• Prvi ste dužnosnik neke javne institucije koji je i javno rekao - dosta mi je medijskih pritisaka. Znači li to da Vam je medija već »preko glave«?
- Medija mi nikada neće biti preko glave, jer bez njih nema demokratskog društva. Ono je nezamislivo bez slobodnih medija i bez novinarske slobode izražavanja. Tim sam esencijalnim vrijednostima demokratskog društva duboko privržena. Kao sutkinja Ustavnog suda uvijek ću ih štititi, pa i onda kada bi činjenice o kojima mediji izvješćuju bile optužujuće, duboko uznemirujuće ili čak šokantne, pa i onda kada bi se odnosile na instituciju koju trenutačno zastupam ili na mene samu u svojstvu predsjednice Ustavnog suda. Naravno, mora biti riječ o činjenicama dostatno utvrđenim za konstituiranje »poštenog komentara«. To je temeljni zahtjev koji se postavlja pred novinare u demokratskom društvu. Tu naše novinarstvo još uvijek pokazuje slabosti.
• Ali, Vi ste govorili o pritiscima na Ustavni sud koji se pretvaraju u diktat o tome kakvu odluku Ustavni sud mora donijeti i kako mora postupati.
- Da, o tome sam govorila. Govorila sam da je apsolutno legitimno u javnosti voditi raspravu o svakom pitanju važnom za društvo u kojem živimo i da svatko, baš svatko, ima pravo javno iznositi svoja mišljenja o njima, braniti ih ili ih napadati. Međutim, govorila sam i o zabrinutosti zbog ponašanja onih koji u javnoj raspravi, iznoseći svoja mišljenja, ultimativno poručuju: Ustavni sud mora ukinuti osporene zakone - odmah i javno. Takve diktate ne krasi demokratski duh. Samo sam takvo ponašanje kvalificirala kao pritisak na Sud. Međutim, neki novinari te moje riječi interpretiraju kao moj napad na medije i zabranu slobode izražavanja. Takve interpretacije i na njima zasnovani komentari ne odražavaju ono što sam govorila i ne poštuju zahtjeve poštenoga komentara.
• Da će Zakon o medicinskoj oplodnji izazvati takvu buku, malo tko je očekivao. Je li po vama opravdan toliki interes za propis, ipak, intimnog i duboko privatnog sadržaja? Hoće li u takvim okvirima teško biti pravnik i ustavni zaštitnik?
- Interes mi se čini opravdan, upravo zato što je taj zakon, kako vi kažete, intiman i sadržajno duboko privatan. Pravo na osobnost jedno je od temeljnih ljudskih prava i svaki zakonodavac pri uređivanju tog i drugih ljudskih prava ne smije prijeći granice koje nisu nužne u demokratskom društvu. Govorim načelno, naravno.
Što se tiče težine odluke, mogu reći samo to da svi ustavni suci, ma u kojoj državi djelovali, na svojim leđima nose ogroman teret. On je inherentan poslu kojim se bave.
• Može li se vaša konferencija za novinare u povodu i Zakona o posebnom porezu na plaće i mirovine shvatiti kao otpor jednostranoj tvrdnji da je riječ o haraču, pljački... Mogu li ustavni paragrafi biti jači, bez obzira na konačnu odluku, od javnog stereotipa?
- Nemam otpor prema kvalifikacijama tog zakona u javnosti, ma koliko jednostrane ili žestoke one bile. Takve su kvalifikacije sredstvo za oblikovanje javnog mnijenja prema željama onih koji ih izriču. One su dopuštene u demokratskom društvu i svatko bi ih trebao tolerirati. S druge strane, mislim da nikome nije sporno da je obveza Ustavnog suda donositi i odluke koje su suprotne javnim očekivanjima ako one proizlaze iz Ustava.
• Imate li dojam da pritisak na Ustavni sud nije ništa drugo do posljedica načina na koji se kadrovski popunjava Ustavni sud?
- Kad sam nabrajala one koji su komentirali zahtjeve predsjednika države, to nije bila kritika, nego ilustracija širine javnog interesa o osporenim zakonima. Svi su ti komentari legitimni bez obzira kakvu atmosferu u društvu stvaraju. Ponavljam, u okružju napisa da su »građani uplašeni gotovo histeričnim apostrofiranjem krize«, da »predstoje socijalni nemiri«, da je riječ o »putu u propast«, »otimačini« i slično, što su sve citati iz novina, pritiskom smatram samo one napise i izjave koji diktiraju kakvu odluku Ustavni sud mora donijeti i kako mora postupati. Ta se pojava u anglosaksonskoj sudskoj praksi naziva emocionalna ucjena suca - kad se sud pod takvim pritiscima slama i radije donosi pravno nevaljanu odluku, nego da se sav gnjev medija i javnosti sruči na njega. Današnji Ustavni sud dovoljno je jak da se ne slomi pod pritiskom bilo kojih i bilo čijih parcijalnih interesa. To je već pokazao.
• Naglasili ste da je zahtjev predsjednika Mesića za ocjenu ustavnosti Zakona o medicinskoj oplodnji prvi takav slučaj u zemlji, a vjerojatno i dosad nezabilježen u europskim ustavnim sudovima.
- Zahtjev predsjednika države za ocjenu ustavnosti zakona važna je pravna činjenica i zaslužuje da bude zabilježena. Vjerujem da će dobiti svoje mjesto i u udžbenicima ustavnog prava na pravnim fakultetima, jer je riječ o građi koja tvori pravnu povijest ove zemlje. Taj je čin važan i za razvitak demokratskih institucija u zemlji. Naš predsjednik u tome nije usamljen, osobito u krugu tranzicijskih zemalja.
• Hoćete li zbog toga požuriti postupak ocjene ustavnosti zakona koje je on osporio?
- Procedura je bit demokracije. Ona će biti poštovana do kraja. Tu nema odstupanja. Obrada obaju predmeta bit će provedena temeljito i sveobuhvatno, sukladno zahtjevima struke. Trajat će onoliko dugo koliko je potrebno da se to ostvari, ni minutu kraće.

Vlado Rajić