ZAGREB, 14. svibnja - Već od 7. svibnja u selu Berak, u tompojevačkoj općini u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Hrvati povratnici prosvjeduju želeći saznati kakva je sudbina njihovih nestalih i ubijenih, tražeći i procesuiranje onih Srba koji su počinili zločine. Mještani žele znati gdje je pokopano njihovih 29 sumještana i kada će konačno istina izaći na vidjelo.
Ovih je dana Berak, zajedno sa svojim suradnicima, posjetila i Predsjednikova savjetnica za politička pitanja i predsjednica Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja Vesna Škare-Ožbolt, s kojom razgovaramo o trenutačnoj političko-sigurnosnoj situaciji na istoku Hrvatske, u Podunavlju.

• Je li situacija u Podunavlju u ovom trenutku doista zabrinjavajuća, kao što je to objavljeno u »Jutarnjem listu«?
- Ona sigurnosno nije zabrinjavajuća niti je politički takva da bi trebala izazvati veliku pozornost. Međutim, ono što se događa i što već nekoliko dana traje u selu Berak jest činjenica da Hrvati prosvjeduju zbog toga što ne mogu saznati gdje su tijela Hrvata koji su bili ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu 1993. godine. Taj slučaj izaziva velike probleme i veliku pozornost, jer ljudi traže da saznaju gdje su tijela nestalih i ubijenih Hrvata. To nije slučaj samo s Berkom, već se radi i o općini Tompojevci te o Tordincima, gdje je bilo zakopano 208 tijela, a kad se otvorila masovna grobnica, pronađena su samo pet.
 

• Jesu li točne priče po kojima su još od 1993. Srbi uz pomoć ruskog bataljuna UNPROFOR-a selili tijela? Imate li kakva saznanja?
- Nemam te informacije, ali kolaju takve priče. Što je tada bilo, ne mogu točno znati, ali već smo stupili u vezu s međunarodnim predstavnicima koji nam pomažu da utvrdimo što se doista nalazi u arhivima.
• S tim u vezi ste zamolili i gospodina Tima Guldimana, voditelja misije OESS-a, da pokuša saznati što više o djelovanju tadašnjeg ruskog UNPROFOR-a? Jeste li već dobili kakve informacije?
- Nisam zamolila samo njega, već i druge predstavnike međunarodne zajednice, međutim za sada nemamo preciznijih informacija.
• U Berku ste također apelirali i zamolili i sve Srbe s tog područja da Vladinoj komisiji za nestale daju sve informacije koje posjeduju u vezi s nestalima i ubijenima, kao i da pomognu u otkrivanju mjesta masovnih grobnica. Je li bilo kakvog odziva na Vaš apel i je li se tko javio?
- Zamolila sam Srbe za te informacije, jer je to još jedan korak u normalizaciji života na tom području. To je pokušaj da i oni Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj prihvate Hrvatsku kao svoju državu, odnosno oni koji svoju budućnost vide u ovoj državi zajedno s Hrvatima, da pomognu u razotkrivanju mjesta gdje se nalaze masovne grobnice.
• U Berku ste izjavili kako će Hrvatska i dalje tragati za nestalim i ubijenim Hrvatima i da nikada neće odustati od traženja krivaca za zločine nad Hrvatima. Možete li to dodatno komentirati?
- Tako je, Hrvatska nikad neće odustati od traganja, sve dok i posljednje tijelo ne bude pronađeno.
• Čelnici SDSS-a su ustvrdili da će zbog prosvjeda Hrvata u Berku svibanjsko izvješće promatračke misije OESS-a biti negativno za Hrvatsku, a Vi ste to proglasili zlonamjernom tvrdnjom. Zašto?
- Zato što ne mogu prihvatiti činjenicu da neki Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj žele situaciju »što gore to bolje«. Onda takvim Srbima, hrvatskim državljanima, nije mjesto u Hrvatskoj.
• Srpski čelnici su čak izjavili da hrvatska vlast ima ignorantski odnos prema problemima u Podnavlju. Nije li to, u najmanju ruku, licemjerna izjava?
- To ste vi rekli. Ja bih rekla da je to u najmanju ruku zločesta izjava.
• Predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović je izjavio da su mu poznata imena Hrvata koji su činili zločine, ali ih je odbio imenovati. Ne bi li se on ipak morao javno očitovati i argumentirati ovu tešku izjavu?
- Mislim da bi se morao javno očitovati.
• Znam da je to nezahvalno pitati Vas, ali ipak, možete li pretpostaviti koji je bio motiv Stanimiroviću da uopće izjavi tako nešto?
- Ni jedan političar, ako je ozbiljan, ili se takvim predstavlja, ne može davati takve nagle i ishitrene izjave.
• Osjećaju li se podunavski Srbi možda nesigurnima zbog intervencije NATO-a u njihovom susjedstvu u SRJ? Imate li kakvih saznanja o tome?
- Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj nemaju se zbog čega osjećati nesigurnima zbog intervencije NATO-a. Oni su hrvatski državljani i njihova je budućnost u Hrvatskoj, a ne u SRJ.
• Srpski čelnici su također nezadovoljni radom srpske policije, ali i OESS-ove policije, pa su čak izjavili da OESS-ova policija »ne radi ništa, već sjedi s Hrvatima i pije kavu«. Što Vi kažete na ovu izjavu?
- To su obične izmišljotine.
• Stanimirović je čak izjavio vrlo otvoreno da se političko-sigurnosna situacija u Podunavlju pogoršala. Možete li to komentirati?
- Ne, ona se nije pogoršala, jer nema ozbiljnijih incidenata niti se zbiva bilo što ozbiljno. U drugom dijelu Podunavlja, dakle, u Osječko-baranjskoj županiji nema nikakvih problema.
• S tim u vezi je upravo osječko-baranjski župan Branimir Glavaš izjavio da je sigurnosna situacija u Podunavlju zadovoljavajuća...
- Da, tamo nema nikakvih problema. No, ni u Vukovarsko-srijemskoj županiji nitko nikome ne prijeti, nitko nikoga ne tuče, nitko ne pali kuće, ne ubija se... Prema tome, ne može se govoriti da se političko-sigurnosna situacija u Podunavlju pogoršala. Mislim da je davanje primjedbi takve vrste osjetljivosti neprimjereno i nepotrebno.

Andrea Latinović