ZAGREB, 28. svibnja - U povodu prvih 100 dana obnašanja dužnosti predsjednika Republike te Dana državnosti, hrvatski predsjednik Stjepan Mesić razgovarao je u petak navečer s novinarima iz šest redakcija: Vjesnika, Večernjeg lista, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije, Novog lista i Glasa Slavonije. Predsjednik Mesić se odazvao zamolbama tih redakcija za prigodni intervju te gotovo dva sata odgovarao na pitanja - od onih koja se tiču prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i njegove vladavine, preko transkripata o kontroverznim potezima bivše vlasti do odnosa s Vladom i rekonstrukcije tajnih službi.

• Molim Vas, komentirajte prvih 10 godina hrvatske samostalnosti, ocijenite kako je Vaš prethodnik dr. Franjo Tuđman vodio državu te ocijeniti svojih prvih 100 dana? (»Večernji list«)
- Radi se o koncepcijski različitom načinu obnašanja funkcije predsjednika Republike. Predsjednik Tuđman je više bio orijentiran na prezidencijalistički način vođenja države. Praktički, odluke su se donosile ovdje (u Predsjedničkom uredu, op. aut.) i to je samnjivalo i motivaciju i odgovornost Vlade i parlamenta. Ono što je trebalo izglasati u parlamentu, bilo je dogovoreno ovdje, preneseno Klubu zastupnika i to se moralo izglasati bez obzira koliko je to Hrvatskoj odgovaralo ili ne. Što se mene tiče, u izbornu kampanju sam ušao s prijedlogom da Predsjednik provodi ustavne odredbe i zakon, ali ne i da ekstenzivno tumači svoje ovlasti. Toga se strogo držim, o ključnim stvarima se dogovaram s predsjednikom parlamenta i premijerom, nadležnim ministrima i mislim da tu nema većih prigovora. Ulazimo u novi model parlamentarne demokracije, gdje je predsjednik izabran neposredno i svakako da treba imati veću ulogu, nego tamo gdje predsjednika bira parlament. Mislim da ćemo u javnoj raspravi, političkoj i stručnoj, a na kraju i raspravi u parlamentu, doći do pravih rješenja koja će zadovoljiti hrvatsku javnost i model parlamentarne demokracije.
Mislim da su poslije prvih izbora bili dobri potezi vlasti i Predsjednika koji su vodili hrvatskom osamostaljenju. Ali, ono što je vodilo dogovaranju s agresorom, pokazalo se štetnim za Hrvatsku i zato sada imamo velike posljedice. Hrvatska je zadnje predsjedničke izbore dočekala u svojevrsnoj izolaciji, bez ijednog priključka na europske integracijske procese. Hrvatska je duboko umočena u bosanske prilike, što nas financijski i politički iscrpljuje i sad to pokušavamo riješiti, najprije bilateralno s našim susjedima, a zatim s onima koji generiraju europsko udruživanje i mislim da ti naši dogovori uspijevaju - prihvaćena je sensibility studija o stabilizaciji i priključenju, postali smo članicom Partnerstva za mir... Na dobrom smo putu.
 

• Transkripti i arhiv koji ste našli u Uredu bivšeg Predsjednika sugeriraju da je bivša vlast bila zločinačka organizacija. Možete li se, s obzirom na transkripte koje ste našli, jasno odrediti prema predsjedniku Tuđmanu i HDZ-u? (»Jutarnji list«)
- Predsjednik Tuđman je bio jedna osoba do hrvatske samostalnosti, druga do prvih znakova njegove bolesti, a treća nakon što se razbolio. Kad se državni vrh dogovarao o potezima koje vode hrvatskom osamostaljenju i kad smo shvatili da se Jugoslavija ne može održati, Tuđman je bio vidovit kad je rekao idemo na referendum. Najvažnija Tuđmanova odluka u pozitivnom smislu je prijedlog da se ide na referendum, to je bio samo njegov prijedlog. Hrvatski građani su se u više od 93 posto odlučili za samostalnost. A njegova najlošija odluka su njegovi dogovori s Miloševićem, to je početak kraja jedne ozbiljne europske politike. Umjesto da stvara savez sa svim ugroženima Miloševićevom agresijom, ide s njim u pregovore. Učinio je to zato što je imao pogrešnu procjenu. Mislio je da će Milošević uspjeti u stvaranju »velike Srbije« i da će na repu te politike stvoriti »veliku Hrvatsku«.
