ZAGREB, 15. ožujka - Razgovor s Toninom Piculom, ministrom vanjskih poslova Hrvatske, vodili smo na početku jednoga iznimno bogatog diplomatskog tjedna, dan nakon posjeta britanskog ministra vanjskih poslova Robina Cooka i uoči najavljenih dolazaka Nielsa Petersena, šefa danske diplomacije, Georga Robertsona, glavnog tajnika NATO-a, te Sadako Ogate, visoke predstavnice UN-a za izbjeglice.

• Gospodine ministre, u javnim nastupima predsjednika Stjepana Mesića, premijera Ivice Račana i Vašima često se ponavljalo da su vanjskopolitički prioriteti Hrvatske uključenje u euroatlantske integracije i razvijanje dobrih odnosa sa susjedima. Iako nije prošlo uobičajenih 100 dana nove Vlade, hoćete li reći koliko se Hrvatska približila tim prioritetima?
- Bilo bi pretjerano tvrditi da smo u ovih pet tjedana otkako je nova Vlada preuzela Ministarstvo vanjskih poslova i otkako se radi na novom vanjskopolitičkom identitetu Hrvatske riješili sva važna pitanja i da smo stvorili novi međunarodni identitet zemlje. Međutim, činjenica je da su promjene koje su se dogodile 3. siječnja ocijenjene u svijetu kao veliki demokratski iskorak i kao jasan znak da građani Hrvatske žele kročiti novim, demokratskim putovima te razvijati vrijednosti na kojima počivaju društveni, politički i gospodarski život Europe i Zapada.
Želio bih reći da razvijanje dobrosusjedskih odnosa ima posebnu važnost u našoj vanjskoj politici. Podsjetio bih na činjenicu da su zemlje Europske unije, u čije članstvo želimo ući, svoje udruživanje mogle početi tek kad su uredile međusobne odnose, kad su postale dobri susjedi. Mi čitamo recepte kojima su zemlje Europske unije stvorile svoje zajedništvo i želimo to primijeniti na nas same. Suradnja zemalja Europske unije zaustavila se na brojci 15, ali s jasnom tendencijom da se asocijacija širi na istok. Mi želimo biti dio te integracije. Mi smo u ovom trenutku gotovo neposredno istočno susjedstvo Europske unije i to nas stavlja pred jasne političke i svake druge obaveze. Nalazimo se između Europske unije i Balkana. Ta geopolitička činjenica određivala je vanjsku politiku Hrvatske prošlih 10 godina. Činilo se da nije bilo jasno kamo se zapravo hoće. Deklarativno je prijašnja vlast htjela u Europu, Europsku uniju. U praksi se provodila jedna izolacionistička politika, zaziralo se od demokratskih i političkih standarda Europe.
 

• Ipak, interesi SAD-a i Europe nisu uvijek isti i među njima često dolazi do nesuglasica. Može li to utjecati na hrvatsko približavanje euroatlantskim integracijama?
- Između Europe i SAD postoje očito i neke različite procjene, pa i različiti interesi. Međutim, mi svoju vanjsku politiku gradimo na naglašavanju onoga što je Europi i SAD-u zajedničko a ne različito i nastojimo, ma koliko to zvučalo neskromno, biti svojevrsnim katalizatorom i promicateljem zajedničkih interesa, braneći istodobno vlastite interese. Suradnjom i poticanjem zajedničkih ciljeva pridonosimo stabilnosti u regiji, pa i vlastitome mjestu u svijetu.
• U kratko vrijeme triput ste se sastali s američkom državnom tajnicom Madeleine Albright. Kakvi su trenutačno američko-hrvatski odnosi?
- Hrvatsko-američki odnosi su u prošlosti varirali. Bio je to princip zatopljenja-zahlađenja odnosa, da bi u vrijeme pred parlamentarne i predsjedničke izbore ti odnosi kretali prema snažnom zahlađenju. Nakon izbora naši odnosi su očito u političkom, gospodarskom i vojnom usponu i nema razloga da se taj trend ne nastavi. Sjedinjene Države važan su hrvatski politički partner, velika svjetska ekonomska, politička i vojna sila koja snažno podupire političke promjene u Hrvatskoj.Želimo stabilne i partnerske odnose sa SAD.
