ZAGREB, 22. studenoga - Formalni početak pregovora o Sporazumu o stabilizacji i pridruživanju (SAA) između Hrvatske i Europske unije, što će se u petak, 24. studenoga, dogoditi u Zagrebu, povod je razgovoru s ministrom za europske integracije Ivanom Jakovčićem.

• Pregovori s EU-om formalno se otvaraju na Zagrebačkom summitu, a stvarno počinju 17. prosinca. Što će biti najteže dogovoriti?
- Dobro smo pripremljeni i vjerujem da će Europska komisija biti time ugodno iznenađena. Imamo iznimno stručan pregovarački tim, kompetentan na svim područjima. Vjerujem da taj posao možemo uspješno završiti do kraja prve polovice iduće godine, što bi značilo da u 2001. Hrvatska može proslaviti svoje pridruženo članstvo u EU. Osobno, u ovom trenutku ne vidim prepreke za brzi uspješan završetak pregovora. Ispunjeni su svi politički preduvjeti. Očito je da hrvatska Vlada vodi računa o svim elementima bitnim za politički dio pregovora, od pitanja manjina, slobode medija, suradnje s Haaškim sudom, dakle, o svemu onome što su bili problemi koji su kočili Hrvatsku. Danas se to djelotvorno razrješava. Približava nam se, doduše, ipak jedan crni oblak, a to su odnosi s MMF-om. No, očekujem da će kolege iz Vlade razriješiti i to. S druge strane, mislim da je i Europskoj komisiji stalo da rezultat Zagrebačkog summita bude ne samo početak pregovora nego i njihov brzi završetak. Objektivno, ne odlazi EU nekamo tek tako, osobito ne u zemlju koja je tek nedavno osvojila demokraciju.
 

• Na temelju makedonskoga iskustva, ali i iskustva drugih koji su pregovarali s EU-om, sporazumi uglavnom funkcioniraju po načelu »uzmi ili ostavi«. Bruxelles praktički diktira uvjete i nema mnogo pregovaranja.
- To je jedan od razloga zbog kojih nisam zabrinut u pogledu pregovora. Pred nama su, dakle, uobičajene stvari, a ne nešto neočekivano. S tim se suočava svaka zemlja koja jednoga dana sebe vidi kao punopravnoga člana Europske unije. To je proces koji ne možemo izbjeći. Ako hoćemo ući u neko društvo, klub, bio on teniski, vinarski, politički, moramo poštovati pravila igre. U ovom slučaju, radi se o velikoj europskoj obitelji, koja vrlo dobro zna pravila svoje igre. Želimo li biti unutra, ta pravila moramo i mi uvažavati.

• Slijedi li nakon Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nužno i kandidatura za punopravno članstvo? U makedonskom se slučaju, naime, govori samo o potencijalnom članstvu.
- U svim razgovorima s ključnim ljudima EU-a evidentno je da se podrazumijeva da je potpisivanje toga sporazum izravna stepenica prema statusu kandidata, odnosno zemlje koja ima pravo aspirirati na punopravno članstvo u Uniji. Zasad nema nikakvih međustepenica. Nakon SAA, bude li to dovoljno učinkovito, put pregovorima o punopravnom članstvu potpuno je otvoren. Uvjeren sam da će u toj regati prema Bruxellesu Hrvatska sustići mnoge zemlje, a neke i prestići.

• Nedavno ste javno predložili stvaranje hrvatskoga Pakta za Europu. Što pod tim podrazumijevate?
- Tu sam ideju izložio predsjedniku Republike Hrvatske i predložio da, kad on ocijeni oportunim, pozove čelnike parlamentarnih stranaka, nekih nevladinih organizacija, sindikata, itd. koji bi pristupili Paktu za Europu. Ključna je ideja da se stvori okvir i konsenzus o bezbolnom procesu ulaska Hrvatske u EU. Neke se stvari u parlamentu i izvan njega koriste u dnevnopolitičke svrhe. Sve to može zagorčati život građanima Hrvatske koji domovinu vide u Uniji, a njih je danas 77,8 posto. Time mi nije ni na kraj pameti tražiti mehanizme da se opozicija sputa, jer se i ja mogu vrlo brzo opet naći u oporbi. Slijedeći iskustva nekih zemalja u tranziciji, htio bih da Hrvatska kroz Pakt za Europu pošalje prema unutra i prema EU-u jasnu poruku da želi biti dio te europske obitelji.

• U tim procesima hrvatski ekonomski pokazatelji vrlo su skromni i ne idu nam na ruku. Koliko će realno trebati vremena da se gospodarstvo oporavi i počne rasti?
- Gospodarstvo će biti najveći izazov, iako ne treba podcijeniti ni usklađivanje zakonodavstva sa standardima EU-a. Gospodarski rast je, objektivno, najveći izazov. Inzistiramo na optimističkijim projekcijama. Ne bih se bavio ovim poslom da nisam uvjeren da je Hrvatska atraktivna za ulaganja. Sve donedavno Hrvatska se nije smatrala sigurnom za strana ulaganja. Danas još imamo nekih problema, ali oni su uglavnom više administrativne, nego strategijske naravi. Čim to raščistimo, možemo očekivati ozbiljan priljev stranog kapitala, bez kojega nema rasta Hrvatske ni oporavka. Već iduće godine osjetit ćemo prve znakove oporavka gospodarstva i ozbiljnijeg ulaska stranog kapitala.

• Približiti se Europskoj uniji znači profitirati na ekonomskom, političkom, kulturnom planu. Koju cijenu treba platiti za to?
- Cijena se ogleda najviše u tome da ćemo morati mijenjati ne samo navike nego i sustav, osobito u nekim područjima. Prije svega, mislim na državnu administraciju i to na pravosuđe u prvom redu, a da ne spominjem poljoprivredu kao jedan od gorućih problema. Ali, optimist sam i u tom pogledu. Ministri Ivanišević i Pankretić u cijelosti su svjesni da Hrvatska nema drugog puta do snažnih reformi da bi se ušlo u Uniju. Kad govorimo o seljacima, oni su i za socijalizma i za HDZ-a prošli štošta, a dugoročno jasan sustav proizvodnje hrane omogućit će im da se prilagode. Na sreću, u Hrvatskoj nema tako velikoga dijela stanovništva koji izravno ovisi o poljoprivredi. I ta bi nam činjenica trebala omogućiti da iz toga isplivamo brže.

• Ostajete li još na procjeni da će Hrvatska do 2006. ispuniti uvjete za EU?
- Do tada bismo trebali biti spremni za punopravno članstvo u Uniji. To zvuči optimistički, hrabro, ali moramo imati svoj cilj. I time odašiljemo poruku građanima Hrvatske, svima koji rade na velikom poslu integriranja u EU i, naravno, našim partnerima u Uniji. Hrvatska se mora organizirati na način da najkasnije 2006. bude spremana za punopravno članstvo u Uniji. Hoćemo li tada i postati punopravnom članicom, neće ovisiti samo o nama, nego o partnerima u Bruxellesu. Ministarstvo za europske integracije sposobno je, u suradnji s drugima, izvesti Hrvatsku na taj put.

Vinka Drezga