Najveći problem u Hrvatskoj danas je pad investicija i problem zapošljavanja. Što poduzeti za izlazak iz stagnacije, pitali smo dr. Vladimira Veselicu, pročelnik Katedre za ekonomiku poduzeća Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

- Najvažnije je pitanje ubrzani gospodarski rast. Strategija gospodarskog razvitka Hrvatske pretpostavka je svekolikoga prosperiteta i rješavanja socijalnih problema. Tri problema posebice opterećuju Hrvatsku. Prvi je da državne i paradržavne institucije dijelom donose odluke o razmještaju investicijskih kapaciteta. Drugi je problem umanjenje supstance kapitala. Iznos je pozamašan, oko 15 milijardi maraka. Treći se tiče odlijevanja svih oblika devizne imovine u inozemstvo.

• Kako realizirati strategiju gospodarskog razvoja Hrvatske?
- Potrebni su novi institucionalni okviri. Prevelik je udio državnoga proračuna i fondova u ukupnim troškovima, a investira se ono što ostane. Potrebna je politička reforma u smislu promjene mehanizama političkog odlučivanja i smanjenja ovlasti državnih i paradržavnih tijela u gospodarskom sustavu.
• Ima li Hrvatska potencijale za pokretanje investicijskog ciklusa?
- Hrvatskoj bi za to trebalo pet do šest milijardi dolara. Zagovaram visoke stope rasta, negdje od 10 do 12 posto, što bi omogućilo Hrvatskoj da u razdoblju od sedam godina udvostruči svoj BDP i uhvati korak sa zemljama zapadne Europe. To se može postići i to prvenstveno vlastitim potencijalima. Tu se prije svega misli na proces pretvorbe i privatizacije u kojem bi se oslobodila vlastita sredstva koja bi se uložila u razvoj, zatim na sve oblike renta koji bi se mogli iskoristiti da Hrvatska pokrene investicijski ciklus, jer je to biti ili ne biti za Hrvatsku. Treba otvoriti procese za smanjenje stope nezaposlenosti koja je već 20 posto, otvoriti procese nove industrijske i agrarne politike, nove politike tečaja, jačanja izvoza.
• Što znače najave da Hrvatska napušta tzv. neoliberalistički koncept vođenja gospodarske politike?
- To znači da se napuštaju smjernice utvrđene tzv. washingtonskim konsenzusom. Hrvatska je postigla određene rezultate oko stabilizacije cijena i tečaja, ali je izostala stopa rasta. Čak su i MMF i Svjetska banka za obnovu i razvoj predložili zemljama da napuste taj koncept. Treba izbjeći monetarni dogmatizam i metodologiju koja se zadovoljava stabilnošću cijena i tečajem, jer imamo umrtvljeno gospodarstvo i nisku stopu rasta.
• Treba li mijenjati politiku tečaja?
- Bez aktivne politike tečaja vrlo je teško ostvariti ekspanziju izvoza. Promjena tečaja u sklopu cjelokupnog vođenja gospodarske politike je za razmotriti kako bi tečaj i orijentacija na jačanje izvoza izazvali mnogostruke učinke na stopu rasta i pokriće uvoza. Time bi se smanjio deficit trgovačko-platne bilance i zaduženje u inozemstvu. Slično je i s monetarnom politikom. Kod nas je prihvaćena dogma da je novac neutralan i da HNB nije adresa na koju bio se trebalo orijentirati za rješavanje gospodarskih problema. Novac ima aktivnu ulogu, krediti su poluga razvoja.

Božo Čubelić