VESNA PUSIĆ, POTPREDSJEDNICA HRVATSKE NARODNE STRANKE, GOVORI O IZGLEDIMA OPORBE ZA IZBORNU POBJEDU
U cijeloj ovoj zbrci krajnje je neodgovorno, a nije ni istinito, neprestano ponavljanje kako nismo razgovarali ili razmišljali o potencijalnim predsjedničkim kandidatima l Osvajaju li se birači mekoćom? Vjerojatno se danas osvajaju, budući da stranka koja uvijek najkompromisnije reagira, a to je SDP, ima i najveću javnu podršku u ovom času. No, iskreno rečeno, mislim da ta podrška ipak nije rezultat njihovog načina reagiranja l HDZ se odlučio za model špajza-kampanje i čini mi se da je to prilično mudra strategija. Da sam na njihovu mjestu, ne bih drugačije postupila. Njima je, naime, doista najbolje da se tijekom kampanje zaključaju u špajzu i da se do izbora ne pojavljuju pred ljudima
“Čini mi se da je Crkva danas ipak puno distanciranija od političkog angažmana nego što je to bila prije.”
“Hrvatsku politiku trebali bi povesti ljudi iz srednje generacije, između trideset i pet i četrdeset i pet godina.”
“HDZ-ov Pojmovnik ima iste rečenice i iste sintagme iz napada na Milovana Đilasa s početka pedesetih godina.”
tekst
* prije tri ili četiri godine čitav tim proricatelja sudbine i astrologa predvidio je da će Hrvatska nakon Tuđmana dobiti predsjednicu Republike...
- Da, to su mi ovih dana neki ljudi već rekli. Ali mislim da takvo što nije izgledno.
* A imate li vi ambiciju da budete predsjednica države?
- Ambiciju, iskreno govoreći, nemam, ali moj stav u politici formira se prema politici, što znači da pokušavam procijeniti što moram napraviti da bi bilo ostvareno ono zbog čega sam i ušla u politiku, da bi bio ostvaren neki politički, a ne statusni cilj. Koncentrirana sam oko rehabilitacije parlamenta i ako išta bude po mome, tada će funkcija predsjednika biti nešto što će političari željeti pred mirovinu. Dakle, nakon što završite pravi posao, prije nego što odete u penziju, ići ćete u Predsjedničke dvore, pa tek onda u penziju. Naravno, ta će funkcija podrazumijevati odgovarajuće ceremonijalne ovlasti, a parlament će biti mjesto stvarnog političkog odlučivanja.
Prije nego što dođemo do toga vjerojatno ćemo morati imati nekoliko ozbiljnih i odgovornih ljudi na predsjedničkoj funkciji, da pomognu u definiranju odnosa između predsjednika i parlamenta.
ZAMJENA TEZA
* Plašite li se osobnih ambicija oporbenih vođa?
- Zapravo se ne plašim. Iako je sigurno da dio njih ima predsjedničke ambicije, dok ih drugi nemaju, a pogotovu ih nemaju u smislu ostvarivanja totalne političke moći. Mene zapravo zanima da se ti ljudi očituju o tome kako zamišljaju i vide predsjedničku funkciju.
U cijeloj ovoj zbrci krajnje je neodgovorno, a nije ni istinito, neprestano ponavljanje kako nismo razgovarali ili razmišljali o potencijalnim predsjedničkim kandidatima. Neki dan je čak i Mate Granić rekao kako se ni u HDZ-u nije razgovaralo o kandidatu za novog predsjednika. Na stranu to što mu ja ne vjerujem, ali bilo bi strašno kada bi to bilo istina. Bilo bi nenormalno da čelnici vladajuće stranke u situaciji kada im predsjednik leži u samrtničkoj postelji ne razgovaraju o kandidatima za njegova nasljednika.
No, o tome se od početka razgovara na krivi način jer svi samo licitiraju imenima, a nikoga nema da nam kaže što bi to u budućnosti predsjednik Republike Hrvatske trebao biti. Možda ljudi misle da je u ovoj situaciji neukusno da sebe promoviraju kao kandidate, ali bi morali sasvim jasno reći kako u sljedećem mandatu vide funkciju predsjednika.
* Osjećate li višak opozicijskoga opreza ili sućuti oko Tuđmanove bolesti?
