• Kakva je trenutna situacija s blokadom fakulteta?
- U posljednjih petnaestak dana uspjeli smo ponovo pokrenuti nastavu na alternativnim lokacijama kako bi se svima osigurala akademska prava i slobode. S obzirom na brojnost studijskih programa koji se izvode na Filozofskom fakultetu, morali smo pronaći i osigurati veći broj zamjenskih lokacija iako sva zamjenska rješenja nisu jednako adekvatna onima u normalnim okolnostima. Bez obzira na poneke poteškoće, mislim da ipak možemo biti relativno zadovoljni jer su velika većina studenata i svi njihovi nastavnici prihvatili takvu nastavu. S obzirom na informacije kojima raspolažem, čini se da čak znatan broj onih koji sudjeluju u blokadi, istodobno i deblokira nastavu, odnosno odlazi na predavanja i vježbe.
• Što će biti s propuštenom nastavom? Može li se ona nadoknaditi?
- Od samog početka prosvjeda nisam imao razumijevanja za metodu izravne demokracije kojom se studenti koriste budući da je blokadom, zapravo, svim studentima onemogućeno redovito pohađanje nastave, dakle i onima koji ne sudjeluju u blokadi. Kako su me sami izvijestili, studente koji se ne zalažu za metodu kojom se prosvjednici koriste, nitko i nije pitao za mišljenje. Nakon 12. lipnja nastava na Filozofskom fakultetu izvodit će se još najmanje četrnaest dana. Bit će prilično naporno sve nadoknaditi, a nakon toga proći ispitne rokove, ali to je realnost štete koja je učinjena.
• Tko je, po Vama, glavni krivac što je uopće došlo do ove situacije?
- Naveo bih više razloga. Moguće uzroke te krizne situacije prije svega moramo tražiti u problemima u kojima su sveučilišta, ali i cijeli sustav financiranja visokog obrazovanja u Hrvatskoj, što su studenti u nekim segmentima i apostrofirali u svojim zahtjevima.
Čelništvo Sveučilišta u Zagrebu već duže vrijeme upozorava da je postojeći sustav kojim se određuje iznos studentskih participacija u troškovima studiranja nepravičan i neefikasan. Zagrebačko sveučilište uvelo je prije dvije godine linearni model studentskih participacija na prvoj godini te participacije koje ovise o uspješnosti u studiju na višim godinama. Uspjeli smo dijelom zaustaviti proces koji ja često nazivam »vražjom spiralom«, dakle procesom koji pojedinim fakultetima omogućuje nadoknadu dijela sredstava kroz naplaćivanje školarina i uz povećanje kvota. One su pak posljednjih dvadesetak godina neprestano rasle i konačno dovele do brojeva studenata koji su daleko izvan standarda, posebno s obzirom na raspoloživi prostor i broj predavača na pojedinom fakultetu.
Filozofski fakultet ubraja se u one na kojima nije bilo znatnog povećanja kvota posljednjih godina. No, s druge pak strane, taj fakultet nikad nije uveo spomenuti novi model plaćanja studentskih participacija, što je dovelo do situacija kojima studenti nisi bili zadovoljni. Stoga mislim da su studenti svojim prosvjedima poslali poruku Upravi Filozofskog fakulteta, te upozorili da proces izmjene postojećeg modela mora što hitnije započeti.
Cijeli sustav visokog obrazovanja mora se modificirati, posebno u pogledu socijalne osjetljivosti i financiranja deficitarnih studija i struka. Ukidanje školarina, tj. svođenje participacija na takve koje bi se temeljile isključivo na kriterijima uspješnosti u studiju, a bez uvođenja novih mehanizama subvencioniranja i kreditiranja što bi omogućili uspješno studiranje mnogima koji imaju velike teškoće u pokriću sveukupnih troškova tijekom studiranja, ne bi riješilo cijeli problem.
