Potrebno je poduzeti sve kako bi se u Hrvatsku privukao inozemni kapital. To mora biti glavna zadaća svih političara koji kontaktiraju s inozemstvom i cijele hrvatske diplomacije * Spiskani su golemi inozemni i domaći krediti, a Hrvatska je istodobno nazadovala. Nisu izgrađena nova poduzeća, nisu stvorena nova radna mjesta, a jedino što je ostalo jest veliki dug * Sada nitko nema šanse da sam rješava svoje probleme, pa se sve traži od Vlade. Čim se promijeni ta klima – a ja tvrdim da se to u znatnoj mjeri mora dogoditi već drugog dana nove vlade – bit će manje onih koji će dolaziti na Markov trg kao pred Zid plača

tekst

 

* što će u prvih 100 dana raditi vlada koju bi trebala sastaviti sadašnja opozicija, naravno, pod pretpostavkom da na predstojećim izborima sa dva metra ne promaši prazan gol.

- Sto dana? U Hrvatskoj su prilike takve da treba znati što raditi već drugog dana nakon formiranja vlade. Problemi su toliko teški i vidljivi da na njihovo objašnjavanje zaista više nije potrebno gubiti vrijeme. Ako ljudi vjeruju Canjugi, Krpini, Škegri i drugima iz HDZ-a, koji ih stalno uvjeravaju da žive dobro – onda neka i ubuduće glasuju za njih. Mi više nikoga ne namjeravamo uvjeravati kakvo je stanje.

* Dakle, što ćete raditi već drugog dana?

- Mi u SDP-u smatramo da najprije treba poduzeti sve kako bi se u Hrvatsku privukao inozemni kapital. To mora biti glavna zadaća svih političara koji kontaktiraju s inozemstvom i cijele hrvatske diplomacije. Potrebno je omogućiti zaduživanje onima koji mogu povući razvitak i otvarati nova radna mjesta. Hrvatska mora imati 20 do 30 jakih tvrtki, koje mogu pratiti tehnološki razvoj u svijetu i pokretati nove proizvodnje. Na njih se, onda, mogu oslanjati mnoga srednja i mala poduzeća, pa i obrtnici, čime bi se za četiri godine otvorilo 200.000 novih radnih mjesta.

 

 

* I sadašnja je vlast, na riječima, za to...

- Točno, ali ona govori jedno, a radi obratno od toga. Ona se ubrzano zaduživala, a zadužuje se i dalje, ali samo za potrošnju. Spiskani su golemi inozemni i domaći krediti, a Hrvatska je istodobno nazadovala, umjesto da napreduje. Nisu izgrađena nova poduzeća, nisu stvorena nova radna mjesta, a jedino što je ostalo jest veliki dug. Taj je dug, zapravo, porez koji je budućim generacijama nametnut na potpuno nedemokratski način. Oni su još u školama, u vrtićima, neki se nisu ni rodili, a ova vlast im je već udarila porez za iznos kredita koje će, htjeli ne htjeli, morati vraćati kad odrastu. Istodobno, ona im nije stvorila uvjete za normalno zapošljavanje i zarade koje su potrebne za vraćanje tih kredita. Sada se, u izbornoj godini, na isti način kupuje i socijalni mir, pa se, uz ostalo, stranim kreditima produžuje život, točnije agonija, brojnih sumnjivih poduzeća. Samo da se istina dozna što kasnije.

* Što bi tu trebala učiniti nova vlast? Ako prestane pomagati takvim poduzećima, nove će tisuće ljudi biti izbačene na ulicu...

- Mislim da se to neće dogoditi. Naravno, nema čarobnog štapića kojim se može odmah izbrisati sve što je bilo i glatko započeti novu politiku. Bitno je, međutim, da se odjednom, na svim područjima, počne raditi na drukčiji način. Mora se odmah otvoriti perspektiva, koju danas u Hrvatskoj nemaju ni radnici ni drugi posloprimci, ni poslodavci ni poduzetnici. Sada nitko nema šanse da sam rješava svoje probleme, pa se sve traži od Vlade. Čim se promijeni ta klima – a ja tvrdim da se to u znatnoj mjeri mora dogoditi već drugog dana nove Vlade – bit će manje onih koji će dolaziti na Markov trg kao pred Zid plača.

