- Osnovna razlika je što oni zagovaraju postojeće stanje u državi, a ja zastupam tezu da je ovakva državna struktura potrošena i da treba ozbiljan remont. Prije objave kandidature zamrznula sam članstvo u Demokratskom centru. Takav potez, primjerice, nije povukao nijedan kandidat iz stranačkih redova, nego su najavili kako će to učiniti ako dobiju izbore. Moj je stav da predsjednik ili predsjednica mora biti nestranačka osoba i kao takva pristupiti izborima. Političkog iskustva mi ne manjka, jer sam, kako me ovog ljeta podsjetio jedan naš sociolog, poslije Mesića političarka s najduljim stažem u političko-državničkim poslovima.

Jedina ste kandidatkinja na predsjedničkim izborima. Očekujete li podršku udruga za zaštitu ženskih prava?

- Očekujem potporu svih onih ljudi i stranaka koji se ne mire s ovakvim stanjem. Okolnost da sam jedina kandidatkinja ne stavljam u prvi plan. Kada je Jadranka Kosor nedavno postala prva hrvatska premijerka, izjavila sam da mi nije bitno da li je na čelu Vlade muškarac ili žena, već da li je u pitanju sposobna osoba. U politici nema muških i ženskih poslova.

Što mislite o protukandidatima?

- Predsjednički kandidati nisu moj program i ja se njima neću baviti. Govoriti ću samo o svojim vizijama i svom programu i što mislim napraviti, a protukandidati ne mogu biti moja inspiracija. Oni svi imaju kvaliteta, ali ih se ja ne bojim. U kampanji se neću baviti ostalim kandidatima. Moj stav je da predsjednik ne bi trebao biti iz neke velike stranke, jer će on uvijek slušati njen diktat.

Jesu li ovo najjači predsjednički izbori dosad?

- Jači su bili izbori 1997., kada je Franjo Tuđman pobijedio Zdravka Tomca i Vladu Gotovca i još neka velika imena hrvatske politike . Tada sam u Tuđmanovu stožeru bila zadužena za odnose s javnošću i sjećam se kakve sam okršaje imala s Tuđmanom oko njegovih nastupa u medijima. On je smatrao da nije kandidat kao i svaki drugi, da ne mora davati intervjue dnevnim listovima i ostalim medijima poput Gotovca i Tomca, i ostalih. Nikako nije htio davati intervjue, pa sam morala, na vlastitu inicijativu, pisati odgovore na novinarska pitanja. Tako je izašlo nekih desetak Tuđmanovih intervjua, o kojima on nije imao pojma da ih je dao, pa je dobio slom živaca. To sam ispričala na razini anegdote.

Nisu li ovo ipak, ako ne jači, onda ravnopravniji predsjednički izbori u odnosu na 1997.?

- U kom smislu?

Kandidati ipak imaju donekle jednak pristup medijima, ako ništa drugo?

- Jeste li sigurni u to? Ne bih rekla da je danas drugačije.

Kad je u pitanju dostupnost izvora financiranja kampanje. Koji će biti Vaši izvori?

- Isključivo donacije simpatizera, fizičkih i pravnih osoba isključivo u privatnom vlasništvu. Kampanja neće biti raskošna, to je degutantno u ovim vremenima kada ljudi nemaju od čega živjeti. Iza mene ne stoji nijedna velika politička stranka, javna ustanova ili poduzeće. To nije bitno samo radi održivosti neovisne kandidature za koju sam se odlučila, nego i zbog samog programa koji zastupam. Polazim od toga da nam je potreban zaokret, a ne nastavak ili sitne preinake vladajuće politike koja se sada vodi. Dosadašnja politika na vlasti potrošila se, nema više ni ideja ni novih pogleda koji bi mijenjali postojeće stanje. Ona više ne može stvarati nove vrijednosti, ne samo ekonomske, nego i društvene. Predstaviti ću programe poput neophodne regionalizacije i ekonomičnije administrativne podjele zemlje, a vratiti ću u optjecaj i ideje koje sam predlagala u ministarskom i mandatima saborske zastupnice, a koje nisu prihvaćene jer nije bilo političke volje za reformama. Primjerice, predlagala sam da javna poduzeća, tijela državne vlasti i druge institucije na proračunu javno objavljuju svoje financijske i izvještaje o javnoj nabavi. Zašto hrvatski građani ne bi znali kako se i koliko troši njihova novca? Da smo to uveli, ne bi nam se događale ove afere u HEP-u i HŽ-u. Govorim o zakonu o transparentnosti koji imaju i manje demokratske zemlje od Hrvatske. Nadalje, predlagala sam oduzimanje imovinske koristi osobama koje su osuđene za kaznena djela protupravnog stjecanja. Ni to kod nas nije prošlo, a jest, primjerice, u Srbiji.