- Čini mi se da je dio opozicije pristao na zamjenu teza i na jednu sasvim primitivnu klopku koju im je postavio HDZ. U toj zamjeni teza građanski pijetet koristi se kao opravdanje za neku vrstu političke neodgovornosti. Ljudi se počinju postavljati kao da nije bolestan Franjo Tuđman, nego je bolesna funkcija predsjednika. Tako se stvara brana od svakog jasnog i nedvosmislenog očitovanja oko nekih, čini mi se, jako važnih pitanja hrvatske budućnosti. Vidjelo se to i prilikom donošenja Zakona o privremenoj spriječenosti predsjednika Republike, kada su se priznavali argumenti koji su izvučeni iz građanske i posve privatne sfere. Ne razgovara se o ljudima, nego o institucijama, pa više nije čovjek u tragičnom stanju, nego je u tragičnom stanju institucija. I onda se odluči da ništa ne poduzimamo jer to, kao, vrijeđa osjećaj građanskoga pijeteta.
Dio opozicije upao je u tu klopku, a HDZ vješto koristi jednoga čovjeka i njegovu bolest za svoj probitak. Na takvo što pristati doista znači biti kratkovidan, naivan ili suglasan s HDZ-om.
POPUSTLJIVA OPORBA
* Nije li možda riječ o liniji manjeg otpora?
- Manjeg otpora prema čemu? Linija manjeg otpora uvijek mora biti na neki način funkcionalna. Ovakvo ponašanje teško da će donijeti rezultat koji je bolji, ugodniji ili lakši. Ako je cilj bio da se smanji opća napetost i neizvjesnost koja je postojala pogotovu prije nego što je bio određen datum izbora, ni tada po mome mišljenju nije postignut neki osobit rezultat s pristajanjem na zamjenu teza. Popuštanjem pri donošenju zakona o privremenoj spriječenosti nije donijelo ništa dobro ili ništa što, po mome mišljenju, ne bismo imali da smo inzistirali na članku 97 i trajnoj spriječenosti predsjednika Republike. Možda je popuštanje dovelo do ranijeg razrješenja situacije, a ako je tako, onda je barem to dobro.
* Čini mi se da je linija manjeg otpora vodila povlađivanju tradicionalnom opozicijskom strahu od principijelnosti. Naime, već svatko tko gleda televiziju ili čita novine može zamijetiti da na svaku HDZ-ovu grubost, iznevjeravanje Ustava i verbalno divljaštvo, opozicija reagira mekano, pa čak i s nekom vrstom prilagodbe. Čini mi se da je IDS tu jedina iznimka. Mislite li da se tom mekoćom osvajaju birači?
- Vjerojatno se danas osvajaju, budući da stranka koja uvijek najkompromisnije reagira, a to je SDP, ima i najveću javnu podršku u ovom času. No, iskreno rečeno, mislim da ta podrška ipak nije rezultat njihovog načina reagiranja.
Način opozicijskoga reagiranja proizlazi iz političkoga stila koji je dominantan i koji je dijelom uvjetovan dogovorom između šest stranaka, na koji smo se svi, manje ili više energično, odlučili jer mislimo da je pred nama prvi i primarni cilj smjenjivanja sadašnje vlasti. Taj cilj je ipak ovoga časa važniji od svih drugih ciljeva. Ali ipak mislim da se opozicijske stranke dosta razlikuju i u individualnim i u stranačkim istupima i očitovanjima.
SAVJETI S OLTARA
* Ima li opozicija odgovor na činjenicu da HDZ računa da će mu, svjesno ili nesvjesno, Crkva svojim blagdanskim ceremonijalima obaviti dio predizborne kampanje?
