• Kakve novosti donosi uvođenje okolišne dozvole i objedinjenih uvjeta zaštite okoliša od 1. travnja? Do kada se Hrvatska mora uskladiti s europskom direktivom IPPC?
- Ta se nova pravila odnose na oko 250 industrijskih i energetskih objekata u Hrvatskoj koji će u sklopu uporabne dozvole morati imati objedinjene uvjete zaštite okoliša. Svakih pet godina kontrolirat će se provode li sve mjere predviđene studijom utjecaja na okoliš. Svi novi objekti će takve uvjete dobiti kao dio uporabne dozvole, a postojeći nam do kraja ove godine moraju dostaviti stanje objekta. Zatim slijedi screening koji će utvrditi što na nekom objektu treba učiniti i ovisno o tome će se odrediti rok za ispunjavanje uvjeta za dobivanje takve dozvole. Što se tiče direktive IPPC, i o tome pregovaramo s Europskom unijom. Za neka postrojenja to neće biti jednostavno jer će trebati mnogo ulagati da zadovolje uvjete iz te direktive. Zato smo zatražili realnija prijelazna razdoblja u kojima bi hrvatske tvrtke to mogle obaviti. Ako ta razdoblja budu kraća, država će morati pomoći tim tvrtkama.
• Zagrebačka županija nije mogla naći lokaciju za deponij pepela iz planirane zajedničke spalionice, pa je raskinula sporazum s Gradom Zagrebom o zajedničkom gospodarenju otpadom, raskinut je i sporazum o gospodarenju otpadom u istočnoj Slavoniji, a dio stanovništva i dalje se protivi određenim lokacijama centara za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj i Istarskoj županiji. Kad će se i kako ti problemi riješiti te tko je za to nadležan?
- Nisu u pravu oni koji misle da se sve može riješiti odvojenim prikupljanjem i recikliranjem otpada. To mogu reći samo nestručnjaci. Cijela Europa preostali otpad zbrinjava ili u centrima za gospodarenje otpadom ili u spalionicama. Nama je prvi prioritet odvojeno skupljanje i ponovno korištenje što većeg dijela otpada, u čemu smo već učinili jako mnogo. Više nemamo dovoljno otpada za izgrađene pogone za njegovo korištenje. Ali ono što ostane moramo zbrinuti. Odlučili smo se za gradnju županijskih, odnosno regionalnih centara za gospodarenje otpadom, a jedino je Grad Zagreb zbog velike količine otpada odlučio graditi spalionicu. Sjajan je primjer Koprivničko-križevačke županije u kojoj će se izgraditi centar za četiri županije, a prema našim spoznajama željela bi im se priključiti i Zagrebačka županija. Bilo bi dobro da se izgradi što više takvih regionalnih centara. Ti centri će biti za okoliš bezopasni industrijski pogoni i neće nalikovati postojećim odlagalištima otpada. Ljudi trebaju biti svjesni da svoj otpad moraju zbrinuti na svom području, jer nema mogućnosti da se sav otpad riješi reciklažom kako to neki misle. Što se tiče Istre, smatram da je mnogo bolje da njihov centar bude na lokaciji u Kaštijunu, gdje je godinama odlagalište, i da se ono sanira nego da se otvara nova lokacija. No rekli smo im da mogu odrediti i drugu odgovarajuću lokaciju i ugraditi je u županijski prostorni plan. Prema Zakonu o otpadu, sve županije moraju odrediti lokacije za centre za gospodarenje otpadom, što je najveći broj njih već napravio. Ako neka županija to ne učini, lokaciju će odrediti Vlada jer nećemo dopustiti da se u Hrvatskoj dogodi napuljski scenarij.
