Govoreći o summitu članica EU i zemalja u procesu stabilizacije i pridruživanja, Ivan Jakovčić, hrvatski ministar za europske integracije, ocjenjuje da će to biti simbolički početak dugotrajnog procesa koji je pred nama, a koji bi trebao završiti punopravnim članstvom Hrvatske u Europskoj uniji. Na toj temi počeo je i naš razgovor.

• Kada će početi pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Hrvatske i Europske unije? Je li hrvatska strana već usvojila platformu za pregovore s Bruxellesom ili će se oni voditi samo na temelju smjernica koje je nedavno usvojila Europska komisija?
- Kako sada stvari stoje, pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju počet će 24. studenoga, kad će se u Zagrebu održati summit članica EU i zemalja u procesu stabilizacije i pridruživanja. To će biti simbolički početak dugotrajnog procesa koji je pred nama, a koji bi trebao završiti punopravnim članstvom Hrvatske u EU. Očekujem da će Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju biti potpisan tijekom prve polovice iduće godine, najkasnije do ljeta.
Nema sumnje da će pregovori u velikoj mjeri biti određeni direktivama Bruxellesa. Okvire u osnovi daje EU, ali uvjeren sam da ćemo mi pregovarati, a ne samo razgovarati s njima. Završavamo rad na našoj platformi za pregovore.

• Zna li se već sastav hrvatskog pregovaračkog tima?
- Dogovor o pregovaračkom timu je pri kraju, no još postoji nekoliko nedoumica. Vlada je već trebala raspravljati o tome, no kako je početak pregovora s EU pomaknut s kraja listopada na kraj studenoga, onda ni mi nismo previše žurili s time. Najvjerojatnije će se formirati državna delegacija, sastavljena od ministara, i pregovarački tim, koji će uključivati stručnjake za određena područja. Razmišlja se i o tome da u pregovarački tim, uz stručnjake, stavimo i nekog političara, koji bi pregovorima dao određeno značenje.
U pregovore će, inače, osim Ministarstva za europske integracije, biti uključeno i Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Ministarstvo financija, Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo i Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, te najvjerojatnije predstavnici Hrvatske narodne banke.

U nesigurnu zemlju nitko ne ulaže

• Koje će prednosti Hrvatska ostvariti sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju? Kako će se pridruženo članstvo naše zemlje u EU odraziti na život 'običnih' građana?
- Prednosti našeg pridruživanja EU bit će materijalne i nematerijalne. Hrvatska time postaje stabilna i sigurna europska država, čiji su dugoročni ciljevi jasni. Nitko, naime, neće ulagati u zemlju koja je nesigurna za strane ulagače, kao što je to uostalom bilo donedavno. Dolazak stranoga kapitala znači dolazak brojnih stranih kompanija i banaka, te pristup programima pomoći EU. U konačnici to znači otvaranje novih radnih mjesta i povećanje BDP-a. Naravno da bismo svi željeli preko noći imati dublje džepove. No, za ostvarenje toga potrebno je, kao i u drugim zemljama, dosljedno provesti tranziciju. Uvjeren sam da će nam u tome pomoći i EU svojim programom CARDS, te da će za našu zemlju izdvojiti više sredstava od prvotno predviđenih 50 milijuna eura.

• Reforme koje se kod nas upravo provode već sada mnogim ljudima djeluju kao 'šok terapija'. Približavanje EU-u znači da će se one idućih godina intenzivirati. Znači li to da možemo 'računati' na dodatno 'stezanje remena', još više stečajeva i nove kolone nezaposlenih?
- Mislim da se to neće dogoditi, jer će u idućih godinu ili dvije završiti proces restrukturiranja poduzeća. Mi već u idućoj godini očekujemo gospodarski uzlet, i to upravo zahvaljujući razvoju srednjeg i malog poduzetništva te stranim ulaganjima. Jasno je da boljeg života neće biti bez većih stranih ulaganja, jer vlastitih sredstava za razvoj nemamo. Ne bježim od činjenice da će reforma koja nas očekuje na mnogim područjima, kao što su vojska, policija, sudstvo i gospodarstvo, biti bolan proces. No, prije ili kasnije, moramo proći kroz taj proces, želimo li postati dijelom europske obitelji. Naravno, možemo se ugledati u Kubu ili Sjevernu Koreju i postati izolirani nedemokratski otok. Ni ja ni većina naših građana nismo za takvu politiku, što pokazuju i istraživanja javnoga mnijenja. Pritom sam svjestan da prosječan građanin ne zna koje prednosti i probleme donosi članstvo u EU-u. Članstvo u toj integraciji ne donosi samo ljepše stanove, bolje automobile, veći standard ili bolju zabavu, kao što je u Njemačkoj ili Francuskoj. Nedvojbeno je da ono nosi i određene probleme! No, početak boljeg života u ovoj zemlji neće se dogoditi dok ne završimo reforme.

• Kada se možemo nadati punopravnom članstvu u EU, s obzirom da se Hrvatska za sada ne nalazi niti u jednom od dva kruga proširenja EU?
- Jasno je da pitanje punopravnog članstva ne ovisi samo o Hrvatskoj. Na kraju će sve ovisiti o zemljama članicama i iskustvu koje će one imati sa zemljama prvoga i drugoga kruga proširenja. Hrvatska će se naći u jednom od tih krugova! Duboko vjerujem da smo u stanju neke od tih zemalja sustići ili čak prestići. Nemojmo zaboraviti da smo 1991. godine krenuli zajedno sa Slovenijom, koja je danas u prvom krugu proširenja EU na istok. Samo su nas nedaće političkog karaktera posljednjih deset godina odvojile od integracijskih procesa u Europi. Rat je samo dio tih nedaća.

