STJEPAN MESIĆ, PREDSJEDNIK REPUBLIKE, GOVORI O NEUČINKOVITOSTI VLADE, SANKCIONIRANJU PRIVATIZACIJSKOG KRIMINALA, TAJNIM SLUŽBAMA, TAJNIM HDZ-ovim RAČUNIMA I ODNOŠENJU NOVCA U INOZEMSTVO

Postavljam pitanje: ako nisu bili transparentni oni koji su trošili novac koji je dijaspora uplaćivala za obranu zemlje, može li ova vlast biti transparentna i istražiti koliko je novca stiglo na koji račun i tko je raspolagao novcem? Imam imena nekih koji su odnosili novac iz Hrvatske u inozemstvo, ali nema potrebe da ja govorim imena, jer se to vrlo lako može utvrditi

 

 

tekst

- Istine radi, moram reći da je napravljen veliki posao. Naslijeđeno stanje bilo je teško i morale su se donositi odluke kojima je bio cilj da nas održe na životu. Je li učinjeno dovoljno i je li učinjeno dovoljno brzo – to je drugo pitanje. Predugo se vodila rasprava o ovlastima predsjednika Republike, a to uopće nije bilo sporno i na to nije trebalo trošiti energiju. To se moglo rješavati u hodu. Umjesto toga, trebalo se baviti rješavanjem ključnih problema.

- Pretvorba i privatizacija. Tu je HDZ strateški pogriješio, jer je tražio dvjesto izmišljenih bogataša, koji su trebali pokrenuti hrvatsko gospodarstvo. Oni to nisu bili u stanju učiniti. Pribjegli su stoga prodaji supstancije i bacanju radnika na ulicu. To je ova vlast odmah morala konstatirati i odmah ići s mjerama koje će amortizirati pogrešnu HDZ-ovu politiku.

- Zato što se kasnilo. Osim toga, zar se smjelo čekati osam mjeseci da bi se imenovao Državni odvjetnik, a znamo da su mnoge afere naslijeđene iz HDZ-ova vremena: privatizacija, Dubrovačka banka, prodaja Večernjeg lista, Gucić, Kutle, tzv. zločinačka organizacija, Herak... Sve su te afere pokrenute u HDZ-ovo vrijeme, ali nijedna nije dovedena do kraja. Institucije su, dakle, dobrim dijelom zakazale.

- Ne treba tu puno analize... Apsurd je da imamo najveći broj sudaca u odnosu na broj stanovnika i da istodobno imamo najveći broj neriješenih predmeta. Očito da je stroj zaribao. Imali smo, također, situaciju da mnoga kaznena djela u Hrvatskoj nisu bila tretirana kao kaznena djela, a počesto je pljačka bila obavljena u skladu sa zakonom. Što tu učiniti?

- Tamo gdje nije nastupila zastara, to se može. Gdje je nastupila zastara, treba pokrenuti postupke protiv onih koji su omogućili da kaznena djela odu u zastaru. Ako sudac ne piše presudu godinu ili dvije, ne treba uopće razmišljati može li taj sudac dalje raditi svoj posao. Smatram, međutim, da se treba fokusirati na jednu drugu stvar, a to je porez. Uvjeren sam da se efikasnijom poreznom politikom mnoge stvari mogu riješiti.

- Ako je netko izgradio kuću koja stoji pet milijuna maraka, ako je kupio vozilo za milijun maraka, ako je kupio brod za petnaest milijuna maraka, nitko me ne može uvjeriti da porezni organ ne može doći i pitati tog čovjeka kako je zaradio to bogatstvo. Utvrdi li se pritom da čovjek nije platio porez, treba mu ga naplatiti. Isključivo me zanima je li taj čovjek platio porez. Već dugo pokušavam progurati ovu svoju ideju...

- Ja to ponavljam otkad sam na ovom poslu, ali dobivam poruke da se to iz nekih razloga ne može provesti. Ako tu treba intervenirati u zakone, neka se intervenira. Nitko Hrvatskoj neće zamjeriti što naplaćuje porez. Na taj bismo način omogućili onima što su sada na stupu srama da plate porez koji nisu platili i nastave život kao normalni građani. U protivnom će i njegovi unuci biti prozivani i nazivani potomcima kriminalaca.

- U tom i jest cijela stvar, jer ne vidim pritisak da se porez plati. Pritisak jest na kafić, postolarsku radnju ili kakav drugi sitni obrt, tu budite bez brige. No, tamo gdje su milijuni, stotine milijuna, ne vidim taj pritisak.

- Ne bih se upuštao u špekulacije, ali ako je Državna revizija obavila svoj posao, sad je na policiji i tužiteljstvu da se bave imenima, a na Poreznoj je upravi da radi svoj posao. To mora biti sinkronizirani rad svih institucija i samo tako može profunkcionirati pravna država.

- Vlada se sa mnom konzultira o onim pitanjima koja spadaju u moju neposrednu nadležnost. No, moja je posredna nadležnost svuda, jer sam, po Ustavu, dužan voditi računa o funkcioniranju svih segmenata državne vlasti. Kad sam preuzeo ovu funkciju, rekao sam da ću biti korektivni faktor, ali i da ću davati poticaje za rješavanje problema.

- Nisam uspostavljao kontrolne mehanizme da vidim što je učinjeno na onoj adresi kamo je poruka poslana. Ja svoj dio posla obavljam, drugi trebaju obavljati svoj dio.

- Nije dobro da optužujem ministre, jer treba postojati dvosmjerni utjecaj. Mislim da treba postojati jedno savjetodavno tijelo, ali tijelo koje neće biti VONS i koje neće davati obavezne instrukcije koje se moraju provesti.Morao bih iskoristiti ustavnu mogućnost da oformim savjetodavno tijelo koje bi se bavilo strateškim pitanjima.

