VESNA PUSIĆ, PREDSJEDNICA HNS-a, O AFERI BANDIĆ, PROGRAMSKOM KOALIRANJU SA SDP-om I POVRATKU DRAŽENA BUDIŠE
Nitko od prominentnijih političara nije bio u takvoj situaciji i bio smijenjen zbog incidenta sličnog Bandićevu. Zanimljivo je kako nitko izvan SDP-a i HNS-a nije u prvom trenu komentirao ništa! Očito je svima bilo jasno da slijede krajnje konsekvence. To su očito svi osjetili kao prijelomni trenutak... Došli smo do najvidljivijeg primjera snošenja osobne odgovornosti u politici
“Ono što nam je bilo neprihvatljivo, jest prebacivanje odluke na Gradsku skupštinu, što bi bilo prebacivanje odgovornosti na HNS. Moralna strana čina Milana Bandića je prvenstveno problem SDP-a”
“Pojedinačni ljudski kontakti među članovima HNS-a i SDP-a, podnijeli su u zadnje vrijeme najviše štete. Nikome nije drago raditi u konfliktnoj situaciji opterećenoj osobnim animozitetima”
Novinar “Ferala” u razgovoru s Vesnom Pusić: “Kako bismo uopće mogli imati konsenzus oko Bosne sa onima koji su baš na tom području napravili toliko grešaka”
tekst
* Je li povod za ostavku zagrebačkog gradonačelnika doista bio i najveći grijeh Milana Bandića od 2000. godine, koji ga politički diskvalificira?
- To je bio najeksplicitniji slučaj u kojem su se on i njegova stranka morali odlučiti hoće li uz formalno-pravne snositi i moralno-političke konsekvence. Bilo je slučajeva, naročito u stilu upravljanja, zbog kojih su se HNS i SDP u gradu Zagrebu sukobljavali. Bilo je riječi o gradnji nekih kuća u Derventi, pa o načinu rada Poglavarstva grada Zagreba, što je sa stajališta funkcioniranja uprave najozbiljniji problem, jer je većina sjednica Poglavarstva bila izvanredna. Bilo je slučajeva raspisanih natječaja još i prije negoli su formirana povjerenstva za natječaje, ili kada su materijali, na osnovu kojih su donošene važne financijske odluke, stizali pred ljude tek na samoj sjednici Gradskog poglavarstva. Također, projekt o poticanoj stanogradnji nailazio je na nepotrebne prepreke. No, to su sve stvari gdje se može prigovoriti načinu rada gradonačelnika. Ovaj zadnji incident predstavlja problem sasvim druge prirode.
* Jedan od primjera je i onaj sa gradskim stanovima. Prvo je vladin povjerenik Josip Kregar za tri mjeseca odradio veliki dio posla oko toga, a Milan Bandić kroz narednih skoro godinu i pol dana nije uradio ništa. Onda je prije pola godine taj resor u Zagrebu preuzeo HNS, pa je opet učinjeno malo...
- U redu, to jest veliki problem, ali naposljetku nije učinjeno tako malo. Taj resor vodi član HNS-a Srećko Ferenčak koji je izrazito menadžerski tip, dakle, on definira cilj, nastoji raščistiti situaciju i ostvariti taj unaprijed iskazan cilj. A imovinski resor u Zagrebu je užasno kaotičan; tu je potrebno razjasniti koliko ima stanova, koji su to stanovi, tko ih koristi i otkad, pod kojim uvjetima, i tko je to tako odlučio, koliko ima milijuna duga prema gradu za poslovne prostore... Radi se o deset godina nejasnih poslova u vođenju gradske imovine, a naša očekivanja nisu ni bila bolja od toga. Moramo preokrenuti poslovanje tako da sve počne normalno funkcionirati, a najvažnije je da se konačno uvede red u raspolaganje gradskom imovinom.
* Red nije moguće uvesti niti se može normalno poslovati dok se ne raščisti prethodnih deset godina upravljanja gradskom imovinom. Možete li obećati da će HNS u tome ići do kraja?