Hrvatska u ovim poteškoćama nije izolirana, a sa sličnim se problemima suočavaju mnoge europske zemlje, posebno one koje su zanemarile element uspješnosti u studiranju. Takav je primjer Grčka, čiji je sustav visokog obrazovanja posljednjih godina ozbiljno ugrožen.
• Studenti Vam zamjeraju što ste, kažu, najprije podržali njihove zahtjeve, a onda govorili o uvođenju studentskih kredita.
- Riječ je o krajnje ružnoj manipulaciji i izdvajanju pojedinih rečenica iz mog razgovora u jednoj radijskoj emisiji. To doista nije bilo korektno jer je taj razgovor trajao više od sat vremena, tijekom njega se govorilo o puno tema, a krediti su spomenuti u kontekstu velikog broja studenata koji si ne mogu priskrbiti sredstva za egzistenciju da bi uopće mogli studirati. I pritom ne mislim na studentske participacije, nego na pokrivanje svih ostalih troškova studiranja, što je još uvijek nedostižno mnogim obiteljima zbog njihove materijalne situacije. Društvo se mora pobrinuti za mlade ljude koji žele studirati, i osigurati im sve potrebne uvjete. Samo bismo tada mogli reći da živimo u društvu i zemlji znanja. Neprestano ponavljam pitanje je li bolje raditi i studirati npr. osam godina, ili je prihvatljivije uzeti vrlo povoljan studentski kredit koji studenta neće bitno opteretiti nakon što završi studij i jednog se dana zaposli. Smatram, dakle, da nimalo nisam bio u kontradikciji. Ono što ne razumijem jest odbijanje svake komunikacije s njihove strane. Promjene u sustavu visokog obrazovanja ne mogu se postići kroz plenumski rad, pogotovo ako želite doći do kvalitetnih rješenja.
• Zašto mislite da netko manipulira i koji je onda krajnji cilj čitave akcije?
- Oni koji su se upustili u pisanje prikaza, cijeli su moj razgovor sveli na konstrukciju koju su sami stvorili, a ona je da se rektor ne zalaže za ukidanje, nego za plaćanje postojećih školarina putem različitih studentskih kredita. To je bitno različito, zapravo dijametralno suprotno svemu što sam rekao. U danom trenutku to se nije moglo prepoznati drukčije nego kao manipulacija s vrlo jasnim ciljem - eliminirati sugovornika koji nam, iz meni nejasnih razloga, ne odgovara.
Moram reći da ne razumijem niti profesore koji podržavaju studentsku blokadu. Neki od njih su mi čestitali na govoru u spornoj radijskoj emisiji, a nakon toga podržali studente koji su pogrešno interpretirali moju izjavu. No, bez obzira na sve, ne bih manipulaciju u ovoj situaciji stavio u prvi plan. Ipak, gledajući generalno, svaki oblik direktne demokracije, kako studenti nazivaju svoje plenumsko djelovanje, vrlo je ranjiv na manipulacije i devijacije. Kad sam prisustvovanjem na studentskom plenumu uvidio kako plenum radi, počeo sam osjećati da se tako ne može daleko stići i da, uz to, u njemu postoji prostor za manipulaciju. Nije prošlo puno vremena kad sam i sâm postao jedna od njezinih prvih žrtava.
• Što će se događati dalje, do kad može trajati ovakva situacija?
- Nadam se da će studenti, ako doista čvrsto vjeruju u nužnost pokretanja promjena, prihvatiti činjenicu da se do njih može doći samo zajedničkim radom. Moram napomenuti da su štete veće što se duže inzistira na metodi koja je već sad deplasirana, budući da se nastava već neko vrijeme održava na alternativnim lokacijama.
• Koliku je štetu Sveučilištu nanijela afera Indeks?