Uz financijsku pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost već se sanira 298 odlagališta, a 58 ih je već sanirano. No ambiciozni smo i to prema našoj ocjeni nije dovoljno. Jedinice lokalne samouprave moraju biti mnogo aktivnije. Neke nisu utvrdile lokacije, izradile studiju utjecaja na okoliš, zatražile lokacijske dozvole ili nešto drugo. U Viškovu, gdje je najveće odlagalište Primorsko-goranske županije, moraju se strpiti još dvije-tri godine, za koje vrijeme će se to odlagalište koristiti i istodobno sanirati jer se županijski centar ne može izgraditi brže.
• Nedavno su u Draganiću kod Karlovca mještani prosvjedovali protiv skladišta medicinskog otpada tvrtke Ekologija Maržić. Je li to skladište opasno za okoliš?
- Čini mi se da su mještani tek sad shvatili da su dvije godine u mjestu imali skladište pesticida i ambalaže od pesticida tvrtke Agro Croatia, što je opasniji otpad od medicinskog, ali se nitko dosadnije bunio. Prosvjedi su počeli nakon što je Ekologija Maržić kupila to skladište i dobila sve potrebne dozvole za privremeno skladištenje i obradu medicinskog otpada, što već godinama rade i u Zagrebu. Ako se pravilno postupa s takvim otpadom, sigurno je da nema opasnosti. Jasno nam je da mnogi ne žele objekte za gospodarenje otpadom u svom mjestu, ali otpad ne možemo poslati na Mjesec nego ga moramo zbrinjavati, što je bolje nego da se bez kontrole nalazi u okolišu. Osnovni problem je u tome što ljudi često kasno reagiraju, kao i tvrtke koje lokalno stanovništvo ne obavijeste na vrijeme o svojim planovima pa onda ljudi sumnjaju u sve. Inače, dozvole za objekte za gospodarenje otpadom izdaju se tek nakon što se provjere izvrše i na terenu. U Draganiću sad na njihov zahtjev još jednom pregledavamo svu dokumentaciju i inspekcija zaštite okoliša je bila tamo. Ako smo mi možda pogriješili, ispravit ćemo grešku, ali mislim da je dozvola izdana regularno.
• No kako objasniti da se godinama nisu bunili protiv skladišta mnogo opasnijeg otpada, a sad ne žele medicinski otpad?
- Pesticidi su najopasniji otpad pa ne možemo zaključiti ništa drugo nego da je možda netko inicirao prosvjede, a možda su djelomično tome uzrok i skori lokalni izbori.
• Nekih sličnosti ima i slučaj Rockwool. Iako je ta tvornica kamene vune dobila potrebne dozvole, a nadležne institucije tvrde da ne zagađuje okoliš, dio lokalnog stanovništva tvrdi suprotno i traži zatvaranje. Tko je u pravu?
- Ta tvrtka je od početka krenula pravilno jer je u županijskom i prostornom planu Općine Pićan predviđena industrijska zona te mogućnost gradnje tvornica. Na te planove u javnoj raspravi nije bilo primjedbi. Izrađeni su dobra studija utjecaja na okoliš i urbanistički plan uređenja. Primjedbi nije bilo ni kad se tvornica počela graditi nego tek kasnije. Inspekcija zaštite okoliša koja kontinuirano prati rad tvornice utvrdila je, među ostalim, da je do problema u tvornici dolazilo zato što je povremeno zbog stare trafostanice nestajalo struje pa tada dvije-tri minute kroz sigurnosni ventil u okoliš izlaze otpadni plinovi i to tvornica mora ispraviti. S HEP-om su ugovorili izgradnju nove trafostanice, ali to zbog nedostatka novca još nije ostvareno. Stanje u tvornici će najbolje pokazati tehnički pregled koji ćemo nastaviti uskoro, kad tvornica bude u punoj proizvodnji, i na temelju rezultata ćemo odlučiti mogu li dobiti uporabnu dozvolu. Najviše zbog umirivanja tamošnjeg stanovništva, angažirali smo iskusnog njemačkog stručnjaka koji poznaje tehnologiju proizvodnje kamene vune i Rockwoolove pogone u Europi. Pregledao je svu dokumentaciju i bio u tvornici. Ovih dana očekujemo njegovo pisano izvješće. Ne možemo prihvatiti ni opravdati ponašanje koje podrazumijeva da se dovede strani investitor, da prema svim propisima uz veliko ulaganje izgradi tvornicu i onda tvrdi da ona tamo ne može biti. Treba reagirati na vrijeme. Znamo da nekad ljudi ne znaju da se održava javna rasprava o prostornim planovima ili studijama utjecaja na okoliš, iako se to objavljuje na više načina pa i preko javnih glasila, ali nitko ih ne može pojedinačno obavještavati. Zato se ljudi moraju informirati i sami brinuti o tome što se događa u njihovom mjestu. A investitori moraju lokalnu zajednicu što prije i što bolje obavještavati o svojim planovima.