- Ne znam računa li HDZ na to da će mu Crkva odraditi kampanju, ali je izvjesno da kampanje u velikoj mjeri neće ni biti. HDZ se odlučio za model špajza-kampanje i čini mi se da je to prilično mudra strategija. Da sam na njihovu mjestu, ne bih drugačije postupila. Njima je, naime, doista najbolje da se tijekom kampanje zaključaju u špajzu i da se do izbora ne pojavljuju pred ljudima. Svatko koga HDZ može javno pokazati i svatko tko javno nastupa u ime stranke, samo joj ruši rejting i smanjuje broj glasova na izborima. Glasači su iritirani njihovim nastupom, ponašanjem i onim što ti ljudi simboliziraju, pa je HDZ ispravno shvatio da nije pametno podsjećati glasače na činjenicu da iza tog HDZ-a stoje konkretni Šeks, Pašalić, Krpina (Vladimir Šeks,Ivić Pašalić, Drago Krpina) i ostali. Bolje je da ih se privlači nekim imaginarnim imenom stranke, blagdanskim ozračjem i mirom prednovogodišnjih dana. Bolje je da se nadaju kako će ljudi glasati za HDZ misleći da glasaju za blagdansko ozračje. Špajza-kampanja je za HDZ odlična kampanja, a problem koji imamo s HTV-om i činjenicom da će televizija stalno pokazivati HDZ-ovce, a skrivati opoziciju, zapravo bi mogao biti problem HDZ-a.
* Čini li vam se da biskupska predizborna poruka djelomice ide u korist HDZ-a?
- Nemam takav dojam. Razgovarali smo o toj temi, ali meni se čini da se u ovom slučaju Crkva ipak pokušava distancirati od vlasti i da je stavljen veći naglasak na jedan drukčiji ton i neku drugu crkvenu struju, koja bi se željela malo odmaknuti od prevelike bliskosti s državom.
Vi vjerojatno mislite na dio poruke u kojemu se govori o nepoželjnosti vanjskih utjecaja na naše izbore. Pa, vanjski utjecaji su i glasovi dijaspore.
* Ali nitko to neće na takav način pročitati...
- Hajdemo mi to tako čitati.
* Vjerujete li da župnici u predizbornu nedjelju neće stadu govoriti za koga ne smije glasati?
- Ili za koga moraju glasati. Mislim da neki hoće, a neki neće. Ali vjerujem da će toga biti manje nego što je bio slučaj u prijašnjim izborima. Čini mi se da je Crkva ipak puno distanciranija od političkoga angažmana nego što je to bila prije.
STIL PUNJENIH PTICA
* Zašto opozicija glasačima pred ove izbore ne nudi ni jedno novo lice?
- Mislite, za razliku od HDZ-a?
* Pa zar se ne bi trebala bar po tome razlikovati od HDZ-a?
- Postoje nova lica. Ja sam, recimo, novo lice, jer sam tek dvije godine u politici. Nova lica su sva ona lica koja u politici nisu svih devet godina. Takva je cijela srednja generacija ljudi, od Bože Kovačevića, Damira Kajina, Đurđe Adlešić, do Željke Antunović, Božidara Pankretića... Uostalom, nije politika modna revija, pa da se stalno pojavljuju nova lica. Hrvatsku politiku trebali bi povesti ljudi iz srednje generacije, između trideset pet i četrdeset pet godina, koji bi donijeli neki novi stil i način komuniciranja. Nadam se da će ta generacija nakon izbora biti dominantna. Nije hrvatski problem u nedostatku novih lica. Recimo, Krpina je uvijek super novo lice, a tek Ivica Ropuš! On je stalno nov, samo svaki put u drugoj stranci. Problem je u tom dominantnom starinskom, autoritarnom i hijerarhijskom stilu u politici, stilu punjenih ptica. Takav stil podrazumijeva nekakav hermetični govor koji mogu razumjeti samo posvećenici i nitko drugi. Takav stil zahtijeva neprestano čitanje između redaka i slične gluposti, a ako kažete bilo što eksplicitno i razumljivo, tada vam kažu da je to politički nepametno i preradikalno. Mudra politika u Hrvatskoj je samo ako ono što govorite mogu razumjeti vaši prijatelji iz djetinjstva i bliža rodbina. A to je krivo. Nije krivo to što svake sezone nemate novu generaciju političara.
* Je li vašoj taštini godila ona televizijska anketa prema kojoj ste nekoliko desetaka puta popularniji od Mate Granića?
- Da, naravno da mi je to godilo. Iako sam imala veliku tremu pred emisiju jer mi je bio suprotstavljen baš Mate Granić, koji je ozbiljan političar i realan kandidat za budućeg predsjednika. On nije ni Vladimir Šeks, niti netko sličan za kojega bi bilo očekivano da kod zagrebačke televizijske publike prođe puno lošije od mene. Nisam ni izdaleka računala na ovakav rezultat i mislila sam da će biti jako dobro ako pobijedim Granića za nekoliko glasova.
