U bloku SDP-HSLS dominantna je stranka SDP, koliko god se u HSLS-u na tu tvrdnju mogu ljutiti. SDP određuje profil tog bloka, i taj profil je socijaldemokratski. To ujedno znači da SDP i HSLS prepuštaju liberalno-demokratski centar, kao i njegov elektorat, strankama koje su ostale pri ideji zajedničkog opozicijskog nastupa l Sadašnja društvena katastrofa nije rezultat neke slučajne greške ili nesretnih okolnosti, već je rezultat svjesne, artikulirane HDZ-ove politike. Da su u vladajućoj stranci htjeli voditi neku drugu politiku, tada bi je i vodili
“Do izbora bi još trebalo ostaviti mogućnost za dogovaranje i pronalaženje modela zajedničkog nastupa šestorke, i to u savezu s drugim opozicijskim udrugama i strankama.”
“Svi koji su bili u vladi, ili tako blizu vrhu vlasti kao što je to bio Hrvoje Šarinić, osobno su odgovorni za ono što je HDZ u ovoj zemlji napravio.”
“Opozicija ne smije riskirati da nas ova vlast, prije nego što bude promijenjena, ugura u izolaciju i sankcije.”
tekst
* kako ste, kao zastupnica ideje zajedničkog izbornog nastupa opozicijskih stranaka, primili činjenicu da od toga, nakon sklapanja splitskog sporazuma SDP-a i HSLS-a, najvjerojatnije neće biti ništa?
- Nadam se da ipak sve još nije gotovo. Loše je što opozicija ne nastupa zajednički, jer će razjedinjenost zasigurno smanjiti njezine izborne rezultate. Prevagnuo je, rekla bih, stav da su katastrofalna politika HDZ-a i njegov opadajući rejting najveći izborni aduti opozicije. To ipak nije dovoljno, i ako opozicija nešto ozbiljno misli napraviti mora ući u pozitivnu kampanju. Od ljudi koji godinama djeluju u opozicijskim strankama treba napraviti suvisao, artikuliran i kvalificiran tim koji bi zemlju mogao izvući iz sadašnje katastrofe. Sporazum SDP-a i HSLS-a odražava i preuranjenu sigurnost u izborni poraz HDZ-a, pa se kao glavni cilj postavlja maksimaliziranje broja stranačkih mjesta u parlamentu.
* Poraz HDZ-a još ne smatrate izvjesnim?
- Prije svega, takva logika šteti zajedničkom cilju – dvotrećinskoj pobjedi nad HDZ-om, nakon koje bi bilo moguće mijenjati ustavni model vlasti, uz jasnu ideju o onome što se u četverogodišnjem mandatu treba napraviti. Nadam se da, nakon reakcija kojima je u samim strankama potpisnicama popraćeno potpisivanje splitskog sporazuma, kao i reakcija partnerskih stranaka unutar šestorke, i šire javnosti, taj model ipak nije definitivan. Do izbora bi još trebalo ostaviti mogućnost za dogovaranje i pronalaženje modela zajedničkog nastupa šestorke, i to u savezu s drugim opozicijskim udrugama i strankama. Ako do toga ne dođe, ići ćemo na sastavljanje dviju velikih izbornih lista i na kasnije stvaranje parlamentarne koalicije. Ja ću se ipak, koliko god budem mogla, zalagati za traženje načina zajedničkog nastupa opozicije.
TAKTIČKA POGREŠKA
* Isticali ste da između šest opozicijskih stranaka nema bitnih programskih razlika, i da bi sastavljanje zajedničkog izbornog programa bilo samo tehničko pitanje. Ukoliko ipak dođe do stvaranje dvaju blokova, kako će se oni profilirati?
- U bloku SDP-HSLS dominantna je stranka SDP, koliko god se u HSLS-u na tu tvrdnju mogu ljutiti. SDP određuje profil tog bloka, i taj profil je socijaldemokratski. To ujedno znači da SDP i HSLS prepuštaju liberalno-demokratski centar, kao i njegov elektorat, strankama koje su ostale pri ideji zajedničkog opozicijskog nastupa. I dalje sam uvjerena da šest stranaka imaju dovoljno zajedničkih elemenata da bi, pogotovo u prvom četverogodišnjem razdoblju, mogle voditi zajedničku politiku i zajedno voditi državu na konzistentan način. U svim raspravama koje se ovih dana vode između pojedinih stranaka ne mogu se vidjeti nikakve fundamentalne razlike u procjeni sadašnjeg stanja, ili u naglašavanju glavnih tema za buduću vlast.
* Razlike se ipak javljaju u pitanjima otklona od HDZ-a i njegovih prebjega?
