U kojem smjeru idu ustavne promjene u sudstvu koje predlaže radna skupina predsjednika države Stjepana Mesića i koliko će one utjecati na funkcioniranje sudbene vlasti? O tome razgovaramo s predsjednikom Vrhovnoga suda Marijanom Ramušćakom.

• Kako komentirate prijedlog ustavnih promjena radne skupine predsjwednika Mesića vezanih za pravosuđe? Čini se da je njihovo težište na izmjenama koje se tiču predsjednika Vrhovnoga suda?
– Težište ustavnih promjena sigurno nije na predsjedniku Vrhovnoga suda, nego na ovlastima predsjednika države, Vlade i Sabora. Pri tome nije najvažnije to što se predlaže promijeniti predlagatelja predsjednika Vrhovnoga suda. Do sada je takav prijedlog podnosila Vlada, a sada bi ga suglasno podnosili predsjednik države, Vlade i Sabora. U tome slučaju se postavlja pitanje kako riješiti situaciju kada se ti predlagatelji ne mogu suglasiti. To nije nezamislivo u situaciji gdje predlagatelji predstavljaju različite političke opcije.
• Prema prijedlogu, predsjednik Vrhovnoga suda ubuduće bi morao imati najmanje 15 godina radnoga staža u pravosuđu. Zadovoljavate li taj uvjet?
– Dakako. Imam 25 godina sudačkoga i odvjetničkoga staža od ukupno 37 godina staža.
 

• Kakvo je vaše stajalište o najavama da predsjednika Vrhovnoga suda više neće imenovati Državno sudbeno vijeće, nego Sabor?
– Budući da je Ustavni sud već donio odluku da je imenovanje predsjednika svih sudova suprotno Ustavu, problem se mogao riješiti na dva načina. Tako bi se u Ustavu izričito moglo navesti da predsjednike sudova imenuje DSV, jer je takva odredba u dosadašnjem Ustavu nedostajala. To bi bilo logično i normalno. Isto tako, njih bi mogla imenovati zakonodavna ili izvršna vlast.
• Koje bi rješenje, prema vašemu mišljenju, bilo bolje?
– Nesumnjivo je da bi predsjednike sudova trebao imenovati DSV. Naime, predsjednici sudova prije svega su suci koji uz sudački posao obavljaju i poslove sudske uprave.
• No, kada je riječ o predsjedniku Vrhovnoga suda, najvišega suda u državi, njega će ubuduće vjerojatno birati Sabor, a ne DSV...
– Prijedlog ustavnih promjena o imenovanju predsjednika Vrhovnoga suda upućuje na tendenciju da i ostale predsjednike sudova imenuje izvršna ili zakonodavna vlast. To je veliki korak unatrag u odnosu na dosadašnju praksu. Riječ je, zapravo, o neprikrivenoj namjeri izvršne vlasti da sudbenu vlast stavi pod svoju kontrolu.
• Predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Vladimir Gredelj negoduje i zbog najave promjena u sastavu DSV-a. Kako to komentirate?
– Moram istaknuti da je prijedlog prema kojemu bi u DSV ušli po trojica sudaca, odvjetnika i sveučilišnih profesora suprotan Europskoj povelji o zakonima za suce. Prema toj povelji, naime, suce imenuje i razrješuje neovisno tijelo u kojemu suci moraju činiti većinu. I predsjednik toga tijela mora biti iz sudačkih redova. Tako da je i predloženi novi sastav DSV-a veliki korak unatrag u odnosu prema sadašnjem rješenju.
• Kakve to posljedice, prema vašemu mišljenju, može izazvati?
– Takav prijedlog novoga sastava DSV-a mogao bi dovesti do sukoba triju interesnih skupina - sudaca, odvjetnika i profesora. DSV više ne bi bio strukovno tijelo, nego lobistička arena odvjetnika i profesora, u kojoj će suci biti nadglasavani i marginalizirani.
• Ove ustavne promjene koje se tiču sudstva, očito, vidite samo u tamnim bojama?
– Takav prijedlog ustavnih promjena, gdje bi predsjednike sudova imenovala izvršna ili zakonodavna vlast, ukida neovisnost i samostalnost sudbene vlasti. On nas vraća izravno u komunističko razdoblje.
• S druge strane, činjenica je da je hrvatsko pravosuđe neažurno. U posljednje vrijeme ponovo se aktualizira pitanje neučinkovitosti sudstva u suzbijanju korupcije. Nije li i ono odgovorno za raširenost korupcije?
– Sudstvo nije toliko neučinkovito, kako tvrde neupućeni, koliko je opterećeno mnogim problemima koji se godinama ne rješavaju. Velik broj neriješenih sudskih predmeta najveći je problem sudstva. Međutim, uzroci tomu, kao i izlazak iz takva stanja, moraju se šire sagledati. Činjenica je da je zakonska regulativa neprimjerena, a općepoznato je i da postoji niz neriješenih materijalnih problema u pravosuđu. Dovoljno je spomenuti da sudovi po godinu dana ne podmiruju razne troškove. Informatizacija sudstva na nuli je zbog nedostatka novca. Isto tako, velik broj novih propisa zahtijeva dodatno obrazovanje sudaca, a za to također nema sredstava. Problema je bezbroj.
• No, postoje mnogi neriješeni sudski predmeti. I dalje se spominje brojka od oko milijun predmeta...
– Sadašnji broj sudaca ne može brzo riješiti zaostatke, jer za to nedostaju potrebni uvjeti. Niti kirurg ne može operirati bez nužnih minimalnih uvjeta. Nažalost, o osiguranju svih potrebnih uvjeta, od dovoljnoga broja sudaca pa do materijalnih sredstava, ne odlučuje sudbena vlast, nego izvršna i zakonodavna vlast. A oni onda sve prebacuju na sudstvo, koje stalno prozivaju zbog neučinkovitosti.

BILJANA BAŠIĆ