Nitko nema pravo zloupotrebljavati svoj generalski čin radi izravnog uplitanja u civilni i politički život, tvrdi general bojnik Ivan Tolj, pomoćnik ministra obrane za odnose s javnošću i informiranje

Čišćenje, tzv. veliko pospremanje u HV-u, ne odgovara realnosti / U MORH-u se nije zapošljavalo po »rodijačkom ključu«, a dosta mi je i tih priča o korupciji te dobivanju činova po vezi / Pripremio sam se staviti svoj mandat pomoćnika ministra na raspolaganje, ali ne i status djelatnoga generala HV-a

• Još i prije parlamentarnih izbora, čelnici tada oporbenih stranaka izjavljivali su da bi, osim drugih promjena, trebalo i depolitizirati Hrvatsku vojsku. Je li HV politiziran?
- Smatram da će depolitizacija vojske novoj vlasti biti najmanji problem. Uvjeravam ih da je vojska depolitizirana i da će to biti sitni, vrlo mali zahvati oko depolitizacije. Mediji su stvorili jednu sliku o HV-u kao politiziranoj vojsci, ali odgovorno tvrdim da nije.
Da je HV politiziran, vjerojatno ne bi pobijedio u Domovinskom ratu. Vojska jedne stranke nije vojska jednog naroda i sasvim je sigurno da se ne bismo mogli oduprijeti mnogostruko jačem neprijatelju. Odgovorno tvrdim - jer sam u HV-u od njegova nastanka, posebice u formiranju tadašnjeg IPD-a i u utemeljenju Hrvatskog vojnika, a poslije i Velebita - ni u jednom trenutku nitko iz tih struktura nije prebrojavao ljude po bilo kakvoj pripadnosti. Volio bih vidjeti bilo koga od pripadnika HV-a koji tvrdi suprotno i bilo bi mi drago da se suči sa mnom.
• Kao argumenti za politiziranost HV-a spominjala se i bliskost generala HV-a s HDZ-om ili njihova pripadnost toj stranci?
- Znam da ima generala bliskih pobjedničkoj koaliciji na nedavnim parlamentarnim izborima. Što to znači - politička bliskost ili političko opredjeljenje? I generali se imaju pravo politički opredjeljivati. Ali, nitko nema pravo zloupotrebljavati svoj generalski čin radi izravnog uplitanja u civilni i politički život. To je granica na kojoj treba inzistirati. Ja, konkretno, ne samo da sam član HDZ-a, nego sam bio i utemeljitelj HDZ-a 1989., s tim da sam početkom rata i nastankom HV-a praktično djelovanje u stranci zamrznuo. Bio sam običan član bez funkcija.
• Je li HV imun na političke promjene?
- Predizborni pokliči i državna politika obično nisu u nekakvoj najboljoj vezi. To je posve normalno, to nije samo kod nas tako. Vidjet ćemo što će biti. Ali, čišćenje, tzv. veliko pospremanje u HV-u, mislim da to ne odgovara realnosti. Valja trijezno pristupiti i vidjeti tko je kakav, što znači da treba ići od osobe do osobe. Osobno sam pomoćnik ministra obrane zadnjih godinu dana. Bio sam zamjenik načelnika IPD-a, pa načelnik Političke uprave i stalni urednik Hrvatskih vojnih glasila i nakladništva. U ratnim uvjetima, u kojima smo se našli, psihološka dimenzija ratovanja je bila vrlo važna. Bez toga se nijedan rat u povijesti čovječanstva nije dobio, pa tako ni naš. Mislim da smo o sebi, IPD-u, kasnije Političkoj upravi i sada u Sektoru za informiranje, najmanje govorili.
• U javnosti se govorilo i o korupciji?
- Može se govoriti ovo ili ono. Međutim, korupcije u Sektoru za odnose s javnošću i informiranje nije bilo. Ponosno mogu reći da sam zapovijedao časnim ljudima, koje osobno nisam prebrojavao po stranačkoj, ovoj ili onoj pripadnosti.
• Je li točno da su se u HV-u i MORH-u ljudi zapošljavali po »rodijačkom ključu«?
- Moj »rodijački ključ« je sljedeći: nikada nikoga, to pod prisegom mogu reći, nisam primio ni po kakvom »rodijačkom ključu«, jer Hrvatsku doživljavam vrlo integralno. Za mene je svaka točka hrvatskog državnog teritorija jednako važna kao i moj zavičaj iz kojeg sam otišao s četiri godine u Zagreb. Moj zamjenik, sada načelnik Uprave za odnose s javnošću, brigadir Dušan Viro, iz Sinjske je krajine, iz Otoka. Zamjenik načelnika je iz bosanske Posavine, načelnik Nakladništva je iz Jastrebarskog, itd... Idite po hodnicima, pa ćete vidjeti da ima i Bosanaca i Zagoraca i Slavonaca i Dalmatinaca i Istrana i Hercegovaca... i svih drugih. Šef mog ureda je Vukovarac.
• Neki smatraju da su se činovi dobivali preko veze?
- Ne bih želio da ovaj intervju bude ni u kojem obliku opravdavanje, ali bih volio da neke stvari dođu na svoje mjesto. Dosta je priča o dobivanju činova po nekakvim vezama. Ja ga nisam dobio ni po kakvoj vezi. Čin generala dobio sam tek nakon »Bljeska«, nakon odrađenog posla u »Bljesku«, koji sam kao zapovjednik Informativnog stožera posebnih oblika ratovanja časno odradio. Nije bilo bojišta, osim Vukovara, na kojem nisam bio. Bio sam za vrijeme rata šest mjeseci doslovno u šumi, u vrlo teškim i složenim uvjetima, i uz to se bavio poslom na koji nismo navikli i koji nismo poznavali. Rat nije javna debata. A da smo se bavili javnim debatama, kako bismo odradili onaj posao koji je u psihološkom i promidžbenom smislu bio pred nama?
• Zašto vaša Uprava u mirnodopskim uvjetima nije bila dostupnija javnosti?
- Otvaranje Uprave objektivno je nastupilo postupno, nakon završetka operacija i mirne reintegracije Podunavlja. Odlučili smo se na to, a ja sam stajao iza toga, da neki ne misle da sam neki bauk. Bio sam za potpuno otvaranje. U ratu je mnogo toga vojna tajna, ali malo je toga vojna tajna u miru.
• Odlazite li sa svog mjesta?
- Normalna je stvar da kao pomoćnik ministra stavljam svoj mandat na raspolaganje. Ono što ne mogu i ne želim, to je stavljati mandat na moj djelatni status, dakle status djelatnoga generala HV-a. Kada bih stavio mandat na to, bilo bi to isto kao da stavljam mandat na svoju glavu, a nemam nikakva razloga napraviti bilo kakav nepromišljeni čin u tome smislu, jer svakom mogu otvoreno pogledati u oči, pa ćemo onda razmjeniti argumente. Moja eventualna primopredaja ove dužnosti je potpuno otvorena, javna i transparentna.

Igor Zovko