- Glavne razlike se pojavljuju oko pitanja kako ostvariti pobjedu na izborima, i koji je oblik suradnje u vršenju vlasti nakon izbora najbolji. Iz bloka SDP-HSLS moglo se tako čuti da bi u buduću vlast trebalo uključiti pojedine HDZ-ove konvertite. To smatram taktičkom pogreškom koja je nastala iz straha da SDP ne bude percipiran kao previše radikalan. Naprotiv, SDP bi, po mojem shvaćanju, prije svega trebao paziti da bude prepoznatljivo različit od dosadašnjeg blagonaklonog stava prema HDZ-ovim konvertitima. Svi koji su bili u vladi, ili tako blizu vrhu vlasti kao što je to bio Hrvoje Šarinić, osobno su odgovorni za ono što je HDZ u ovoj zemlji napravio. Ako građani HDZ-u više ne daju povjerenje, to znači da ne žele da njihovi konvertiti sutra sudjeluju u vlasti.
NAPORNO PREGOVARANJE
* Bloku SDP-HSLS, izgleda, daleko je manje stalo do pobjede koja bi omogućavala promjenu modela vlasti?
- Smatram vrlo važnim da pobjeda bude takva da omogući promjenu ustavnog modela. Osim toga, za Hrvatsku je silno važno da, kao alternativu dosadašnjem obliku vladavine, na vlasti dobije pravi pluralizam. Mora se izbjeći mogućnost da nam opet zasjedne stranka koja bi, poput HDZ-a, mogla provoditi svoju samovolju. S obzirom na naše iskustvo, i uz uvažavanje činjenice da se sadašnje opozicijske stranke ne mogu usporediti s HDZ-om, bilo bi jako dobro da oni koji budu na vlasti nemaju potpunu sigurnost i izvjesnost vlastite dominacije. Zbog svih tih razloga, odluku o zajedničkom nastupu dviju stranaka, mimo šestorke, smatram motiviranom željom da se stranački interesi pretpostave interesima političkog razvoja zemlje.
* Slažete li se s tezom koja se može čuti od pojedinih uglednih članova LS-a, da je dvojac SDP-HSLS tek nešto umivenija varijanta HDZ-a?
- Oni su sigurno opozicija, ali ih je u jednom trenutku zanio osjećaj vlastite veličine. 35 posto glasova, koliko zajedno dobivaju, uzeli su za dovoljan pokazatelj kako čitav “posao” mogu obaviti sami, da se “ne gnjave” s preostale četiri stranke. Pregovaranje je užasno naporno, i zavodljivo je smanjiti broj ljudi koji su “u igri”; s druge strane, što se tiče građana i biračkog tijela, najbolje je da stranke međusobno pregovaraju čim više. To je najbolja garancija protiv samovolje koju smo dosad dovoljno iskusili.
* Kako podjela unutar opozicije može utjecati na ponašanje biračkog tijela? Stječe se dojam da dvojac SDP-HSLS namjerava posegnuti za dijelom razočaranih HDZ-ovih birača?
- Da bi se pridobilo nekadašnje biračko tijelo HDZ-a, nije potrebno da sadašnja opozicija postane i sama nalik na HDZ, te da u sebe asimilira HDZ-ove konvertite. Bivši glasači HDZ-a neće danas glasati za opoziciju zato što bi ustvari htjeli glasati za HDZ, već upravo zato što više ne žele glasati za HDZ. Privući ih se može samo tako, da se bude suprotstavljen HDZ-u. Taktika koju primjenjuje SDP čini mi se pogrešnom, a ona je možda također rezultat kompleksa kojeg SDP vuče iz ranijih vremena, i iz osjećaja da mu se pripisuje prevelika isključivost. SDP se sada pretjerano trudi da pokaže svoju toleranciju prema ljudima iz dosadašnje vlasti. Treba razlikovati osobnu tolerantnost i uljuđenost od političkog savezništva i paktiranja.
KAMPANJA PROTIV PDV-a
* HDZ, što je bilo lijepo vidljivo iz ovotjednog televizijskog intervjua Ivića Pašalića, nastoji sebe u novom izdanju prikazati kao stranku “osobito osjetljivu za probleme malih ljudi”, kako je to formulirao predsjednikov savjetnik. Nije li neobično da kampanju za smanjivanje drakonskog PDV-a javno predstavlja upravo Pašalić?