• Slažete li se s ocjenom »Jutarnjeg lista« da je Tuđmanova vlast bila zločinačka organizacija? (»Večernji list«)
- Kriminal se očito tolerirao, čini mi se zbog nekih tobože visokih interesa. Ni danas mi nije jasno što je te ljude nagnalo da razmišljaju na takav način? Oni sjede za stolom i onda Škegro kaže otprilike: »Tamo su negdje čvaknuli milijardu-dvije«. I onda slijedi opravdanje: »To je kreativno računovodstvo«... Pa, to je čisti kriminal. Mislim da Tuđman, što je bolest više uzimala maha, nije raspolagao ni pravim informacijama niti je mogao donositi prave odluke. A ovi oko njega su to koristili, ušli su mu u kod, znali su što on želi - podjelu BiH, 200 bogatih obitelji koje će tobože razvijati Hrvatsku, centralizaciju vlasti i sredstava do zadnjih konzekvenci. I oni oko njega u tome su tražili svoj prostor, najprije pohvale ono što njemu odgovara, a onda rade što njima najviše donosi korist, a sve se vrtilo oko novaca i pljačke vlastitog naroda. I to jest organizacija. Ne bih je nazvao zločinačkom, ali pokvarenom sigurno. Bila je to organizirana pljačka.
• Nije sporan vaš motiv da se raščiste razne afere, ali sporno je kako ste to napravili; izabrali ste samo nekoliko medija... Zašto, kad ste odlučili objaviti određene informacije, niste pozvali predstavnike svih medija? (»Večernji list«)
- Novinari su, ne mojom voljom, došli do nekakvih podataka o nekim aferama koje su sakrivene u zapisnicima. Rekao sam da ćemo sve zapisnike pregledati, komisijski preuzeti i vjerojatno je nešto iscurilo u javnost. Novinari se dolaze informirati. Recite mi, tko je od vas za ovim stolom došao mene, Vjeru Šuman ili bilo koga pitati da bi htio neki dokument? Pa, neću ja istraživati za novinare, vi ste novinari. Dođite ovamo, pitajte gospođu Vjeru o događajima za koje mislite da su važni vašim čitateljima, sjednite i čitajte. Ne radi se o jednom, već o toni dokumenata i mi vam ne možemo svima dati tonu dokumenata.
• Haaška tužiteljica Carla del Ponte je rekla da je nezadovoljna pojavljivanjem transkripta o zločincima iz Ahmića u medijima prije nego su dospjeli do Haaškog suda. Otkud su izašli ti dokumenti? (»Glas Slavonije«)
- Iz našeg Ureda to sigurno nije došlo. Moglo je doći samo od onoga tko je imao te dokumente, a mi ih nismo imali.
• No, Vaša glasnogovornica je rekla da je taj dokument pronađen u Uredu Predsjednika i da je odatle poslan premijeru, predsjedniku Sabora, Đurđi Adlešić. (»Vjesnik«)
- Ono što je objavljeno, nije u dokumentu koji je od nas otišao. Od nas je otišao dokument na pet adresa i to je potpisala Đurđa Šušak, gdje ona poimenično navodi tko je to učinio, ali ne i one detalje koji su se pojavili u javnosti.
• U jednom ste trenutku pustili van 20 transkripata, a pravosuđe nije kadro obraditi nijedan. Kakve posljedice očekujete kad je očito nemoguće da će to pravosuđe riješiti? (»Jutarnji list«)
- Do pravosuđa, na žalost, to još nije došlo. Tvrdim da je tužilaštvo usko grlo. Policija, a ne pravosuđe je zatrpano svim tim aferama. Policija ima velike muke da izađe na kraj s tolikim kriminalom koji se u ovako maloj zemlji nakrcao. To je svjetsko čudo na tako malom prostoru ovoliko kriminala, mala bara, a ovoliko krokodila. Tužilaštvo kaže da ima svega nekoliko predmeta, a u novinama izađe čisti kriminal, gdje čovjek kaže: »Ja sam morao davati toj i toj osobi toliku i toliku proviziju«. Pa, što sad treba policajac pisati prijavu? Tužilaštvo treba preskočiti policiju i tražiti da vidi o čemu se radi, tražiti istražnog suca i početi raditi. A oni za to nemaju energiju, a imaju obraza uzeti plaću. Kažu da to do njih nije došlo; svaki dan vidimo koliko afera izlazi, a oni ne poduzimaju ništa. Tvrdim i danas , bez obzira što mislio državni odvjetnik, da je odvjetništvo usko grlo. A državni odvjetnik Živković zna zašto je to usko grlo. Zato što je on obećao Tuđmanu da će provoditi ono što se od njega traži.