• Nagađa se da bi Hrvatska mogla raskinuti ugovore s američkim tvrtkama Bechtelom i Enronom zato što su, navodno, nepovoljni za Hrvatsku.
- Ovo je važno pitanje i želim precizno odgovoriti - sve preuzete međunarodne obaveze koje je ugovorila prethodna Vlada, ova će Vlada ispuniti i priznati. O tome nema nikakve dvojbe. Međutim, probat ćemo s američkom stranom preispitati neke dijelove ova dva ugovora. Ali, ako to ne bude išlo, ispunit ćemo obveze koje imamo. Vjerujem da će američka strana imati razumijevanja za naše gospodarske i ostale napore i da će nam izaći u susret.
• U odnosima s Rusijom, čini se, nema nekih znatnijih nesporazuma. Ali, odnose dviju država na određen način opterećuje ruski dug Hrvatskoj. Ima li tu nekih pomaka?
- Dug Rusije Hrvatskoj je tema hrvatsko-ruskih razgovora. Da pojasnim o čemu se radi. Dug bivšeg SSSR-a bivšoj Jugoslaviji, a radi se o dugu na temelju klirinškog obračuna, iznosio je u trenutku raspada obje višenacionalne federacije oko 1,8 milijardi dolara. Od toga dug Hrvatskoj i hrvatskome gospodarstvu iznosi oko 625 milijuna dolara. Moskva ne pobija ni iznos duga niti njegovu raspodjelu, ali tvrdi da to pitanje valja riješiti u procesu sukcesije bivše Jugoslavije. Mi, opet, zbog loših iskustava u pregovorima o sukcesiji sa službenim Beogradom, tražimo da Ruska Federacija, koja je preuzela obveze bivšeg SSSR-a, svoj dug Hrvatskoj podmiri izravno. Mogu reći da nam je u zadnje doba Moskva nagovijestila da bi se i to pitanje moglo početi uspješno rješavati, vjerojatno nakon predstojećih predsjedničkih izbora u Rusiji.
• Nova Vlada najavila je transparentni odnos s BiH. Treba li BiH biti država s tri entiteta, što se u zadnje doba traži, treba li biti jedinstvena država podijeljena na kantone ili država s dva entiteta po Daytonskom sporazumu?
- Mi smo prije svega legalisti, pa prema tome priznajemo Daytonski sporazum i ono što je njime u osnovi dogovoreno. Ne treba smetnuti s uma da je Daytonski sporazum postignut u trenutku kad je bilo najvažnije zaustaviti rat, patnje i stradanja stanovnika BiH. Nažalost, i dan danas istočni susjed BiH, SR Jugoslavija, ne prestaje emitirati valove destabilizacije prema toj zemlji, a poglavito prema entitetu Republici Srpskoj. Nadamo se da taj utjecaj Beograda neće odnijeti prevagu i da će procesi stabilizacije u BiH dobiti snažan podstrek. Ali, Daytonski sporazum nije dokument koji se ne može promjenom političkih, sigurnosnih i gospodarskih okolnosti mijenjati. Uostalom, BiH će biti uređena onako kako to odluče narodi koji u njoj žive. Vrlo je važno da zapadni susjed BiH, Republika Hrvatska, poštuje njen integritet i suverenost i pridonosi demokratizaciji unutarnjeg ustrojstva na temelju ravnopravnosti i jednakopravnosti naroda i građana.
• Nastavak pregovora o normalizaciji odnosa sa SRJ je odgođen zbog političke i gospodarske izolacije beogradskog režima. To na stanovit način usporava i definitivno rješenje pitanja Prevlake. Kako će se taj problem maknuti s mrtve točke?
- Hrvatski stav je jasan i nepromijenjen. Prevlaka je sigurnosno, a ne teritorijalno pitanje. Mi ćemo to i dalje pitanje naše Prevlake rješavati u New Yorku, u tijelima UN-a jer UN imaju svoju promatračku misiju na tom dijelu hrvatsko-jugoslavenske, odnosno hrvatsko-crnogorske granice. Nastojat ćemo ishoditi takvo rješenje da građani Hrvatske, koji imaju poljoprivredno zemljište i drugu imovinu na tom području, mogu nesmetano dolaziti i koristiti se tom imovinom, a da naši ribari mogu loviti u teritorijalnim vodama. Ali, problem je u zadnje doba i promjenljivo stajalište crnogorskih vlasti, koje su počele ponavljati beogradsku tezu da je Prevlaka teritorijalno pitanje. Očito se Prevlaka uvlači u političku igru i sukobe Podgorice i Beograda, ali se Hrvatska neće u to dati uvući. Sudjelovat ćemo u pripremi iduće rezolucije UN-a.