• Kako se provodi odluka o postupanju s otpadom koji sadrži azbest, čime je građanima omogućeno da preko ovlaštene tvrtke besplatno zbrinu građevni otpad koji ga sadrži?
- Svakom građaninu koji se javi tim tvrtkama besplatno se odveze takav otpad jer sve, kao i izradu betonskih kazeta za azbestni otpad na postojećim odlagalištima otpada, financira Fond za zaštitu okoliša. Ima i slučajeva da su neke jedinice lokalne samouprave i građani protiv gradnje kazeta. To je potpuno nerazumljivo jer je uređenje kazeta planirano samo zato da ljudi koji renoviraju kuće i, primjerice, s krova skinu nekad popularne pokrovne ploče »salonitke« u kojima ima azbesta, mogu takav otpad besplatno odložiti na bezopasan način za okoliš i za njih. Sve što radimo u gospodarenju otpadom u skladu je s hrvatskim i europskim propisima, a glavni nam je cilj da ljudi žive bolje i sigurnije.
• Koliko takve prosvjede vezane uz objekte za gospodarenje otpadom i druge nepopularne objekte potiče činjenica da se na proljeće održavaju lokalni izbori?
- Nema razloga, primjerice, za protivljenje gradnji tih kazeta, osim uplitanja politikanstva u zaštitu okoliša. Naš je zadatak da ljudima objasnimo da je strah od nekih projekata bezrazložan i da iza toga stoji struka. Želimo da saslušaju argumente i na temelju njih donose odluke, a ne na temelju glasina. Nadam se da će na lokalnim izborima ljudi ocjenjivati i to koliko su se općinske i gradske vlasti angažirale u ispunjavanju svojih zakonskih obveza u zaštiti okoliša. Na primjer, zašto nisu odredili lokaciju za odlaganje i obradu građevinskog otpada, pripremili dokumentaciju za sanaciju odlagališta otpada, zašto se ne drže donesenog plana gospodarenja otpadom... Često znaju da neki objekt za gospodarenje otpadom ne žele na svom području, ali ne nude provedivo alternativno rješenje.
• Povjerenstvo za praćenje rada splitske Željezare u kojem su predstavnici Solina i Kaštela, objavilo je nedavno da su prema podacima županijskog Zavoda za javno zdravstvo u toj tvrtki znatno veće koncentracije olova u zraku od dopuštenih?
- Ministarstvo nije službeno obaviješteno o tim mjerenjima. Kad smo zatražili podatke, utvrdili smo da je onečišćenje zraka znatno smanjeno od ljeta 2008. nakon što je naša inspekcija poduzela brojne mjere u Željezari i naredila da se naprave sanacijski programi. Nastavljamo kontinuirano dalje kontrolirati sanaciju i inzistiramo da se emisije u zrak što prije normaliziraju. Pazimo i kakav se otpad tali, jer se olovo u zraku ne može pojaviti od običnog željeza, ali ako se tale, primjerice, obojane ograde onda može. Zato vjerujem da više neće biti takvih onečišćenja zraka te da će do kraja ove godine taj problem biti riješen.

Željko Bukša