• Slažete li se s izjavom svoje glasnogovornice da je »Nacional«, »očito dobro istražujući i pišući prvi o prodaji 'Večernjeg lista' prije dvije godine zaslužio da transkript o tome i dobije prvi?« (»Vjesnik«)
- Oni su se prvi javili nakon što su iscurile vijesti o tome da su se ovdje rješavali i problemi »Tiska«, »Enrona«... i ne znam koje su sve afere sad još na pomolu. Svi ovdje imaju jedan trag, kriminala ima koliko hoćete.
• Hoćete reći da je »Nacional« prvi dobio transkripte zato što je prvi tražio? (»Vjesnik«)
- Tako je. I vi svi koji budete željeli, dođite tu i dobit ćete ih, pokucajte i otvorit će vam se...
• Mogu li ja dobiti transkript o suradnji Tuđman - Abdić? (»Glas Slavonije«)
- Na to nismo još naišli, ali, evo, prvi ćete ga dobiti.
• BiH uporno traži Abdićevo izručenje? (»Glas Slavonije«)
- Kad je Abdić u pitanju, ne znam dokle je to došlo. Samo znam da je Abdić dobio hrvatsko državljanstvo na čudan način. Hrvatska drugoj državi ne može izručiti svog državljanina. Što se tiče Abdića, najprije treba poništiti izdano državljanstvo i onda ga se može izručiti.
• Vi i premijer opet oprečno govorite o raspuštanju HIS-a. On kaže da je HIS faktički raspušten, a Vi da je to preteška riječ? (»Glas Slavonije«)
- On je to malo tvrđe rekao, jer se stvar formalno nije mogla provesti tako da se HIS ukine, nego da se rekonstruira.
• Kako komentirate raspuštanje HIS-a? Neki analitičari kažu da se time pokazalo da Ozren Žunec, koga ste Vi imenovali, nije znao srediti stanje u HIS-u.
- Žunec je došao u jedan mehanizam koji ga ne prihvaća i koji je radio sve samo ne što je trebao. HIS je bio organizacija u sklopu obavještajne zajednice, koja je trebala biti okrenuta prema van. To znači da snima sve što bi moglo šteti građanima ili državi. To su trebali raditi i koliko znam, takvih koji su to radili je devet, a 300 drugih okrenuli su se poslovima koji se njih ne tiču. I to jedan čovjek ne može riješiti bez radikalne odluke o rekonstrukciji. Zato sam donio odluku o rekonstrukciji HIS-a s kojom su se složili i Vlada i Odbor za unutarnju politiku.
• Je li za događaje u HIS-u znala američka vlada? (»Novi list«)
- Mislim da nije. Možda je saznala iz novina, ali drukčije ne. To se njih ne tiče.
• Je li bilo zahtjeva izvana da se srede prilike u tajnim službama prije uključivanja Hrvatske u Partnerstvo za mir? (»Glas Slavonije«)
- Moramo te službe napraviti kompatibilnima službama u zemljama koje pripadaju EU i mi ćemo to postići - od vojske, preko policije do obavještajne zajednice.