• Tvrdite da bi se Hrvatska mogla 'ugurati' barem u drugi krug proširenja, zajedno s Litvom, Latvijom, Slovačkom, Rumunjskom, Bugarskom i Maltom. Ne strahujete li pritom da bi se s našom zemljom mogao ponoviti slučaj Turske, odnosno mogućnost da nas Bruxelles neprekidno drži na uzici, obećavajući mnogo, a pružajući vrlo malo?
- Sigurno je da svako užurbano stvaranje europskoga zajedništva može imati negativne učinke. Proširenje EU neće se moći provesti ako proces proširenja ne bude pratio i proces produbljenja odnosa među članicama. Uvjeren sam da Hrvatska neće od Bruxellesa dobivati samo obećanja bez realnih osnova. Već sama činjenica da pokrećemo pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju pokazuje da nam je Bruxelles dao šansu. O nama ovisi hoćemo li je iskoristiti.

Odgovara nam zona mira i napretka

• Kako komentirate tvrdnje pojedinih političara da će se SR Jugoslavija, ako na izborima pobijedi tamošnja oporba, naći u povoljnijoj poziciji od Hrvatske? Pojedinci čak tvrde da svijet od Beograda neće tražiti ispunjenje istih uvjeta kao i od Hrvatske.
- Nema nikakvog razloga da svakoj zemlji ne poželimo europsku budućnost, pa tako i Jugoslaviji. Želim da i građani i političari susjedne nam zemlje pronađu svoj put prema Bruxellesu, kako bi jugoistok Europe konačno postao zona mira i napretka.
Uostalom, i nama je u interesu da imamo stabilno susjedstvo. Promjene u Jugoslaviji dat će priliku i toj zemlji, no upitno je hoće li ih oni biti u stanju iskoristiti.

• No, srbijanska oporba tvrdi da im je Haaški sud »posljednja rupa na svirali«. Poznato je da je suradnja s Haagom Hrvatskoj postavljen kao jedan od preduvjeta za izlazak iz izolacije. Znači li to da se od Beograda neće tražiti izručenje osumnjičenih za ratne zločine kao uvjet za izlazak iz izolacije?
- Naš je temeljni stav da SR Jugoslavija ne može biti automatski pravni sljednik bivše SFRJ. To znači da i ona mora proći cjelokupnu proceduru za ulazak u UN, Vijeće Europe i druge međunarodne institucije, koju smo i mi prošli. To opet podrazumijeva poštivanje demokratskih standarda suvremenoga svijeta, sa svim pozitivnim i negativnim posljedicama koje to određenom režimu može donijeti. Sigurno je da će međunarodna zajednica pomoći novoj politici Beograda, ali uvjeren sam da će i ona na kraju dobiti 'prolaz' samo ako u cijelosti bude poštivala demokratske standarde. U njih spada i suradnja s Haagom. Ratni zločinci ne mogu nekažnjeno šetati niti po jednoj zemlji jugoistočne Europe!

• Pitanje stope gospodarskog rasta podijelilo je ministre u Vladi. Vi ste se našli među zagovornicima više stope gospodarskog rasta od one koju predviđa ministar financija dr. Mato Crkvenac. Zašto ne prihvaćate njegov argument da višu stopu rasta BDP-a u ovom trenutku nije moguće ostvariti?
- Osnovno je pitanje imamo li povjerenja sami u sebe. Ako vjerujemo u sebe, onda moramo vjerovati i u sposobnost našega gospodarstva da idućih godina ostvaruje visok gospodarski rast, za što imamo potencijala. Rast BDP-a u zemljama EU danas je tri do četiri puta viši nego u Hrvatskoj. Ne bih želio u ovom trenutku licitirati stopom rasta.
Za mene je, međutim, neprihvatljiv konzervativan način razmišljanja po kojem je bolje da se kasnije pokaže da smo ostvarili više stope rasta BDP-a od planiranih.
Mislim da su realne i dvostruko veće stope gospodarskog rasta od predviđenih, a koje iznose pojedini analitičari. Rast BDP-a od tri do četiri posto nije mali, ali smeta mi da unaprijed postavljamo okvire iz kojih bi lako mogli izaći.

Čovjek vjeruje u »opipljivo«

• Kako gledate na mogućnost 'eurizacije' Hrvatske?
- Mislim da ne treba povlačiti nagle korake. U Ministarstvu za europske integracije smo odlučili, najvjerojatnije u suradnji s jednom stranom tvrtkom, izraditi studiju o učincima uvođenja eura u hrvatsko gospodarstvo. Taj potez nije moguće učiniti preko noći. No, uza sve poteškoće koje će to donijeti hrvatskom gospodarstvu, u idućem bismo razdoblju ipak trebali ozbiljno razmotriti mogućnost uvođenja eura. Mislim da se hrvatsko gospodarstvo sljedećih pet ili šest godina može prilagoditi kriterijima Europske monetarne unije (EMU). Ja ostajem pri svojoj prognozi da će Hrvatska do 2006. godine biti spremna za punopravno članstvo u EU.
• Kako komentirate rezultate jednog nedavno provedenog istraživanja javnoga mnijenja, koje je pokazalo da Hrvati vjeruju u njemačku marku, ali ne i u euro?
- Vrlo jednostavno: euro je našim ljudima potpuno nepoznat! Čovjek vjeruje u nešto što je opipljivo, a novčanice eura još ne postoje. No, to je istraživanje pokazalo da su hrvatski građani vezani uz marku. Sutra će oni biti vezani uz euro, jer će marka za koju godinu nestati iz optjecaja. De facto je već nema.

Adriano Milovan