- Vladajuća je stranka još početkom ove godine najenergičnije odbacivala i samu pomisao o smanjenju PDV-a. No, postojeći PDV predstavlja jednu od najomraženijih značajki koje simboliziraju ovu vlast, i zato upravo ona njegovo smanjenje nastoji iskoristiti u političke svrhe. Po mojem sudu, u HDZ-u postoje tri grupacije ljudi: Jedni smatraju da će nakon gubitka vlasti trebati pobjeći iz zemlje, jer imaju suviše putra na glavi. Drugi očekuju da će, zahvaljujući svojem umjerenom imageu, a u nekim slučajevima u skladu s dosadašnjom osobnom političkom praksom, moći prebjeći u druge stranke. Treći će iz ostatka HDZ-a pokušati stvoriti normalnu političku stranku. Ivić Pašalić pripada, rekla bih, ovoj trećoj grupi. On sada pokušava redizajnirati HDZ, ne računajući toliko na ove izbore, koliko na neke buduće. Što se samog PDV-a tiče, ne bih željela da ispadne kao samohvala, ali kampanju za njegovo smanjenje započeo je upravo HNS, slanjem premijeru Mateši ( Zlatko Mateša) 60.000 pisama sa zahtjevom za smanjenje porezne stope uz uvođenje nulte stope za neke proizvode, organiziranjem okruglog stola, zahtjevom za pokretanjem saborske rasprave... Podršku su nam davali i naši sadašnji koalicijski partneri, no HDZ je cijelu tu inicijativu potpuno ignorirao.
* Mislite li da je Pašalić najpogodnija osoba za kreiranje reformiranog HDZ-a? Znamo da je on tokom godine postao sivom eminencijom skoro svih institucija državne represije.
- Pašalić će sigurno imati velikih problema, jer radi se o jednoj od osoba najodgovornijih za situaciju u kojoj smo se našli – od državne represije do gospodarstva. Njegova je glavna prednost u tome što se dosad pokazao kao osoba hladne glave. Koliko se može razabrati, on je u politici apsolutno spreman na sve metode, ali organizacijski je vrlo sposoban, samouvjeren je i ima dovoljno samopouzdanja da misli kako može redefinirati HDZ, ili barem njegov ostatak. Ne znam može li uspjeti, ali očito je da ima tu ambiciju.
ODGOVORNOST ZA PRETVORBU
* U istom intervjuu, Pašalić je rekao da je “danas lako biti general poslije bitke, ali činjenica je da smo mogli izabrati i bolji model privatizacije”. Zar se nije od 1990. upozoravalo da je prihvaćeni model privatizacije najpodložniji malverzacijama? Zar nisu nuđeni i drugi modeli?
- Nevjerojatno je da i Pašalić, i mnogi drugi, govore o 1990. godini kao da je to bilo pred stotinu godina, i kao da i mi svi drugi nismo živjeli u isto vrijeme i na istom mjestu. Sadašnji model privatizacije nije rezultat nikakvog nesretnog slučaja, a ljudi koji su svih ovih godina bili na vlasti ne trebaju glumiti generale poslije bitke. Otpočetka se znalo da je izabrani tip privatizacije direktan put i model za pljačku. Drugačiji modeli privatizacije bili su i artikulirani i ponuđeni od strane mnogih ekonomista, kao i od HNS-a, a već je postojalo i iskustvo Češke, Poljske i Mađarske. Osobno mi je vrlo dobro poznat primjer Slobodne Dalmacije; u vrijeme kad je sadašnji premijer vodio Fond za privatizaciju mnogi su ljudi, uključujući i tadašnjeg glavnog urednika Joška Kulušića, molili predstavnike vlasti da ne uništavaju Slobodnu kroz pretvorbu. Za te molbe ne samo da nije postojalo sluha, nego se prema njima odnosilo s posprdnom nadmoćnošću. Potpredsjednik HDZ-a Šeks (Vladimir Šeks) tom je prilikom rekao – tko je dobio izbore, ima mandat da radi što god hoće! Model privatizacije koji je inaugurirao HDZ bio je predmet otpora, žalbi, tragedija, konflikata, i to od samog početka. Danas se HDZ-ovi čelni ljudi doista ne mogu izvlačiti da im to nitko nije rekao, pa da nisu znali.
* Kad smo već kod Slobodne Dalmacije i Pašalića, ne možemo zaobići niti veze koje ovaj održava s njezinim donedavnim vlasnikom, Miroslavom Kutlom.
- Odabiranje čovjeka koji služi kao paravan političkoj vrhušci za preuzimanje ogromnog dijela nacionalne ekonomije ilustrativan je detalj tog “modela privatizacije”. U slučaju pripadnika te vrhuške, ne može uopće biti riječi o “generalu poslije bitke”, već o generalu koji je odgovoran za odluke koje je sam donio, mada su ga svi molili da od njih odustane. Sa stanovišta HDZ-a, model privatizacije je posve uspio; napravili su točno ono što su namjeravali napraviti. Jedino o čemu 1990. nisu vodili računa jest to da će se ljudi toliko usprotiviti pljački nacionalne imovine, i da će ih ona do te mjere ogorčiti. Očekivali su, vjerojatno, da će ih ipak nekako prevesti žedne preko vode.
Toni Gabrić |
||||||||