- Afera Indeks najveću je štetu nanijela zbog medijske prezentacije kojom se djelovanje nekih pojedinaca pokušalo preslikati na cijelo Sveučilište, a to je za mnoge bilo dosta bolno. Stalno smo upozoravali da je velika većina profesora, studenata i svih sveučilišnih djelatnika daleko od ikakve pomisli na takve nečasne i koruptivne radnje. No, i kap tinte u velikom bazenu oboji vodu. Nesporno je da je afera Indeks posljedica i nedovoljno dobro izgrađenog sustava kvalitete u studiranju.
• Ima li pomaka u poboljšanju studentskog standarda?
- Ne mogu reći da pomaka nema, ali su oni nedovoljni. Prije otprilike mjesec dana započela je gradnja dvaju novih paviljona u Studentskom domu »Stjepan Radić« na Savi. No, to je samo početak jer se radi o 450 novih ležajeva, a u Zagrebu ih nedostaje barem četiri do pet tisuća, dakle jedan mali studentski grad. Sve više postaje vidljivo da moramo razmišljati o drugim načinima ulaska u kapitalne investicije koji neće isključivo ovisiti o sredstvima iz državnog i gradskog proračuna.
Pritom mislim na razne oblike javno-privatnog partnerstva, a nadam se da će Sveučilište neka sredstva moći osigurati i od predpristupnih fondova Europske unije.
• U kojoj je mjeri postignuta mobilnost hrvatskih studenata?
- Nažalost, u vrlo skromnoj mjeri. Upravo zbog toga već tri godine upozoravamo na taj problem. Hrvatskoj su u pogledu mobilnosti sva vrata otvorena, ali mora se jednostavno smoći hrabrost i donijeti odluka o ulaganju potrebnog novca za članarinu kako bismo dali priliku vlastitim sveučilištima. Svim zemljama koje su u Europsku uniju ušle 2004., njihove su vlade barem nekoliko godina prije omogućile sudjelovanje u mrežama mobilnosti.
Nije mi lako odgovarati na ponude europskih sveučilišta i neprestano objašnjavati kako s njima u sklopu Erasmusa još ne možemo sklopiti bilateralne ugovore o suradnji. Studentima moramo pružiti iste prilike kakve imaju njihovi kolege u susjednim zemljama. Bez toga, mnogi će se odlučiti za studij u inozemstvu.
• Kako ocjenjujete dosadašnji tijek bolonjskog procesa?
- Bolonjski je proces u Hrvatskoj pokrenut kako bi se popravili vrlo dubiozni pokazatelji o uspješnosti u studiranju, duljini studiranja te uvjetima koji prate nastavni proces. Nevolja je u tome što se sve negativnosti koje je taj proces osvijetlio i zatekao, redovito njemu i pripisuju, iako je uvođenjem novog načina studiranja započela pozitivna promjena sustava. Često čujem kritike da bolonjski proces umanjuje kreativnost studenata i da se cijeli nastavni proces svodi na ispunjavanje rutinskih obveza. To se ponekad uistinu događa jer je bolonjski način studiranja samo primijenjen i postavljen na stari sustav u kojem je vladala nebriga za studente.
U središte bolonjskog sustava postavljen je upravo student na kojeg se fokusira cijeli studijski proces, što je često vrlo teško postići zbog velikog broja studenata.
• Možemo li biti zadovoljni brojem studenata koji nastavljaju studij na diplomskim studijima?
- Čini mi se da tržište rada još ne prepoznaje one koji stječu svjedodžbe prvostupnika i traže zaposlenje, od onih koji nastavljaju studiranje na diplomskim studijima.
Na žalost, kad je uvođena Bolonja, mnogi su studijski programi samo prekrojeni u tzv. model studiranja tri plus dva, a da nisu modificirani u skladu s postavkama novog načina studiranja. Ipak, za ocjenu uspješnosti i brojnosti onih koji ulaze u diplomske studije, moramo pričekati još nekoliko godina. Mislim da je bolonjski proces ipak pozitivno djelovao kad je riječ o povećanju broja onih koji uspješno završavaju prvi ciklus studija.

Ivanka Knežević