Ima li dvojbi oko toga koje bi vanjsko-političke ovlasti, s obzirom na najavljene promjene Ustava, Predsjednik države trebao zadržati, pitali smo Stanka Nicka, savjetnika za vanjsku politiku predsjednika Stjepana Mesića.

- Ne može biti velikih varijacija na tu temu, jer se zna što su u međunarodnim odnosima kompetencije šefa države. On predstavlja državu u odnosima sa svijetom, prima akreditive stranih veleposlanika i patentna pisma stranih generalnih konzula, postavlja veleposlanike i generalne konzule svoje zemlje u inozemstvu, prima visoke strane državnike u Hrvatskoj. Ukratko, Predsjednik sudjeluje u formuliranju i provođenju vanjske politike zemlje.

• Hoće li predsjednik Mesić i šef diplomacije Picula jedan drugom zadirati u nadležnosti?
- Nema sumnje da će predsjednici Republike, Vlade i Sabora te ministar vanjskih poslova i ministar za europske integracije morati zajednički rješavati mnogo poslova. Oni nastupaju prema inozemstvu u interesu Hrvatske i ne mogu to raditi na različite načine.
• Predsjednik je rekao da očekuje ostavke veleposlanika koji su na ta mjesta došli po političkoj podobnosti. Tko će od njih morati otići?
- Nije stiglo mnogo takvih ostavki. Popis onih koji će otići s tih mjesta bit će dogovoren u konzultacijama Predsjednika s ministrom vanjskih poslova.
• Jesu li oni o tome već razgovarali?
- Načelno, ali nikakva imena zasad nisu spominjana.
• Koji su danas vanjsko-politički prioriteti Hrvatske?
- Konstante hrvatske vanjske politike i prije i sada su približavanje euroatlantskim integracijama, dobri odnosi sa susjedima, razvijanje dobrih odnosa s nizom zemalja važnih u međunarodnim odnosima i općenito za Hrvatsku. Nesumnjivo je da će Hrvatska od sada voditi mnogo aktivniju vanjsku politiku od dosadašnje. U svijetu je golem interes za suradnju s Hrvatskom i mislim da će se to odraziti na svestraniju suradnju s nizom azijskih, afričkih, latinsko-američkih zemalja, Izraelom...
• U čemu je u vanjskoj politici, po Vašem mišljenju, griješila bivša vlast?
- To bi pitanje tražilo širi odgovor. Činjenica je da je Hrvatska niz godina bila u izolaciji, a danas izolacije više nema.
l Gdje je mjesto Hrvatske u okviru Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe?
- Hrvatska je u Pakt o stabilnosti već uključena i to vrlo aktivno, a on nam je zanimljiv kao svestrana formula suradnje u ovom dijelu svijeta. Njime nam se otvaraju široke mogućnosti. Za primjer ću navesti akciju međunarodne zajednice oko uspostave plovidbe Dunavom, prekinute bombardiranjem mostova kod Novog Sada.
• Izjavili ste da Hrvatska ne treba bježati od činjenice da pripada Balkanu. Što ste time htjeli reći?
- Hrvatska ne može pobjeći s Balkana, jer je geografski ona djelomično na Balkanu, a i mnogi njezini politički, ekonomski i sigurnosni interesi su tu. Hrvatska nema nikakva razloga pokušavati se odjenuti u neko drugo ruho. Biti na Balkanu nije ni bolje ni gore nego biti bilo gdje drugdje. Bježanjem od Balkana htjelo se reći da želimo pobjeći od neciviliziranog ponašanja, ali takvo ponašanje nije geografski limitirano i nije specifično za balkanske zemlje. Bježeći od Balkana dijelom smo i sustavno vrijeđali neke zemlje, od kojih su mnoge kolijevke civilizacije, recimo Turska i Grčka. Termin Balkan je u našem političkom žargonu nesretno intoniran. Tendencija da se približimo Europi ne znači da to možemo činiti vrijeđajući druge.

Miroslava Rožanković