• Vi ćete 29. i 30. ožujka sudjelovati na međunarodnom skupu u Bruxellesu, gdje bi međunarodna zajednica trebala reći koliko je novaca spremna dati za obnovu Hrvatske. Spominje se 55 milijuna dolara...
- Valja biti realan i imati na umu da političari mogu obećavati, ali su bankari ti koji otvaraju blagajnu i daju novce, a oni su uvijek suzdržaniji i manje skloni euforiji. Mi smo kandidirali neke važne projekte, prije svega izgradnju i obnovu cestovne i druge infrastrukture, kao i stambenog fonda, jer se time rješava i pitanje povratka prognanih i izbjeglih osoba. Koliko ćemo novca dobiti, teško je reći, ali vjerujem da su projekti dobro pripremljeni i da pomoć međunarodne zajednice neće izostati.
• Nedavno ste u Banjoj Luci s premijerom Republike Srpske Miloradom Dodikom dogovorili mehanizme povratka prognanika. Za početak se u sljedeća tri mjeseca treba vratiti po 2.000 prognanika u oba smjera. Vjerujete li Dodiku budući da je prije dvije godine obećao povratak 70.000 ljudi, a gotovo se nitko nije vratio?
- Zbog promijenjenih okolnosti, izbjegao bih paušalne ocjene, ali mogu reći da smo u razgovorima u Banjoj Luci, pa i u zajedničkoj izjavi, pružili dokaz prije svega hrvatske vjerodostojnosti da je spremna početi rješavati pitanje prognanih i izbjeglih. Vjerujemo da će naša vjerodostojnost potaknuti i drugu stranu na takav postupak. Naravno, nitko od Hrvata iz BiH, koji su danas u Hrvatskoj, neće biti prisiljen otići. Zajedničkom izjavom stvorili smo osnovu da se imovinsko-pravna pitanja riješe, da prognanici mogu doći do svoje imovine te da ju, po vlastitu izboru, prodaju, zamijene ili da se vrate.
• Jedan tjednik je objavio ovih dana da su u Ministarstvu vanjskih poslova obavljene značajne kadrovske promjene, uključujući smjenu dosadašnjeg glasnogovornika. Ima li u tome istine?
- Nije riječ o značajnim kadrovskim promjenama, dužnosti su razrješeni samo načelnici nekih odjela, ali nitko tko je smijenjen nije ostao bez posla. Kad je riječ o glasnogovorniku, on odlazi na drugo mjesto u Ministarstvu. Nakon tri i pol godine, takva je smjena normalna i razumljiva. U petak u 11 sati predstavit ću novinarima novoga glasnogovornika i njegove suradnike. Ako pak pitate hoće li i kada biti smjena na razini pomoćnika ministra, to će se dogoditi u sklopu reorganizacije Ministarstva. Jedan broj pomoćnika dobro obavlja svoj posao. Kada je riječ o promjenama na mjestima ambasadora i šefova drugih diplomatsko-konzularnih predstavnika, to je predmet posebnih analiza i dogovora zbog dodatne osjetljivosti uvjetovane odnosima s drugim državama. Želim da nakon reorganizacije, naše Ministarstvo bude zaista osposobljeno da zastupa interese RH u novim okolnostima.
• Najmlađi ste ministar vanjskih poslova u Europi. Je li Vaša dob prednost ili nedostatak u poslu kojim se bavite?
- Nadam se da mladost ne poistovjećujete s neiskustvom, jer sam se posljednjih sedam godina profesionalno bavio međunarodnim odnosima kao međunarodni tajnik SDP-a. I to u vrlo složenim okolnostima. A, vidite i sami koliko dinamike ima u poslu u Ministarstvu, koliko različitih susreta i razgovora, koliko potrebe da se važne odluke donose u trenu. U tim okolnostima, dobra fizička i mentalna kondicija, koja se vezuje uz mlađu dob, vjerojatno je svojevrsna prednost.

Aleksandar Milošević i Zlatko Herljević