* Dok vi pripremate programe za vrijeme kad dođete na vlast, štete se i dalje gomilaju. Može li se to zaustaviti ili makar usporiti i prije izbora?

- Mislimo da u Saboru treba odmah zahtijevati da se zabrani daljnje zaduživanje radi kupovine socijalnog mira. Zatim, hitno se mora smanjiti državni proračun, a ne da Vlada ratuje sa svima u Hrvatskoj; i s onima koji budžet pune i s onima koji vise na budžetskim sisama.

- Da, on je najavio rebalans proračuna, ali očito je da još ne zna ni za koliko, ni koji će se budžetski rashodi smanjiti. On spominje samo zaustavljanje radova na nekim infrastrukturnim objektima, u prvom redu cestama, što je apsolutno nedovoljno. Potrebne su mnogo veće promjene, za koje HDZ nije spreman.

 

 

- Mislim da ne mogu, ali pokušati se mora. Još nije nastupilo vrijeme da dio HDZ-ovih zastupnika odbaci čuvenu stranačku stegu. Moram, međutim, reći da mi u SDP-u nikad nismo izjednačavali sve ljude, pa ni sve ljude u vlasti. I mnogi su od njih svjesni situacije, pa vjerujem da je osipanje neminovno, i to ne u tako dalekoj budućnosti. Vidi se to sada i u Zagrebačkoj skupštini, gdje su se tri HDZ-ova zastupnika žestoko pobunila protiv korupcije u gradskoj upravi. Istodobno međutim jača i tvrda struja, kojoj adrenalin raste čim osjeti opasnost od gubitka vlasti. Oni su spremni, a ubuduće će to biti još i više, na svakakve poteze, koji sasvim sigurno neće smanjivati štete.

- Ne bi bile dovoljno ni dvije milijarde. No ne vrijedi tako razmišljati. Krpanjem rupa ne postiže se ništa. Mora se početi raditi bitno drukčije, tako da svakog sljedećeg mjeseca isplaćivanje mirovina, odnosno financiranje svih društvenih potreba bude sve lakše.

- Nelikvidnost je izazvana tzv. stabilizacijskom politikom, koja nije riješila ni jedan pravi problem privrede; povećala je državnu potrošnju umjesto da je smanji, a poduzeća je ostavila bez dovoljno novaca za normalno poslovanje. Zato se nelikvidnost ne može ukloniti bez ubacivanja svježeg novca u krvotok privrede. To mora biti zdrav novac, koji će doći iz inozemstva. Osigurat ćemo da najprije banke postanu likvidne, kako bi one mogle dati normalne obrtne kredite privredi. Bez toga ne može se uvesti red u plaćanja. U sadašnjim uvjetima naivne su sve su ove prijetnje privrednicima koji neredovito plaćaju, ili sucima koji na štite vjerovnike. Likvidnost će popraviti i drukčija politika prema izvozu, uvozu i deviznom tečaju. Izvoz mora rasti, a tečaj mora biti takav da uspostavlja ravnotežu platne bilance. Bitno povećan priljev deviza, koji će otkupljivati Narodna banka, povećat će i količinu kuna u optjecaju. Normalna politika, kojoj je glavni cilj razvoj i blagostanje – a to je sasvim drukčija politika od ove koju vodi sadašnja vlast – uklonit će uzroke nelikvidnosti. Predvidjeli smo i druge mjere; na primjer obvezu svakoga tko prodaje za gotovinu, da odmah plaća sve svoje dugove. Takav primjer je Tisak, ali i čitava maloprodaja. Zatim, tu je i prebijanje dugova, što ne rješava problem, ali pomaže da se raščisti teren, pa normalna sudska zaštita vjerovnika, pokretanje brojnih mehanizama tržišta novca i kapitala... Ali da ne ulazimo u detalje, kako me ne biste optužili da govorim ekonomistički, a ne hrvatski.

 

 

* Ne prijeti li opasnost da povećana količina novca izazove inflaciju?

- Ne, jer taj novac neće otići državi i u potrošnju, nego u proizvodnju. Nije nam ni na kraj pameti da nastavimo investirati u ceste i drugu infrastrukturu, jer to projekt uklanjanja nelikvidnosti jednostavno ne dopušta. Autoceste treba graditi stranim novcem, koji će doći na temelju koncesija, a ne kredita. Nećemo, naravno, financirati ni hohštaplersko rasipništvo, kakvo sadašnja vlast smatra normalnim, pa čak i svojim prirodnim pravom.