• Što smatrate svojim najboljim, a što najgorim potezom u ovih 100 dana Račanove vlade? U čemu ste pogriješili i gdje niste proveli ono što ste htjeli? (»Jutarnji list«)
- Teško je u ovom poslu kojim se bavim reći što je najbolje, a što najlošije učinjeneno. Najvažnije je da smo uspostavili dobru komunikaciju između predsjednika Republike, Vlade i parlamenta da prestane natjecanje u ovlastima i da svatko ispunjava zadatak koji danas ima. Nezadovoljan sam time što se još veći broj ljudi javlja na biro za zapošljavanje. Znači da se ukidaju radna mjesta, ne otvaraju se dovoljno nova. Mislio sam da će se stvari brže razvijati, da ćemo brže imati veće zapošljavanje. Međutim, s 9,5 milijardi dolara duga, državnom opterećenošću na mnogim razinama, jasno da se nije moglo učiniti više. Mislim da se boljom organiziranošću može očekivati u idućih nekoliko mjeseci i korist od ovih novih strateških odluka, koje Vlada mora donijeti. Pritom, mislim da Vlada mora izaći iz depresije u čemu će imati podršku Predsjednika i parlamenta. Hrvatska je u gospodarskoj i psihološkoj depresiji i trebamo, uz međunarodnu podršku, poduzeti sve mjere da izađe iz depresije. Bilo je u početku euforije, no, čim se čovjek pojavi na šalteru za svoju plaću i čim umirovljenik dočeka poštara ili nezaposleni sazna da od njegova zaposlenja nema ništa, euforija splašnjava.
• Ipak, u odnosu na koji svoj potez u ovih 100 dana smatrate da ste trebali drukčije postupiti? (»Jutarnji list«)
- Mislim da sam svaki put postupio po svojoj savjesti. Nijednom nisam učinio pogrešku koja bi se sudarala s mojom savješću.
• Kako ocjenjujete dosadašnju učinkovitost Vlade, sastavljene od šest stranaka i kako komentirate uspon HNS-a? (»Slobodna Dalmacija«)
- Nije lako voditi Vladu sastavljenu od predstavnika šest stranaka različite profilacije. Mislim da je ipak uspijevala jedinstveno djelovati u glavnim pravcima. Hoće li sve stranke ostati zajedno do kraja mandata, to je teško danas reći. Ali, Vlada je do sada nekoliko spornih pitanja znala demokratski riješiti. A, što se tiče HNS-a, on je neosporno dobio vjetar u jedra i to sam najavio u svojoj predizbornoj kampanji i te su poruke došle do birača. Prije izbora sam rekao da će profitirati sve stranke, čiji kandidat sudjeluje u izborima za predsjednika i sve te stranke su i profitirale.
• Špekulira se da razmišljate o raspuštanju Sabora. U kojim uvjetima biste raspustili parlament? (»Jutarnji list«)
- To su ipak samo špekulacije. U Ustavu mora biti rješenje i za tu situaciju da se ne bi stvari rješavale izvaninstitucionalno. To mora biti i je taksativno navedeno: Sabor bi trebalo raspustiti kad država ne bi mogla funkcionirati, kad se ne bi npr. mogao prihvatiti državni budžet.
• Kako to da ste predstojnikom svog Ureda imenovali osobu koja je, navodno, bila bliska i od velikog povjerenja bivše vlasti? (»Slobodna Dalmacija«)
- Govorio sam još u predizbornoj kampanji da nikad više u Uredu neće biti funkcija poput onih koje su obnašali Hrvoje Šarinić, Jure Radić, Ivica Kostović, da preko Ureda neće ići odluke koje se tiču Vlade, parlamenta i drugih adresa koje trebaju odlučivati. Rekao sam da neću imenovati predstojnika, nego samo šefa Kabineta dok vidim kako pogon Ureda Predsjednika funkcionira. Budući da je prevelika opterećenost šefa Kabineta (radimo i 14 sati dnevno), on ni uz najbolju volju i znanje ne može funkcionirati u ostalom dijelu Ureda. Zaključio sam da je jedini izlaz da imenujem predstojnika koji će izvan mog Kabineta koordinirati rad Ureda koji ima dosta službi, svaki savjetnik je povezan s nekim komponentama vlasti, ima i službi koje se ne vide, a sve to netko treba kontrolirati. A, je li Dobranović prava osoba, to ćemo vidjeti. On govori nekoliko jezika, diplomirani je inženjer, izvrstan je administrator. A to što je navodno bio u sklopu bivšeg sistema, jako je rastezljivo. Svi oni koji su savjesno obavljali svoje poslove u hrvatskim institucijama, za mene su i dalje upotrebljivi. Ovdje i dalje rade Tuđmanove tajnice.