Koliko šef države može progurati takve prijedloge?

- Ja neću biti fikus na Pantovčaku, ako dobijem izbore. Ima prostora i načina da se ostvare prijedlozi koji jesu u domeni izvršne vlasti, ali i predsjednik Republike ima svoju jačinu. Uzmimo vanjsku politiku države, koje je šef države sukreator. Kao predsjednica provela bih rekonstrukciju naše diplomacije na način da ona više ne radi po principima iz prošlog stoljeća, kabinetskog rada i razmišljanja. Naši ambasadori i prateće osoblje moraju biti u službi izvoza naših gospodarstvenika. Moraju biti trgovački predstavnici sa zadaćom da podignu trgovinsku bilancu države u kojoj imaju mandat sa Hrvatskom. I predsjednik države mora obilaziti one države u kojima imamo ekonomske interese i davati impulse za gospodarsku razmjenu.

- Mesićeva era na Pantovčaku bila je uglavnom pozitivna, a može se podijeliti na dva razdoblja. U prvom, od 2000. do 2005., bio je puno aktivniji, znatno kreativniji u korištenju svojih predsjedničkih ovlasti nego u drugome mandatu. Posebno je u drugoj polovici tekućeg mandata Stjepan Mesić smanjio svoju ulogu korektiva izvršne vlasti.

Mogu se čuti prijedlozi da se nakon ovih izbora uvede izbor predsjednika države u parlamentu?

- To je potpuna glupost. Sve više odluka koje su važne za državu i društvo treba staviti na izbor građanima. Primjerice, zašto glavnoga državnog odvjetnika ne bi birali građani? Pa da on njima, a ne političkoj eliti, polaže račune. Tako izabran državni odvjetnik birao bi svoj tim, što osigurava neovisnost cijelog sustava progona kaznenih djela. I onda se može pokrenuti pravi fajt protiv kriminala.

Kako komentirate stanje u svojoj bivšoj stranci, HDZ-u? Je li Vas iznenadio izbor Andrije Hebranga?

- Očekivala sam da će HDZ okupiti sve kadrovske potencijale iz gospodarstva, uvrstiti ih u Vladu i tako staviti naglasak u svojoj politici na ekonomiju. To se nije dogodilo, pa čak imamo situaciju da Nadan Vidošević, umjesto da preuzme neki resor u Vladi, izlazi na predsjedničke izbore i biva isključen iz stranke. Izbor Andrije Hebranga također je neočekivan s obzirom na spekulacije da će kandidat biti bivši premijer Ivo Sanader.

Je li Hrvatska u najlošijem stanju od završetka Domovinskog rata?

- Gore je bilo samo 1993., kad smo imali milijun prognanika i izbjeglica, rat s Bošnjacima u BiH i hiperinflaciju. To je bilo sipino crnilo. Lošija je bila i 1999.: međunarodna izolacija, afere s tajnim službama, isplivavanje prljavog taloga privatizacije i raskol unutar vladajuće političke opcije. Odmah nakon 1993. i 1999. po težini ide ova godina, koja nije samo ekonomski bremenita, nego i depresivna. Ljudi su dešperatni, nemaju snage čak ni za prosvjede, za što su, recimo, imali snage 1996., kada su protestirali za Stojedinicu, ili 1998., kada je bio veliki radnički prosvjed. Nacija je danas izgubila snagu, nema poticaja i samopouzdanja.

piše VEDRAN MARJANOVIĆ