- To je apsolutno nedovoljno. Neizdrživo velika potrošnja države mora biti žestoko smanjena, i to na svim stavkama, pa i stavci plaća ministara, zastupnika i svih drugih dužnosnika. To nije demagogija kojom se uoči izbora kupuje naklonost birača. Dok su plaće dužnosnika takve kakve jesu, ni drugima se ne može govoriti kako za njih nema novca. Zašto bi profesori dobivali 3 do 5 tisuća, a zastupnici 18 i više, ministri 20 do 25 tisuća...? Takve su plaće sami sebi odredili ljudi koji nemaju dovoljno odgovornosti za stanje hrvatske države i nacije. Njihove su plaće povukle i plaće sudaca, i plaće u vojsci, policiji, obrazovanju i mnoge druge koje se isplaćuju iz budžeta, potom plaće u raznim fondovima ili u javnim poduzećima. Da bi se smanjio taj pritisak, ribu treba čistiti od glave.

* Sada je čak i glavni ekonomski savjetnik predsjednika Tuđmana dr. Pero Jurković priznao da javna potrošnja uzima čak 60 do 70 posto bruto domaćeg proizvoda. Na koliko ćete je vi smanjiti?

- Budžet treba smanjiti za petnaestak posto, a ukupnu javnu potrošnju treba svesti sa sadašnjih 70 na oko 45 posto BDP-a. To u prvom redu treba biti posljedica rasta bruto domaćeg proizvoda, a ne zakidanja svih oni koji primaju budžetski novac, od znanosti do umirovljenika. Sve bi drugo bilo nerealno.

* Svi u sadašnjoj opoziciji, pa i vaša stranka, najavljuju radikalne zahvate u pretvorbi i privatizaciji. Što namjeravate napraviti odmah, kako kažete, drugoga dana na novom poslu?

- Ne previđamo nikakvu revoluciju. Sasvim suprotno, naša će revizija uspostavit sigurnost vlasništva, koje sada nije zaštićeno, ali će ga istodobno obvezati da stvara nove vrijednosti. To znači da ćemo se morati sukobiti s onima koji su na nemoralan, protuzakonit ili kriminalan način došli do vlasništva, kao i s onima koji su im to omogućili. Moramo se sukobiti i s onima koji su uništili poduzeća, iznijeli novac u inozemstvo, a radnike poslali na ulicu ili na trošak Mirovinskoga fonda. Nisu se poštovali čak ni ovi loši zakoni, koji su, možda, namjerno tako napravljeni. Sastavni dio svakog ugovora, na primjer, morao je biti program rada poduzeća u kojem su novi vlasnici obećavali da će sačuvati i razvijati proizvodnju, da neće otpuštati radnike itd. To poslije nije nitko kontrolirao. Ja kažem da se još može nekako oprostiti onome tko uđe u vaš voćnjak i obere voće, ali nikako onima koji posijeku sve voćke. Za njih nema opravdanja, ni moralnih, ni političkih, ni zakonskih. Mi smo protiv svakog revanšizma, ali u privatizaciji je napravljeno toliko teških nepravdi, da se bez njihova ispravljanja ne može dalje.

 

 

* Zašto se teško uspostavlja suradnja opozicijskih stranaka? U SDP-u prevladava stajalište da bi sljedeći izbori trebali biti provjera stranaka. Stječe se dojam kako se vi bojite da vam neka manja stranka koja bi se šlepala uz vas ne uzme koji mandat. 

- Nije riječ o tome. Mi mislimo da će predstojeći izbori biti drukčiji od prijašnjih; da više ne postoji situacija u kojoj cijela oporba mora nastupiti zajedno protiv HDZ-a. To će biti izbori u kojima će se provjeravati i stranke i programi i pojedinci. Naravno, postoje velike sličnosti u interesima i programima stranaka, što otvara i velike mogućnosti za suradnju. Ali ja ne podcjenjujem ni šanse HDZ-a. Slovačka pak, gdje je u sličnoj situaciji oporba nastupila zajedno, nije dobar primjer. Stvoreno je umjetno jedinstvo različitih stranaka, koje sada ne mogu raditi zajedno bez tutorstva inozemstva. Mi mislimo da to Hrvatskoj nijepotrebno.

 

 

 

AUTOR: Milan Gavrović - 711