• No, tajnice su jedno, a predstojnik Ureda drugo. Dobranović je bio dužnosnik bivše vlasti, blizak predsjedniku Tuđmanu i djelatnik SIS-a, a i nije bio prepoznat kao vaš suradnik? (»Jutarnji list«)
- Ne znam niti jedno pitanje u kome je Dobranović sudjelovao u donošenju odluke koja bi Hrvatskoj štetila.
• Biskupska konferencija je nedavno priopćila da su sve češći prigovori građana da se traži politička podobnost pri zapošljavanju. Mislite li da postoje pojave revanšizma nove vlasti? (»Večernji list«)
- Što se politike tiče, revanšizma nema. A što se tiče konkurencije stranaka koje su pobijedile ili njihovih članova i kandidata, toga sigurno ima. No, želim istaknuti nešto drugo. Stranka koja pobijedi na izborima dobiva prevagu u parlamentu i ima pravo sastaviti Vladu kako misli da će najbolje funkcionirati i provesti što je na izborima obećano. To je zadatak pobjedničke koalicije. Oni moraju, kao sukreatori vanjske politike, na određena mjesta koja su politički najvažnija, dovesti ambasadore koji mogu zadovoljiti novu politiku. Ne vodi se politika jednako u Južnoj Africi kao u Parizu i Washingtonu ili u UN-u. Tu mora postojati balans u promjeni ambasadora, a službenici su službenici i oni moraju raditi svoj posao. Politika tu ne bi smjela igrati nikakvu ulogu. Poznato je da je HDZ provodio politizaciju ne samo policije nego i vanjskih poslova, i to od vozača u ambasadi do ambasadora. Nađite mi jednog koji je bio član HNS-a? Takve prakse sada ne bi smjelo biti. Moj prigovor odnosi se na stranačku podjelu menadžmenta. Kod nas je na jedan besmislen način spojen menadžer i vlasnik u istoj osobi i to vlasnik koji nema novaca i menadžer koji se nigdje nije potvrdio. Rezultat je katastrofa, a ova vlast to mora ispraviti.
• Kako gledate na prepucavanja HSLS-a i SDP-a o kadrovskim rješenjima? Ne čini li Vam se da to predugo traje? (»Slobodna Dalmacija«)
- Smeta mi kad se stranke prepucavaju o nečemu što nema smisla. Ako smo u izbornoj kampanji rekli da će vojska, policija i obavještajne službe biti depolitizirani, onda nije u redu da se stranke bore za to kojoj će pripadati netko tko će raditi u bilo kojoj od tih službi.
• Inicirali ste da budući Oltar domovine bude ispred Pravnog fakulteta. Hoće li se za Dan državnosti možda tamo odavati počast domovini ili ćete ići na Medvedgrad?
- U razgovoru s rektorom sam čuo da postoji inicijativa da se lovorov vijenac nosi na Meštrovićev spomenik ispred zgrade Rektorata. Priključujem se inicijativi i mislim da bi to možda bilo dobro. Najbolje bi bilo da se svim palima za domovinu digne poseban spomenik i da se strani državnici pred njim poklone. Nemam prijedlog lokacije, nisam arhitekt, ali mislim da se pravo rješenje za to može naći na javnom natječaju. Odluku o tome da se jedan objekt relativnog povijesnog značenja proglasi Oltarom domovine donio je predsjednik Tuđman, ona nije donesena u proceduri niti je na pravi način prihvaćena. Zato smatram da se treba do daljnjega pokloniti braniteljima kod Križa na Mirogoju.
• Kada ćete objaviti završni račun financiranja predizborne kampanje? (»Slobodna Dalmacija«)
- Jesam za to da se to objavi, ali moji iz bivšeg stožera me pitaju: »A, zašto biste samo Vi to objavljivali?« Dobro ste mi to spomenuli, ali nije to ono što sada treba rješavati. No, mi to možemo učiniti za pola sata kad to i drugi učine.
• Kontaktirate li s Hrvatima iz BiH i hoćete li ići u Mostar? (»Slobodna Dalmacija«)
- Hoću. Kontaktiram s onima koji sudjeluju u vlasti države BiH.
• Jeste li odustali od preseljenja Ureda na neko drugo mjesto?