Ta anketa, naravno, nije bila jako reprezentativna jer je riječ o Zagrebu, o urbanoj populaciji i o televizijskim gledateljima koji su unaprijed znali da ću ja sudjelovati u emisiji, pa su unaprijed imali i neke afinitete.
KOALICIJSKA POGODBE
* Odlično ste, dakle, prošli kod zagrebačke urbane populacije, a bit ćete kandidirani u onoj čudnoj ličko-dalmatinskoj izbornoj jedinici. Evo, ja bih se sad mogao kladiti da tamo nemate šanse. Kakva vas to opozicijska strategija tamo šalje?
- Ja ipak mislim da ću i tamo proći. Igrom slučaja i koalicijskih pogađanja došla sam u izbornu jedinicu koja dijelom elektorata nije za mene dobra. Određena sam da idem tamo jer je dogovor bio takav da je to bila jedina izborna jedinica u kojoj je HNS dobio drugo mjesto na listi. No, ako gledamo na rezultate prethodnih izbora, naša bi koalicija trebala osvojiti barem tri mjesta u ovoj izbornoj jedinici. Zato mislim da imam odlične šanse da uđem u parlament, istina, ne naročito slavno, i ne znam koliko će činjenica da sam ja na listi pridonijeti u opredjeljivanju birača. Vjerojatno bi i netko drugi s moje pozicije ušao u parlament.
Nisam zadovoljna s idejom da jedan političar može biti reprezent svih ljudi u svim situacijama. Smatram da čovjek može pretendirati na populaciju koja ga po tipu stavova prirodno podržava. Moj tip birača je, vjerojatno, liberalniji i urbaniji. Znači, u kampanji ću se vjerojatno više koncentrirati na gradove, a HSS-ovski partneri će se posvetiti drugom dijelu izborne jedinice.
Tako je ispalo, takav se raspored dogodio i to me je zapalo. Ja tu nemam nikakvih žaljenja ili pritužbi što se tiče moje stranke. Takvo mjesto smo u pregovorima dobili i s njega moramo dalje ići.
* Zar nije kukavički da se predsjednici stranaka guraju isključivo po zagrebačkim izbornim jedinicama?
- Ne znam je li to kukavički. Tako smo se dogovorili i tako će biti. Svi predsjednici stranaka osim Ivana Jakovčića nose po jednu zagrebačku izbornu jedinicu. Ali tu čovjek mora imati na umu još nešto: Kada se kandidiraju predsjednici stranaka, tada je riječ i o kandidaturi ljudi i o definiranju statusa stranke. Predsjednici moraju voditi računa i o kolektivnoj psihologiji svoga članstva. Treba, barem na razini predsjednika, postojati neki usporedivi status unutar koalicije, da se članstvo ne mora baviti pitanjima čiji je predsjednik bolji, čiji lošiji i koji je dobio bolje mjesto i bolju izbornu jedinicu. To nije isključivo osobno pitanje, iako jest i osobno, jer je predsjednik ujedno i simbol stranke. Ljude jednostavno demotivira ako primijete da se do njihova predsjednika osobito ne drži.
SUMNJVI POPISI BIRAČA
* Hrvatska televizija u nekoliko vas je navrata, pogotovu u Motrištima, implicitno i eksplicitno optužila za suradnju s američkim obavještajcima. Hoće li vam te optužbe škoditi?
- A što bi vam mogla reći na to? Meni to izgleda kao politički diskurs iz moga djetinjstva, iz ranih pedesetih godina. Takve su stvari tada postojale, a s vremenom su iščeznule čak i u komunističkoj Jugoslaviji. Možda su se pojavile još samo početkom sedamdesetih.
Takve priče su besmislene. Na koji bismo to način surađivali s američkim obavještajnim službama? Kako bismo surađivali sa bilo čijim i bilo kakvim obavještajnim službama, uključujući i hrvatske, koje me, moram priznati, danas puno više zanimaju i brinu od američkih?
