ZAGREB, 5. ožujka - Rezultati prvog poslijeratnog istraživanja o broju i kretanju stanovništva u Hrvatskoj, potaknuli su veliko zanimanje javnosti i demistificirali neke gotovo uvriježene predrasude. O tome smo razgovarali s dr. Jakovom Gelom, demografom i profesorom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, jednim od voditelja istraživanja.

• Koji su glavni rezultati istraživanja: stanje, tendencije, perspektive?
- Ratna zbivanja u Hrvatskoj i BiH bitno su utjecala na kretanja stanovništva nakon popisa 1991. godine. Zato je Državni zavod za statistiku naručio studiju o kretanje hrvatskog pučanstva za svaku od godina nakon popisa 1991. i mi smo to učinili pod vodstvom dr. Anđelka Akrapa. Rezultati dokazuju da se broj stanovnika u Hrvatskoj iz godine u godinu smanjivao, pa ih je sredinom 1998. bilo 4,224.000. To je za kojih 295.000 manje nego po popisu iz 1991. godine.
 

• Važne sastavnice demografskog razvitka devedesetih odredili su i ratni mortalitet i natalitet te prisilne migracije. Usporedite opće demografske tendencije u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata s ovima nakon »demografskog loma« devedesetih godina.
- Nakon Drugoga svjetskog rata i inače nakon većih i dugotrajnijih ratova, demografi bilježe pojavu tzv. baby booma. Naime, tijekom rata mladi ljudi u pravilu odlažu sklapanje brakova, mladići su na bojišnici, a tu su i subjektivno-psihološki razlozi. Tek nakon rata povećava se broj novih brakova, što je važno u slučaju Hrvatske, gdje se više od 90 posto djece rađa u braku. Zato se nakon Drugoga svjetskog rata u nas pojavio »baby boom«, tj. povećani natalitet, koji je završio oko 1956. godine. Nakon te godine imamo stalan pad nataliteta, pa je broj živorođene djece devedesetih gotovo prepolovljen u usporedbi s pedesetima. Mortalitet je neposredno nakon rata povećan zbog ratnih posljedica, ali je do devedesetih dijelom stagnirao, a potom rastao zbog demografskog starenja stanovništva. U devedesetim godinama, neovisno o Domovinskom ratu, demografi su ukazivali na to da će nastati pojava tzv. nultog rasta. Budući da je tada počela i agresija na Hrvatsku, to je samo uvećalo pad broja živorođene djece i odlaganje brakova. Od 1991. u Hrvatskoj je više umrlih nego živorođenih.
l Koliki su ratni gubici hrvatske populacije?
- Na hrvatskoj strani poginulo je od 15.000 do 16.000 stanovnika, nemamo preciznu brojku, jer se još među nestalima vodi nešto manje od 2.000 ljudi. Nekoliko desetaka tisuća su ratni stradalnici i invalidi rata, što je također znatno utjecalo na negativno prirodno kretanje stanovništva, jer je povećana smrtnost invalida, a život im je ugroženiji nego ostaloj populaciji.
• Najjači udar agresije pretrpjeli su Slavonija i Baranja, Dalmacija, Pokuplje i Posavina. Hoće li demografska slika tih područja pokazati veće neujednačenosti po spolu i dobi pojedinih naraštaja?
- Dijelom da, jer su se već 1990. i 1991. ta područja populacijski znatno izmijenila. Najprije je prognano hrvatsko i ostalo nesrpsko pučanstvo, a nakon »Bljeska« i »Oluje« Hrvatsku je napustilo više od 300.000 Srba. Hrvatsko pučanstvo se ni nakon obnove ne vraća u ta područja u cijelosti. Smanjen je broj stanovnika, a nastao je i debalans u spolnoj i osobito dobnoj strukturi. Primjeri su Ličko-senjska, Sisačko-moslavačka, Karlovačka i Osječko-baranjska županija, gdje sada živi nešto starija populacija od prijeratne. Primjerice, prosječna starost u Ličko-senjskoj županiji nešto je manja od 50 godina.

• Imamo negativan migracijski poslijeratni saldo, a nastavlja se trend iseljavanja. Kakva je Vaša ocjena?
- Hrvatska, na žalost, nije imala svoju državu i nije mogla provoditi svoju populacijsku politiku, prema tome ni utjecati na migracijske tijekove stanovništva. Na žalost, iseljavanje se nastavlja i u neovisnoj Hrvatskoj. Nekoliko je razloga za to: ratne posljedice, vrlo visoka stopa nezaposlenosti...
• Posljedice politike etničkog čišćenja osjetili su i Hrvati iz Vojvodine, Srijema, Kosova, Boke, srednje Bosne, banjolučkog područja i Posavine. Koliko ih se doselilo u Hrvatsku?
- Na žalost, najlošiji dio demografske statistike općenito je statistika migracija. Nemamo preciznih podataka o iseljavanju Hrvata, primjerice iz Vojvodine, Boke kotorske. Imamo podatke o useljavanju Hrvata iz SRJ, pa se okvirno može reći da je riječ o tridesetak tisuća, ali se ne zna jesu li svi ostali u Hrvatskoj nakon što su se u njoj privremeno nastanili. Prema podacima demografa u BiH, više od polovice tamošnjega hrvatskog pučanstva napustilo je BiH. Manji dio ih je ostao u Hrvatskoj, a većini je ona bila tranzitna zemlja. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj sada od 120.000 do 130.000 Hrvata iz BiH. Prema popisu iz 1991. godine, u BiH je bilo oko 5.800 naselja, a Hrvati su živjeli u više od 2.800 (u 1.100 naselja imali su relativnu ili apsolutnu većinu). Prema našim istraživanjima iz 1998. godine, u više od 1.660 naselja sada više nema Hrvata.
• Hoće li prirodni prirast u Hrvatsku doseljenog stanovništva ublažiti zatečeni denatalitet?
- U Hrvatsku je doselilo 120-130.000 Hrvata iz BiH i tridesetak tisuća iz SRJ. Ta je populacija nešto mlađa od prosjeka u Hrvatskoj. To je premali broj ljudi da bi znatnije utjecao na prirodno kretanje, a i oni će se, poglavito njihova djeca, prihvaćajući hrvatski sustav vrijednosti, ubrzo uklopiti u hrvatski prosjek.
• Što vlast treba učiniti da bi se postigli bolji demografski učinci?
- Hrvatska je već izradila niz dobrih programa. Jedan od najboljih je Program demografske obnove i razvitka, no teško ga je provesti, jer je u sadašnjim hrvatskim uvjetima skup - jedna kuna traži se na pet mjesta.

BOŽO ČUBELIĆ