Pozvali smo u pomoć danske stručnjake jer ne želimo ponavljanje 1993. godine kada je bez ikakve analize osmišljen postojeći administrativni ustroj

Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel primio je nedavno dva priznanja: izabran je još jednom za predsjednika Udruge gradova, a Grad Rijeka proglašen je najtransparentnijom lokalnom samoupravom u istraživanju koje je u ožujku i travnju ove godine proveo GONG u suradnji s Udrugom gradova. Istraživanjem je obuhvaćeno svih 556 jedinica lokalne samouprave, 127 gradova i 420 općina, a riječka gradska uprava najbolje je ocijenjena. Nakon Rijeke slijede Opatija, Kutina, Osijek, Karlovac, Čakovec, Crikvenica, Viškovo, Zagreb, Rovinj, Sisak...

– To je priznanje koje godi. Ocjenjivalo se nekoliko indikatora i najveća moguća ocjena je bila 10. Mi smo skupili 8,8 bodova, što je izuzetno dobar rezultat. Ipak me neugodno iznenadila generalno loša ocjena o transparentnosti gradova i općina općenito. Zbog toga je istraživanje dobar putokaz za daljnji rad. Bit će poželjno da se istraživanje ponovi. Mi u Rijeci imamo prostora za poboljšanje, ali podatak da je 42 posto gradova ocjijenjeno kao netransparentno, kao i 70 posto općina, je zabrinjavajući. Tim više što su indikatori bili prilično jednostavni: dostupnost dokumenata kao što su statut, dnevni red poglavarstava, gradskih vijeća, odluke koje se prihvaćaju, pozivi medijima, objave dokumenata kroz službena glasila i putem internetskih stranica, poštovanje Zakona o pravu na pristup informacijama... Iskreno, smatrao sam da je to minimum i nisam razmišljao da u nekim lokalnim samoupravama toga nema, kaže riječki gradonačelnik.

Imaju li rezultati istraživanja ikakve veze s političkim predznakom? Odnosno, jesu li neke lokalne samouprave transparentnije s obzirom na stranku koja je na vlasti?

– Ne bih to mogao reći i ne bi se mogla politička pripadnost uzimati kao ozbiljna varijabla. Mislim da to ima veze s ustrojem lokalne samouprave i da se još jednom pokazala potreba za transformacijom administrativnog ustroja. Najlošija je situacija u općinama. To zavisi i o financijskom potencijalu gradova i općina. Evidentno je da ako lokalna samouprava raspolaže s manjim sredstvima, manja je i transparentnost. Za naš rezultat potrebne su minimalno dvije stvari – politička volja da dokumenti budu dostupni i da se pozivaju novinari, ali potrebna je i tehnologija, a ona košta, kao i ljudi koji s njom rade. Maloj općini nije tako jednostavno postići sve standarde koje mi imamo, a riječ je o kvalitetnom portalu i o njegovom održavanju.

Može li se, kada je transparentnost u pitanju, postaviti jedinstveni minimum koji bi obvezivao sve lokalne samouprave?

– Minimum je da po indikatorima ocjena bude iznad pet. Primjerice, da bi se to postiglo, potrebno je dostavljati materijale vijećnicima uoči sjednica predstavničkog tijela, javnost rada treba biti definirana u statutima, aktualni sat definiran u poslovnicima, neophodno je da sjednice vijeća prate novinari i građani, slanje poziva medijima da nazoče sjednici gradskog vijeća treba biti obveza...

Ima tu dosta stvari za koje nije potrebna tehnologija, već samo politička volja.

– To je točno. Političkom voljom postigla bi se minimalna transparentnost. Internet i portali su nadogradnja. Naglašavam da smo visoku ocjenu dobili i zbog kvalitetno riješenog ustroja mjesne samouprave.

Što ćete napraviti da se transparentnost u Rijeci još poveća?

– Dao sam zadaću suradnicima da analiziraju potpune rezultate istraživanja kako bi pronašli prostor za nove iskorake. Učinit ćemo sve što možemo da se i u tom malom prostoru ispoštuju svi indikatori.

