlast Stipetić sada smeta, jer je obranio svoju čast, obranio je čast Hrvatske, obranio je čast Hrvatske vojske. Stipetić je dokaz da častan vojnik može pobjedonosno izaći iz rata, a da ne mora činiti zločin. Takav Stipetić smeta upravo scenaristima ekscesa u splitskoj vojarni i zato mu oni zvižde. Njima ne treba nevin Stipetić, njima treba Stipetić koji će završiti u Haagu i dobiti ne znam koliko godina zatvora kako bi se opet mogla graditi politika rušenja sadašnje vlasti.

- Zato što znaju da vjerujem u Stipetićevu stručnost i profesionalizam, znaju da sam pratio njegovu karijeru u ratu i poslije rata i da sam uvjeren u njegovu kompetentnost da obavlja dužnost načelnika Glavnog stožera HV-a, zbog čega sam ga uostalom i predložio na tu dužnost. Vjerojatno stoga nas dvojicu povezuju i zajedno napadaju i vrijeđaju.

 

 

- Upravo se to želi. Želi se politikom ‘što gore, to bolje’ naškoditi i ovogodišnjoj turističkoj sezoni. Kad bi scenaristi svih tih prosvjeda imali trunku odgovornosti i objektivnosti, onda bi morali reći da je politikom bivše vlasti Dalmacija dovedena u katastrofalnu situaciju, jer je ta vlast dopustila pljačku, kriminalnu provedbu privatizacije, uništenje najmoćnijih dalmatinskih gospodarskih tvrtki, pa i zbog rata s Bošnjacima u Bosni i Hercegovini koji je Dalmaciju godinama ostavio bez struje, što je također uništavalo njezine tvornice i tvrtke. A oni koji su na repu Miloševićeve politike sudjelovali u razbijanju Bosne i Hercegovine i koji su krivi za stanje u Dalmaciji, sada organiziraju ove prosvjede i nastoje srušiti vlast koja treba popraviti sve ono loše u Hrvatskoj što su oni iza sebe ostavili. Deset godina su vodili sasvim pogrešnu politiku, deset godina su slijedili politiku dogovaranja s Miloševićem, a i danas im ne smeta što Srbija ne isporučuje Miloševića Haaškome sudu. Njima je, uostalom, interes da Milošević ne bude isporučen Haaškome sudu i zato sam im ja krivac, a ne Milošević. Na njihovim organiziranim prosvjedima niste čuli nijednu riječ protiv Miloševića, niste čuli nijedan zahtjev za izručenje vukovarske trojke i drugih ratnih zločinaca. Ne, to se ne radi, nego se napada Stipu Mesića. Valjda je to njima logično, jer jedini čovjek kojemu je Tuđman sve vjerovao bio je Slobodan Milošević, a zna se i da je vodstvo nekadašnje Herceg-Bosne provodilo dogovore Tuđman-Milošević. To samo naivcima može biti nepoznanica, ali valjda se svi sjećaju da je Mate Boban govorio da sa Srbima nemaju nijedno otvoreno pitanje, a da s Muslimanima imaju sva pitanja otvorena.

- Problem se neće riješiti ako se zaobiđu Split i Dalmacija. Nijedan se problem neće riješiti ako se zaobilazi. A problemi se moraju rješavati, mora se biti prisutan.

- Pa i po cijeni ovakvih osobnih neugodnosti i poteškoća u kojima se čovjek nađe.

 

Zoran Daskalović