- Predsjednik Tuđman se nakon raketiranja Banskih dvora preselio na Pantovčak. U Banske dvore proširila se Vlada. Najlogičnije bi bilo da Predsjednički ured bude u Banskim dvorima, ali je to sada nemoguće. Drugog odgovarajućeg prostora nema. Palaču Dverce ne da Grad, no, da mi to i dadu, tamo ne stanu dva auta. Sad mi nude jedan dječji vrtić, u Draškovićevoj ulici valjda ili na Gornjem gradu, i kažu da je to sjajna zgrada, ali treba u nju mnogo uložiti. Zapravo, nijedne prave lokacije nema. Uzmimo, hipotetski, da Ured preseli u neodgovarajući prostor. Svi vi pisat ćete da je Predsjednik otišao u neodgovarajući prostor, a ako bi ovdje uselili neku ambasadu, pitat ćete jesmo li banana-republika kad nam je Predsjednik u lošijem prostoru od strane ambasade. Ovaj prostor nije sasvim adekvatan, zgrada nije funkcionalna do kraja, jer je napravljena kao vikendica Josipu Brozu. Kad bi Vlada htjela to prihvatiti, rado bih išao u Banske dvore, jer mi je draže biti u kontaktu s ljudima.

Bujanec je političko strašilo

• Budući da je Velimir Bujanec iz »Imperijala« priveden u policiju zbog objavljivanja nekih tekstova, hoće li biti privedeni i drugi urednici novina koje su objavile povjerljive podatke o Ahmićima? (»Glas Slavonije«)
- Ne znam koga će policija pozvati, nisam šef policije ni ministar unutarnjih poslova niti sam državni odvjetnik. Ne bih ulazio u način na koji piše Imperijal, mene ni Imperijal ni njegovi vlasnici i urednici ne zanimaju. Međutim, sramotno je da se zovu novinarima oni koji tako brutalno lažu. Bujanec kaže da je saslušan zato što je o mojoj obitelji nešto objavio, a to nema nikakve veze sa zdravim razumom. Tog malog Bujanca spominje se na više mjesta, od crnokošuljaša do ne znam koje boje momentalno. On kaže da je moj otac pokopan kao staljinist, a on je umro u vrijeme kad su staljinisti bili na Golom otoku. Kako bi on onda bio pokopan kao staljinist? On se usudi reći da je moj otac radio za Udbu i Oznu. Od 1942. godine moj otac je bio u civilnoj vlasti, nikakve veze s Udbom i Oznom nije imao, osim što su mu bili debelo za vratom. Jedni pišaju po groblju, a ta mala novinarska i politička maškara, to malo političko strašilo piša po uspomeni mojih predaka koji su meni najmiliji. Takva jedna mala nakaza usudi se hodati po groblju i pisati neistine. Snimili su grob na kojem piše da je 1928. pokopan izvjesni Ivan Mesić i kažu da je to moj djed. A moj djed je zaklan 1942. godine, zove se Ivan Mesić, ali nikad nismo saznali gdje je njegov grob. A, kad je zaklana naša baka, 1945. godine, poslije rata smo digli spomenik i njegovo ime stavili pokraj bakinog, ali smo stavili i da je 1942. pokopan, ali ne znamo gdje. To je sve Bujanec u Orahovici mogao saznati, a ne na tako brutalan način dirati ono što je čovjeku najsvetije. To je toliko gadljivo da ne želim o tome razgovarati. Za Bujanca ne treba policija kao ni za one kojima služi. Postoje druge ustanove koje tome služe i u kojima se ljudi dosta dobro oporave.

Moglo bi doći do rekonstrukcije Vlade

• Mislite li da bi premijer Ivica Račan trebao rekonstruirati Vladu nakon prvih 100 dana i prvih rezultata rada, kojima je javnost očito nezadovoljna? (»Vjesnik«)
- Nije isključeno da Vlada neće u svom mandatu doživjeti određene rekonstrukcije. To je čest slučaj u koalicijskim vladama, događa se da netko ide za ambasadora, pa dođe do određenih pomicanja. Sve je moguće.
• Koji ministri nisu zadovoljili u prvih 100 dana, a kojega biste istaknuli kao pozitivan primjer? (»Vjesnik«)
- Mislim da je Picula uspio, iako je došao u jednu fluidnu situaciju. No, moram biti pošten i reći da je prije njega Mate Granić osobno bio angažiran na priključenju Hrvatske europskim integracijama. A, što se tiče najneuspješnijeg ministra, što god kažem - neće ispasti dobro.