Po treći put ste dobili povjerenje kolega gradonačelnika i postali predsjednik Udruge gradova. Čime ste ih to zadužili?

– Reizbor je veliko priznanje jer se Udruga gradova profilirala kao nestranačka udruga. Najbolji dokaz za to je da u Udruzi ima najviše HDZ-ovih gradonačelnika ili gradonačelnika koji su koalicijski partneri te stranke. Imao sam protukandidata, provedeno je tajno glasovanje pa je očito prepoznato kao kvaliteta moje zalaganje za lokalnu samoupravu, a ne pripadnost političkoj stranci. U protivnom, sigurno ne bih bio ponovo izabran. To me veseli. Biti predsjednik Udruge gradova je obveza s više aspekata jer je potrebno izbalansirati odnos između različitih političkih opcija. Stavovi koje iznosim ne smiju se tretirati kao stavovi političke stranke kojoj pripadam.

Koliko se poštuje mišljenje Udruge gradova i koju težinu imaju vaši prijedlozi pri izradi zakonskih akata koji se tiču lokalne samouprave?

– Još uvijek se ne poštuju onoliko koliko bi to trebalo biti, pa čak ni sukladno Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi koje je Hrvatska potpisnica. Ipak smo se izborili da članovi Udruge gradova sudjeluju u radu Saborskog odbora za lokalnu samoupravu i na taj način uključeni su u pripremu nekih zakonskih akata. Postoji i velika razlika među samim ministarstvima kada je uvažavanje naših stavova u pitanju. Imamo korektnu suradnju s Ministarstvom zaštite okoliša i Ministarstvom regionalnog razvoja koji se s nama konzultiraju u fazi pripreme nekog zakonskog rješenja. U drugim slučajevima nas se zaobilazi ili su konzultacije formalne prirode. Tijekom prošlog mandata nametnuli smo se kao autentični predstavnici lokalne samouprave, financijski smo neovisni, okupili smo stručnjake različitih političkih pripadnosti i iz različitih gradova koji rade profesionalno. Stvorili smo široku bazu podataka koja nam omogućuje da reagiramo s konkretnom argumentacijom. Kada su nas početkom godine prozvali da su gradovi krivi za inflaciju zbog poskupljenja komunalnih usluga, vrlo smo brzo iz baze podataka saznali koliko su povećane cijena komunalnih usluga i dokazali da su takve teze deplasirane.

Gospodarska kriza još je jednom pokazala da je ustroj lokalne samouprave neracionalan. Ima li političke volje da se to promijeni i da se smanji broj općina?

– Nitko ne bježi od potrebe reforme lokalne samouprave. To je bila jedna od tema naše Skupštine. Pozvali smo predstavnika danskog ministarstva unutarnjih poslova. To se kod njih odnosi na upravu, a ne na policiju. Kod njih je reforma provedena 2007. godine, ali je počela 2002. godine. Počela je na način da je vlada donijela odluku o potrebi reforme koja je podrazumijevala racionalizaciju broja jedinica lokalne samouprave. Formirano je savjetodavno tijelo koje su činili jednak broj predstavnika vlade i danske udruge gradova, a suport su bili različiti stručnjaci. Predsjednik povjerenstva bio je nezavisni konzultant. Sačinjena je analiza postojećeg stanja, definirani su ciljevi kako bi se odredilo kakvu lokalnu samoupravu očekuju i izvore financiranja, a tek nakon toga se krenulo u analizu koje jedinice lokalne samouprave mogu ispuniti kriterije. Na taj način u Danskoj je smanjen broj gradova i županija, a zaposlenici su preraspoređeni. Smanjen je jedino broj izabranih dužnosnika. Cijeli posao trajao je pet godina. Ne bježimo od potrebe reforme, ali ne želimo ponavljanje 1993. godine kada je preko noći i bez ikakve analize osmišljen postojeći administrativni ustroj.