• Gospodine Čičin-Šain, koje se zemlje trenutno opskrbljuju naftom preko JANAF-a?
- Zbog embarga prema Jugoslaviji i situacije na tržištu sirove nafte, kad je za Mađarsku, Češku i Slovačku trenutno jeftinija nafta iz Rusije, JANAF transportira isključivo za Sloveniju, BiH i Hrvatsku (rafinerije Sisak i Rijeka).
• Ide li ponovno nafta za SR Jugoslaviju, nakon prekida izazvanog kosovskom krizom?
- Rafinerije nafte u Srbiji su oštećene napadima NATO-a i danas nemaju mogućnosti prerađivati naftu, pa nemaju ni potrebe za prijam nafte. Osim toga, postoji međunarodni embargo za isporuke nafte Srbiji - što Hrvatska primjenjuje.
• S koliko kapaciteta trenutno radi Jadranski naftovod?
- JANAF danas radi s minimalnim kapacitetom za potrebe već navedenog okruženja, a to čini oko 20 posto današnjih tehničkih mogućnosti JANAF-a.
• Postoji li u JANAF-u višak zaposlenih i kako se to namjerava riješiti?
- JANAF zapošljava oko 300 radnika koji rade na različitim lokacijama i u smjenama. Stalno, prirodnim opadanjem, bez prisile - smanjujemo broj zaposlenih, ali sadašnji višak više nije značajan.
 

• Kakvo je financijsko stanje tvrtke te jeste li u gubicima?
- JANAF nikad nije radio niti radi s gubicima, već u odnosu na stratešku osjetljivost prema okruženju i nametnutim objektivnim prilikama - radi s većom ili manjom dobiti. JANAF nikad nije bio dotiran od strane države ili bilo koga, a uvijek je redovito podmirivao obveze državi i međunarodnim kreditorima još iz razdoblja izgradnje naftovoda (Londonski klub). Rejting JANAF-a u financijskim krugovima u zemlji i inozemstvu je dobar. Jasno je da bi kod punog otvaranja JANAF-a svijetu, bez ograničenja, efekat i time dobit bili znatno veći.
• Je li bilo kalkulacija o tržišnoj vrijednosti JANAF-a i kolika je?
- JANAF je ocijenjen u cjelini kao objekat vrijedan oko 900 milijuna maraka uz dugovanja po kreditima iz doba izgradnje oko 150 milijuna maraka. Dugovi se redovito otplaćuju i istodobno dograđuju novi investicijski objekti, pa i unatoč starenju objekta, mislim da se njegova objektivna vrijednost povećava.
• Postoje li planovi o produžetku JANAF-a u druge zemlje srednje i istočne Europe? Ako postoje, u koje?
- JANAF je već spojen na dijelove mreže međunarodnih naftovoda. Predviđaju se poboljšanja u mogućnosti alternativnog transporta sjever-jug i jug-sjever kako bi se poboljšale i proširile mogućnosti komercijalnih aranžmana. Predviđa se i mogućnost spajanja JANAF-a sa sustavom TAL (Trans Alpine Line) povezivanjem luke Omišalj s Trstom. To je projekt od višeznačne koristi za sve povezane tim naftovodnim sustavima.
• Kakve su perspektive da Omišalj postane izlaznom točkom za kaspijsku, odnosno rusku naftu?
- Intenzivno se u svijetu radi na povezivanju dalekih ruskih nalazišta nafte i onih iz kaspijske regije te se razrađuju studije opravdanosti takvih programa. JANAF je zainteresiran za uključenje u dva takva sustava:
- projekt DružbAdria: nafta iz Rusije kroz Ukrajinu, Mađarsku i Hrvatsku do mora (Omišalj);
- projekt SEEL, koji povezuje nalazišta kaspijske regije preko Gruzije do Crnoga mora - dalje morem do luke Constanza u Rumunjskoj. Od Constanze - preko Rumunjske, Mađarske, Hrvatske (Omišalj) i Slovenije do Trsta.
Tim povezivanjem JANAF bi postao važna eksportna luka za naftu na Mediteranu - što prirodnim i tehničkim karakteristikama luke Omišalj objektivno i zaslužuje.
• Je li bilo razgovora o tome da i JANAF uđe u zajedničku kompaniju s INA-om i mađarskim MOL-om?