- Apsolutno, drukčije bi bilo nemoguće. To je jasno već i čisto tehnički gledano. HDZ je deset godina radio iza zatvorenih vrata, i koliko god s pravom prigovarali koaliciji, ipak je prednost koalicijske vlasti to što je nemoguće prikriti poslovanje, uvijek netko koristi pravo ili bar mogućnost da odškrine vrata. Ako usporedite vrijeme prošlo i sadašnje, puno više se danas zna o poslovanju vlasti, pa je i javna kontrola koliko-toliko veća. Uostalom, među HNS-ovim članovima gradske vlasti ima i stranačkih i nestranačkih ljudi. Svima im je zajedničko da imaju svoje statuse i karijere neovisno od politike. Tko će, primjerice, dr. Andrei Zlatar ili dr. Velimiru Srići, ali i gospođi Morani Paliković-Gruden ili Srećku Ferenčaku diktirati politiku s kojom se oni ne slažu ili koju ne zastupaju? Nitko od njih drukčije ne bi niti pristao raditi, što znači da će ili uspjeti ili sami otići.
* Slučajem Milana Bandića odmjerene su pozicije SDP-a i HNS-a na gradskoj i državnoj razini. Bili ste ozlojeđeni njihovim ponašanjem, a na kraju ste zadovoljni raspletom.
- Ono što smo mi smatrali neprihvatljivim je prebacivanje problema moralne odgovornosti, povodom tog slučaja, na Gradsku skupštinu. Drugu dimenziju predstavljalo je pitanje hoće li Milan Bandić zbog toga osobno podnijeti političke sankcije, a što je ovisilo o tome kako će se prema njemu postaviti SDP. Ako bi SDP stao iza Bandića, tad HNS kao koalicijski partner ne bi tražio njegovu ostavku, jer bi smatrali da SDP za to preuzima odgovornost. Druga mogućnost je ova koja se dogodila, koju smo također prihvatili. Ono što nam je bilo neprihvatljivo, jest prebacivanje odluke na Gradsku skupštinu, što bi bilo prebacivanje odgovornosti na HNS. Naravno, koalicijskim aranžmanom partneri preuzimaju dio odgovornosti, no moralna strana čina Milana Bandića je prvenstveno problem SDP-a.
* Ipak, za vrijeme te afere nastala je između vaših stranaka vidljiva pukotina. Plašite li se da će ona i dalje rasti?
- Naši odnosi sa SDP-om imaju najmanje tri bitne dimenzije. Prva je programska bliskost, koja bi ubuduće morala biti temelj koaliranja, jer u Hrvatskoj neće tako skoro biti moguća vlast jedne stranke. Naime, koalicije se ne bi trebale formirati na oponentskom principu, kao što je danas slučaj, nego bi trebali imati slične programe. Druga dimenzija su neposredni projekti koje smo zacrtali, budući da sudjelujemo u radu Vlade, i stalo nam je da ih realiziramo. I treći, bitan moment su pojedinačni ljudski kontakti među članovima naših stranaka, a što je podnijelo najviše štete u zadnje vrijeme. Nikome nije drago raditi u konfliktnoj situaciji opterećenoj osobnim animozitetima. I zato je, po mome mišljenju, svima u interesu da se ta situacija što prije razriješi na dobrobit grada Zagreba i sa što manje štete za vjerodostojnost političkog vodstva grada.
* Budući da spominjete osobne doživljaje, opet povodom Milana Bandića – jer to je prvi put da visoki funkcionar ovdje pada zbog jednoga konkretnog grijeha? Jeste li primijetili da političari odjednom prepoznavaju vlastitu političku smrtnost?
