ZAGREB, 20. prosinca - Uspješno završen prvi krug pregovora Hrvatske i EU-a o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) povod je razgovoru s Nevenom Mimicom, stručnjakom kojega je hrvatska Vlada imenovala voditeljem domaće pregovaračke ekipe. Mimica je vodio i prije nekoliko mjeseci uspješno priveo kraju pregovore o ulasku Hrvatske u svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO).

• Na čemu je bio naglasak tijekom pregovora u Bruxellesu?
- Naglasak je bio na razjašnjavanju početnih gledišta jedne i druge strane, dakle o tome, kako obje strane shvaćaju sam Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. To je nova generacija sporazuma, generacija koja nije identična prethodnim ugovorima, tzv. europskim sporazumima kojima su druge zemlje srednje Europe ulazile u pridruženo članstvo u Uniju. Taj dio trebalo je, dakle, razjasniti na samom početku. Postigli smo vrlo visoku suglasnosti oko stajališta što je pravna a što politička priroda SAA. Suglasili smo se da, za razliku od europskih ugovora, SAA ima dvije dimenzije - dimenziju stabilizacije i dimenziju pridruživanja. Sasvim smo jasno rekli da te dvije komponente imaju potpuno jednako značenje i da smo spremni surađivati na njihovom ostvarivanju. Nadalje, uspjeli smo razjasniti i poglede na pitanje regionalne suradnje. To je područje koje Hrvatska već razvija. U svojoj vanjskoj politici Hrvatska je time već dugo zaokupljena. Tijekom sastanka još jednom smo jasno istaknuli da regionalna suradnja znači suradnju kako u jugoistočnoj Europi tako i Hrvatske sa srednjom Europom i Sredozemljem. Osim toga, i na suradnju s EU-om gledamo kao na regionalnu suradnju.
 

• Je li u pregovorima bilo prijepora?
- Nije. Tijekom pregovora bilo je najlakše upravo to, da ni u jednom trenutku nismo došli u situaciju da se raziđemo zbog nekakvih stavova ili zbog toga što bi naši prijedlozi bili neprihvatljivi za EU ili zbog pogleda EU-a na bit ovoga sporazuma. Drugim riječima nije bilo potrebe da reagiramo na način koji bi prelazio uobičajenu komunikaciju. Pregovore je obilježila upravo ta atmosfera otvorenosti i međusobnog razumijevanja.

• Nakon ovoga kruga, pregovarat će se o težim pitanjima. Znači li to da se pri pregovorima rukovodite metodom od lakšeg prema težemu?
- U osnovi je tako. Ova politička pitanja trebalo je, međutim, razjasniti na samom početku, jer proces polazi od političkih interesa jedne i druge strane. Trebalo je, dakle, razjasniti politički okvir. I to je bilo jedno od težih poglavlja. Zatim nam slijede još dva teža poglavlja - jedno o načinu međusobne liberalizacije trgovine i drugo o dinamici usklađivanja našega zakonodavstva s pojedinim dijelovima Acquisa communotairea, koji pripadaju asocijacijskim sporazumima. Druga runda pregovora bit će tehnički teža ili, recimo to tako, gospodarski teža. Mislim pritom na posljedice koje će iz toga proisteći za hrvatsko gospodarstvo. Prva je runda bila, pak, politički osjetljivija i njom je trebalo razjasniti gledanja na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

• Koliko se SAA razlikuje od tzv. europskih sporazuma, odnosno sporazuma o pridruživanju koji su, primjerice, postigle Češka, Poljska i Mađarska?
- Razlikuje se u prvom redu u tome što je veći naglasak na stabilizacijskom aspektu. Rekli smo jasno da smo spremni sudjelovati u stabilizacijskom dijelu sporazuma, jer na tome, uostalom, već radimo. To je dio naše politike prema području jugoistočne Europe, jer je gospodarski i politički stabilno susjedstvo u hrvatskom interesu. I to bez obzira na to, želi li Hrvatska ili ne želi ući u Europsku uniju. Bez obzira na druge politike i političke koncepte, suradnja sa susjedstvom važan je element vanjske politike svake zemlje. Istaknuli smo da smo na takvu suradnju spremni i dalje. EU je s druge strane raščistio neka pitanja, koja su u tekstu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju bila nedostatno predstavljena. Radi se, naime, o tome trebaju li bilateralne konvencije o regionalnoj suradnji, koje bi se potpisale između Hrvatske i zemalja koje imaju ili će postići istu generaciju sporazuma, ići na zajedničku konvenciju koja bi pokrila čitavo područje, ili će ostati na bilateralnoj razini. Razjašnjeno je i zaključeno da se ide za tim da to bude mreža bilateralnih ugovora, koja dovodi do regionalne suradnje. A to je u skladu sa stavovima hrvatske Vlade koje je zacrtala prije nego je pregovarački tim uputila u pregovore.

• Ako se SAA, kako se predviđa, parafira polovicom 2001., što slijedi? Kada i koliko će trajati ratifikacija SAA?
- U svih 15 parlamenata zemalja EU-a kao i u hrvatskom Parlamentu, ratifikacija u pravilu zahtijeva proceduru koja traje između 18 mjeseci i dvije godine. Nakon parafiranja polovinom iduće godine, slijedi potpisivanje SAA. Zbog tehničkih razloga - da se provjeri sve što je dogovoreno i radi prevođenja na jezike EU-a - to će potrajati još koji mjesec. Nakon potpisivanja ide se u fazu ratifikacije koja, dakle, traje do dvije godine. Važno je, međutim, reći da ćemo uz ovaj sporazum potpisati i tzv. privremeni sporazum kojim će se utvrditi trgovinski odnosi o međusobnoj asimetričnoj liberalizaciji tržišta. Taj će privremeni sporazum biti u funkciji i prije nego na snagu stupi cijeli sporazum. Drugim riječima, taj dio o trgovinskim odredbama stupit će na snagu s danom potpisivanja privremenoga sporazuma.

Vinka Drezga