- Kao što znate, uvijek sam bio protiv koordinacija i uvjerili su me da se oni više ne bave kadroviranjem, nego se bave politikom. Konkretne odluke koje se tiču Vlade trebaju se donositi u Vladi. Zakoni se moraju donositi u parlamentu. Ministri moraju odgovarati na temelju Ustava i zakona, a isti je slučaj i sa saborskim zastupnicima.

- Tu sam bio sasvim jasan: Vlada ima program koji je prihvatio parlament i dok se ministar drži tog programa, na njegovu poziciju ne može utjecati to što netko misli da on negdje ne preferira svoju stranku. To je u sukobu s demokracijom.

- Uvijek sam priželjkivao višestranački sustav, ali ne takav u kojemu će se sve odlučivati u strankama, a državne će institucije imati funkciju fasade. Mislim da je dobro da se vode ovakve rasprave i da prestane stranačko upletanje u institucije sistema.

- Ne znam konkretno o čemu se raspravlja na koordinacijama petorke. Ako se raspravlja o političkim i strateškim pitanjima, to je u redu. Ako se, međutim, raspravlja tko će biti direktor ovoga ili onog javnog poduzeća i hoće li se u ovoj ili onoj instituciji nešto učiniti voljom stranaka, to nije dobro.

- Ja sam svoj dio posla obavio, ali tu se očito radi o nesporazumu u tumačenju zakonske norme. Naime, premijer i ja imenujemo šefove službi, a parlamentarni odbor daje svoje mišljenje. Mogli ste, međutim, vidjeti da se sad naveliko vode rasprave o tome tko je sve pozvan da predlaže kandidate. U zakonu sve jasno piše...

- E to vam neću reći.

- Nije baš tako i ne vlada baš potpuno bezvlašće. Postoje vršitelji dužnosti koji obavljaju svoj posao i postoji građanska kontrola koja je u rukama Sabora.

- Kako ne, postoji kontrola preko Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

- Da, oni nemaju tehničku kontrolu, ali ona će sigurno uskoro biti uspostavljena. Istine radi, moram reći da smo se premijer i ja oko imena bili složili, ali ne znam gdje je onda došlo do zastoja.

- O tim računima nitko osim Tuđmana i šefova njegova kabineta nije znao ništa. Ni gdje su ti računi, ni koliko ih ima, ni koliko je sredstava na njima, kako se raspolaže novcem s tih računa... Možda je nešto znao i Gojko Šušak, tadašnji ministar obrane. Tvrdilo se da ćemo, kad prestane rat, dobiti sve podatke. Rat je odavno završio i sad bi bio red da se zna koliko je sredstava došlo i kako su utrošena. Ja sam si dao malo truda, pa sam došao do nekih podataka: da jedan čovjek u torbi odnosi petnaest milijuna maraka u kešu, da odnosi deset milijuna, pa dvadeset milijuna, ali nigdje nema podatka gdje su ta sredstva utrošena. Postavljam pitanje: ako nisu bili transparentni oni koji su trošili, može li ova vlast biti transparentna i istražiti koliko je novca stiglo na koji račun i tko je raspolagao novcem? Naša dijaspora, koja je uplaćivala novce za obranu, zaslužuje da joj se kaže što se događalo s njezinim uplatama.

- Imam imena nekih koji su odnosili novac iz Hrvatske u inozemstvo. To, inače, nije teško saznati: idite u Privrednu banku i još neke banke, idite u Ministarstvo financija i dobit ćete sve podatke.

- Ne, to se može lako utvrditi i nema potrebe da ja to govorim. Treba samo uzeti papire i prelistati.

- Reakcija je bila takva da nijedna afera nije riješena. Mislio sam da će biti zamrznuti računi svima koji su se pojavljivali u kriminalu. Međutim, afere su tu, puštaju se na slobodu oni protiv kojih se vode postupci, dobivaju putovnice... Vidite sad slučaj da je čovjek uložio golema sredstva u jednu europsku zemlju i zbog tog tamo uloženog kapitala traži čovjek državljanstvo, te je logično da ga dobije. To bi, zapravo, trebala biti obavijest sudu, tužiteljstvu i policiji da čovjek bježi iz Hrvatske i da mu možeš soli staviti na rep kad dobije strano državljanstvo. Je li mu oduzeta putovnica? Ja to ne znam. Je li mu zamrznut račun u inozemstvu? Ni to ne znam. Možda je čovjek najpošteniji, ali to treba provjeriti. Kad se u Srbiji promijenila vlast, blokirani su računi svim osobama za koje se sumnja da su se nezakonito obogatile.

- Ono što je iznosio u Saboru, on je trebao razriješiti dok je bio na funkciji. Ako su bile smetnje i opstrukcije, trebao je to reći. Mislim da nikako nije smio čekati Sabor.

- To su očito prepucavanja raznih klanova. Mene su prozvali zato što se Hrvoje Petrač zanima kako sam ja prošao na izborima. Pa četiri milijuna naših građana zanimalo je kako sam ja prošao na izborima.

- I nikad nije došao do mene. Mnogi su u mojem stožeru dobivali razne prijedloge, ali to nije prolazilo.

- Kad je smijenjen, došao je svoje usluge ponuditi Uredu predsjednika. Ja sam ga samo pozdravio. Spominje se, također, da su neki novinari u prostorijama mog izbornog stožera vidjeli Vjeku Sliška. On nikad nije bio član mog izbornog stožera, a u prostorije stožera, u trenutku proslave, mogao je ući tko je htio i, ako je Sliško tamo slučajno bio, kakve to veze ima sa mnom. To mogu metnuti mačku o rep.