- Istina je da nitko od prominentnijih političara nije bio u takvoj situaciji i bio smijenjen zbog sličnog incidenta. A i malo ste me iznenadili s pitanjem. Pa, moram priznati da u tom pogledu nisam primijetila među kolegama neke promjene, ali sad kad me pitate pada mi na pamet da sam primijetila nešto drugo. Vi znate da političari stalno komentiraju jedni druge, i dovoljno je da netko nešto izjavi, sutra imate pet reakcija u novinama. Zanimljivo je, i to mi ovaj čas pada na pamet, kako ovaj put nitko izvan SDP-a i HNS-a nije u prvom trenu komentirao ništa! Da pretpostavim zašto? Možda je slučaj bio, pod A) preosjetljiv, i pod B) šokantan. Očito je svima bilo jasno da slijede krajnje konsekvence. U pravu ste, to su očito svi osjetili kao prijelomni trenutak... Došli smo do najvidljivijeg primjera snošenja osobne odgovornosti u politici.
* Kao da bi neke veze s time imao i povratak Dražena Budiše u politički vrh... Što mislite o toj mogućnosti? I što očekivati od njega ako vlada opet izruči nekoga generala Haagu?
- To zasad gledam kao predizbornu kampanju unutar HSLS-a, pa još ne bih željela komentirati eventualni rasplet. Uostalom, HSLS je stranka s objektivno velikim utjecajem u državnoj politici, ali je dosta dugo u krizi, i od općeg je interesa da se stabilizira. Naravno, odmah nakon izbora u HSLS-u očekujemo da vodstvo stranke zauzme stav o svim bitnim pitanjima. Pitanje Haaga nije zadnje među tim pitanjima, nego prvo. Ne zato što je ono od najvećeg značaja za Hrvatsku, nego zato što je Dražen Budiša dao ostavku na mjesto predsjednika stranke upravo dok je to bilo najspornije. Na toj temi je tada Vlada tražila i dobila povjerenje u parlamentu. Vodstvo HSLS-a morat će opet definirati svoju poziciju u vezi s tim, tko god došao na mjesto predsjednika te stranke.
* U krizi je i koalicija, gotovo od svog nastanka. Pet stranaka jedva raspoznaju jedna drugu, no u opticaju je prijedlog Mate Arlovića o novome izbornom sustavu koji bi propustio manji broj stranaka u Sabor općenito... Kako to komentirate?
- Nemam primjedbi na prijedlog novoga izbornog sustava, po kojemu bi cijela Hrvatska ili bila jedna izborna jedinica ili bi bila podijeljena u četiri do pet jedinica. Ne samo zato što bi to za HNS bilo bolje od sadašnjeg sustava, nego i zato jer bi to malo raščistilo situaciju na političkoj sceni u Hrvatskoj. Koalicija od pet stranaka je strašno komplicirana, i zaista može nastati samo kao oponent nekome. U ovoj fazi to je izdrživo zato što su mnoge stvari koje moramo kao država obaviti gotovo još pretpolitičke. Oko stvari koje nisu programskog karaktera, dakle, nego se tiču funkcioniranja države, njenih institucija itd.
* Novi izborni sustav raščistio bi situaciju, ali bi ujedno centralizirao političku scenu, kako unutar stranaka tako i globalno. Nije li pomalo tipično da se takvo rješenje sviđa baš nekome iz HNS-a, koji ima velikih problema sa zapuštanjem svojih ogranaka, da spomenem samo Istru ili Dubrovnik?
- Gledajući iznutra, upravo je obrnuto. HNS je imao velikih problema upravo sa ograncima koje spominjete, ali smo u zadnjih godinu dana povećali te podružnice i paralelno ih počeli oživljavati i aktivirati. Dubrovnik je dobar primjer, tri puta smo uspostavljali organizaciju koja bi po svom karakteru bila slična profilu stranke na nacionalnoj razini. Nećemo od toga odustati, a u Istri se situacija za nas vrlo dobro razvija. Naravno da ima ljudi koji su tamo bili glavni kad je u stranci bilo nekoliko desetaka ljudi, a sadašnja im konstelacija ne odgovara pa to i pokazuju. Jednostavno, narasli smo u stranku sa puno novih članova, gdje se mnogi odnosi moraju formalizirati.
AUTOR: Igor LASIĆ |
||||