Pašalić je pao s Marsa

• U ovih 100 dana najviše je kontroverzije izazvalo Vaše objavljivanje stenograma. Što ste time htjeli postići, koji Vam je krajnji cilj, koji su motivi da se oni ciljano daju u medije? (»Novi list«)
- Svojedobno je SK bio partija koja je o svemu odlučivala. Nije se odlučivalo na razini parlamenta ili vlade, već u Centralnom komitetu. I to se provodilo kroz partijske mehanizme. Mi smo dobili višestranačje u kojem je izuzetnu prevagu imala jedna stranka - HDZ. Tu se našao krug ljudi koji nije razumio ni demokraciju niti svoju ulogu u višestranačju. Shvatili su - ako je Partija mogla, možemo i mi i otprilike su se tako i vladali. Bilo je najvažnije zadovoljiti osobne interese i kroz privatizaciju i na druge načine. Kojega god tajkuna sad taknete, iza njega je rep u državnim mehanizmima. Znači, HDZ je praktički kadrovirao u svim sferama života.

Nisam bio zadovoljan promoviranjem demokratskih procesa, procesuiranjem onih koji su opljačkali ili dozvolili da se pljačka Hrvatska, nisam bio zadovoljan time da nisu procesuirani oni za koje hrvatska javnost shvaća da su zloupotrebljavali svoje funkcije. To nije dolazilo do javnosti. Novine su počele nagađati o tome o čemu se ovdje odlučivalo, a o svemu se ovdje odlučivalo (u Uredu Predsjednika, op. aut.). Imali smo parlament, Vladu, Komoru i sve instrumente, ministarstva unutarnjih i vanjskih poslova, a sve su se odluke donosile ovdje. Međutim, o tome kako je to funkcioniralo, ni traga nije bilo i ja sam htio da hrvatska javnost zna kako su se donosile odluke koje su se ticale svih nas. Htio sam da mehanizmi profunkcioniraju, ono što je kriminal i zločin, neka se tako i opiše.

Kako je moguće da zločinci iz Ahmića šeću pod tuđim imenima, žive na račun ove države, mehanizmi ne funkcioniraju, a Blaškić dobiva 45 godina robije? Kako je moguće da onaj tko je znao tko je kriv za Ahmiće šalje Blaškića u Haag? Htio sam da profunkcionira pravna država i to je bila intencija. Mislim da sam u tome uspio. Neki su se ljutili, jer bi htjeli da to ide u arhiv. Pravnik sam po profesiji i moram upozoriti da je državna tajna ono što se unaprijed utvrdi da je državna tajna, dokument dobije oznaku da je državna tajna i kao takav se čuva. Postoji procedura po kojoj se taj dokument može izuzeti od čuvanja državne ili vojne tajne. To Pašalić ne zna, jer je zubar. Ne znam što je on, političar opće prakse, koji se ničeg ne sjeća. Nevjerojatno! Izgleda kao da je čovjek pao s Marsa. On sam pita Tuđmana: »Predsjedniče, jel' se to snima?« A on kaže da se ne snima. I sad Pašalić kaže da se nije snimalo. A Tuđman je samo rekao da se ne snima, ali je sve snimio. Ne znam je li je taj čovjek (Ivić Pašalić, op. aut.) sasvim pri sebi? Slušam što sada govori Kontiću o snimanju razgovora... No, sve njegove besmislice su snimljene i jasno je da jednog Pašalića te besmislice sada ljute. Ja to razumijem, a za to što je radio treba sad odgovarati.

Ni jedan zapisnik ovdje (u Uredu Predsjednika, op. aut.) nije državna niti vojna tajna. Ni jedan. Što je briga nekoga za 20 godina što je bilo s Večernjakom, s prodajom ovoga ili onog poduzeća, kako se budžet trošio, kako su kupljeni strojevi koji su poklonjeni Kulturnoj zajednici Herceg-Bosni? Što je nekoga briga kako je Kulturna zajednica Herceg-Bosna te strojeve davala »Monitoru«. To je za 20 godina nevažno, a upravo bi mudraci to htjeli staviti u arhiv. Misle da imaju s magarcima posla.

Pripremila: Miroslava Rožanković