- Najviše što znam o tome je iz tiska. Od nas se traže gospodarstveno-tehnički podaci za izradu studije o opravdanosti takvog važnog poteza za našu zemlju. Pregovore obavlja INA, a u toj soluciji integracije MOL-a i INA-e mađarska strana preferira, uz INA-u, ulazak i JANAF-a.
• Kakvo je Vaše mišljenje o eventualnom takvom poslovnom potezu? Postoje li u JANAF-u kalkulacije o pozitivnim, odnosno negativnim stranama takvog udruživanja?
- S obzirom da se radi o integraciji jedne od najvećih kompanija naše zemlje, INA-e, s pretežnim učešćem MOL-a, poznavajući značenje naftnog gospodarstva za jednu zemlju, ne bih htio davati nikakvo mišljenje bez prethodne široke i objektivne kalkulacije o tome što tko dobiva, odnosno gubi. Moje osobno, neobvezatno mišljenje bi bilo da je povoljnije ući u veću regionalnu integraciju i uz još neke susjedne zemlje kako bi učešće pojedinog vlasništva bilo manje i nedominirajuće. Iz perspektive JANAF-a, mislim da je u povoljnijoj situaciji, ako ostane izvan takvih integracija (strano, zapadno iskustvo!), jer će time imati šire mogućnosti djelovanja s različitim zemljama i kompanijama. Svoju tržišnu vrijednost - posebno glede budućih, svjetskih planova - JANAF ima, jer se njegova prodaja, odnosno prodaja njegovih dijelova, može obaviti izravno u korist države. Više pojedinačnih vlasnika, opsega između osam i 12 posto, daje optimalni odnos interesa i korištenja transporta nafte naftovodom. Ponavljam, najvažnija je »matematika«, koja jedina može dati čvrste i objektivne odgovore na ta pitanja, a na osnovi čega se tek mogu donositi zaključci.
• Koliko JANAF dobiva po barelu, odnosno toni transportirane nafte, primjerice do Slovenije, BiH, odnosno Srbije, te koliki je prihod JANAF imao lani od transporta nafte tim zemljama?
- To pitanje zadire u komercijalne kalkulacije poduzeća i nije uobičajeno s obzirom na veliki broj partnera u poslu da se takvi podaci objavljuju. Cijene transporta naftovodom u JANAF-u su na uobičajenoj svjetskoj razini ostalih sličnih sustava, kao i troškovi manipulacije u luci Omišalj. Cijene su od 0,6 do 1,4 dolara po toni nafte na 100 kilometara udaljenosti - jasno uz povoljnije, sve niže cijene za partnera koji dugoročno prevozi veće količine i obavezno plaća neispunjenu kvotu, za razliku od partnera koji jednom ugovara samo manju količinu nafte. Prihod od rafinerija Slovenije, BiH i Jugoslavije je znatan u privređivanju JANAF-a, međutim, danas, zbog međunarodnog embarga prema Jugoslaviji, osjetno je smanjen.
• Država je vlasnik JANAF-a. Mislite li da bi tako trebalo ostati ili bi trebalo ići u privatizaciju? Ako da, kakvu?
- JANAF je dioničko društvo, sada u najvećem vlasništvu mirovinskih fondova RH (oko 51 posto) i INA-e (oko 37 posto), dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara. Iz tog proizlazi da je moguća daljnja privatizacija samo iz tih dvaju vlasničkih portfelja. Kako sam već kazao, iz iskustva razvijenih zemalja - međunarodni naftni partneri su vlasništvo više različitih naftnih kompanija (bez pretežita vlasnika) te manjim dijelom u vlasništvu međunarodnog bankarstva i fondova. Takav raspored vlasništva daje najbolji omjer za interes u transportu i privređivanju i najbolje koristi zemlji preko koje naftovod prolazi. Međunarodni ravnopravni interes daje najveći učinak, time i poreze i dobit. Predlažem privatizaciju u tom smislu, mislim da je ona moguća, uz plaćanje gotovim novcem u korist države, a da se izbjegnu bilo kakve zamjene »papira za papir«.
• Kakvo je, po Vašemu mišljenju, značenje JANAF-a za hrvatsko gospodarstvo?
- JANAF bi mogao biti od velikog strateškog i gospodarstvenog interesa za Hrvatsku. Zahvaljujući svom zemljopisnom položaju, to može biti važan međunarodni energetski put s velikim profitom za Hrvatsku, i to se ne smije propustiti.

Marko Barišić