Ali nije čak ni važno što su te priče bezvezne i besmislene jer je puno zanimljivije zašto se danas koristi takav diskurs. To je već ozbiljno pitanje. Hadezeovska vlast više nema snage za kreaciju, niti je u stanju smisliti nešto novo, ali ima snage za destrukciju. Ta vlast ima snage za blokiranje bilo kakve i bilo čije pozitivne kampanje. Oni to rade najarhaičnijim i najprimitivnijim načinom, jer, recimo, njihov Pojmovnik ima iste rečenice i iste sintagme iz napada na Milovana Đilasa s početka pedesetih godina.
* Hoće li se ta destrukcija pokazati efikasnom?
- Već se pokazala efikasnom jer je do sada blokirala toliko pozitivnih procesa i izmrcvarila i narod i zemlju. Ali mislim da HDZ nije u stanju destrukcijom promijeniti raspoloženje birača i bitno utjecati na rezultate izbora.
* Trećeg siječnja veliki broj građana Hrvatske neće biti u blizini svojih glasačkih mjesta. Može li to bitno utjecati na rezultate?
- Nema sumnje da će utjecati. Dio ljudi neće biti u svome prebivalištu, a ti ljudi su vjerojatno u većini opozicijski glasači. Isto tako, stranim će promatračima biti neopisivo teško doći u Hrvatsku jer avioni neće letjeti prvoga i drugog siječnja zbog kompjutorskog milenium buga, pa će morati doći autima iz Slovenije i Mađarske ili će u Hrvatsku doći prije Nove godine. A treći, silno važan faktor, pogotovu u mojoj izbornoj jedinici, jest da još uvijek imamo izborne popise koje nismo vidjeli i na kojima se nalazi veliki broj praktično nepostojećih ljudi, tj. ljudi koji tu više ne žive. Naime, ti su popisi rađeni prema popisu stanovništva iz 1991. U velikom dijelu Like tih ljudi jednostavno nema, a mi ne znamo jesu li u međuvremenu popisi ažurirani i na osnovi čega su ažurirani ako nije bilo popisa stanovništva. Mi smo više puta tražili popise birača kako bismo fizički, na terenu, preko svojih ljudi provjerili tko postoji, a tko ne postoji, ali nam ih nadležni organi nisu dali.
Sve će to utjecati na rezultate izbora, ali mislim da smo danas u takvoj situaciji u kojoj podrška HDZ-u, stvarna podrška, više nije takva da bi išta moglo globalno promijeniti rezultate. Oni mogu samo smanjiti opseg naše pobjede i utjecati na ono što je također vrlo bitno, a to je razlika između natpolovične i dvotrećinske pobjede.
NEMAM ILUZIJA!
* Dakle, vi ni u kojem slučaju ne vjerujete u mogućnost da HDZ trećega siječnja dobije izbore?
- Apsolutno ne. Ne bih tu bila da vjerujem u takvu mogućnost. Ne bih se danas ovoga posla hvatala jer mislim da je za nas, za ovu zemlju, pa i za mene osobno i za moju odluku da ovdje i dalje živim i radim poraz HDZ-a jako važna stvar. Nemam nikakvih iluzija da će nakon HDZ-a biti dobro, ali sam sigurna da će biti manje loše, pa da će za godinu ili dvije biti još manje loše i još bolje. Mislim da je ova opozicija za takvo što sposobna i da je korak naprijed u odnosu na HDZ.
* Mislite li da je baš jako pametno što je opozicija pristala na izbore trećega siječnja?
- Nismo imali nikakvu drugu mogućnost. Mogli smo samo bojkotirati izbore, a ja sam veliki protivnik bojkota. On dolazi u obzir samo ako su poništeni baš svi uvjeti za demokratske izbore, ako se protiv ljudi primjenjuje fizička sila i ako im se prijeti. Samo u ekstremnim situacijama bojkot ima smisla. Osnovni motiv za uključenje u politiku bio je u promjeni uvjeta u kojima se formira vlast, pa sad ne možemo reći kako odustajemo jer uvjeti nisu dobri. Mi trebamo pobijediti da bismo ih promijenili. Na žalost, moramo pobijediti pod nepravednim uvjetima, ali ja od HDZ-a nisam ništa drugo ni očekivala. Ne bih se vjerojatno ni bavila politikom da sam mislila da su oni dobri, pravedni i demokratični.
Miljenko Jergović
|
||||||