Mnogo se je toga promijenilo od kada sam, 15. 10. 2014., u kolumni „Najuzbudljiviji predsjednički izbori poslije prvih“, bio napravio usporedbu tada jedinih poznatih kandidata Kolinde Grabar Kitarović i Ive Josipovića. Doduše, stojim iza svega što sam tada bio napisao u svezi gospođe i gospodina ali njihove su biračke skupine, manje ili više, sada ipak razvodnjene – uglavnom na štetu jedine žene među kandidatima. Njena popularnost je rasla iz tjedna u tjedan sve dok se na sceni nisu pojavili Milan Kujundžić i Ivan Vilibor Sinčić. Doduše, njihovo ukazanje je samo jedan od razloga za promjenu stanja i odnosa. Razloga, naime, ime više.

Prvo, jedan dio birača reformiranog HDZ-a odvukao je sa sobom bivši član te stranke Milan Kujundžić. Dio  desperatnih građana, koji se hvataju za slamku u oceanu, privukao je i Ivan Vilibor Sinčić, koji bi, ako ustraje, jednoga dana mogao igrati značajnu ulogu na hrvatskoj političkoj sceni.

Drugo, najmoćniji mediji, posebice televizije, nametnuli su kandidatima nekakva kvazi sučeljavanja u kojima birači ništa ne mogu saznali o programima i njihovoj izvedivosti, odnosno neizvedivosti. Prosječni birač nema pojma kako će nova Predsjednica RH, odnosno Predsjednik RH, postaviti i provesti inicijative i smjernice za preustroj hrvatske ekonomske i birokratske reforme. Devedeset posto vremena u sučeljavanjima posvećeno je lutanjima po mraku u tunelu prošlosti. Nema odgovora na pitanje: „Kako konkretno i na temelju kojih studija, projekcija i presedana, odnosno s kojim ili čijim novcem će biti pokrenuta ekonomska, birokratska i socijalna reforma Hrvatske?“ Izgubljeni narod u mraku prošlosti ne zna u kom smjeru i za kime treba krenuti jer mediji ne dopuštaju kandidatima da viknu: „Za mnom! Prema svjetlosti, koja je na kraju tunela.“   

Treće, prema jednoj maloj, neformalnoj, nevažećoj ali indikativnoj anketi, koju sam osobno proveo među poznanicima, potvrdila se je moja pretpostavka iz kolumne od 15. 10. 2014. da hrvatske žene ne vole moćne žene. Svaki dan su spremne, opravdano, zahtijevati jednakopravnost s muškarcima na radu ali ne žele vidjeti žene na čelnim dužnostima. Čak 80% žena iz moje male ankete ne želi bivšu ministricu, veleposlanicu i najmoćniju ženu NATO-a vidjeti na dužnosti Predsjednice RH – jer im se ne sviđa njen odabir odjeće, cipela, šminke i t. d. Muški dio anketiranih je podijeljen na pola i pola. Jedan mi je mužjak čak rekao da su žene u kriznim situacijama bolji upravljači. Veli da se svaki mjesec čudi kako njegova supruga, koja radi kao i on, učinkovito upravlja s domaćinstvom i od dvije kune stvora četiri.

Četvrto, brojne udruge, koje se bave pitanjima statusa žena u Hrvatskoj, skrivaju se tijekom ove predsjedničke kampanje i muklim mukom šalju poruku da su žene protiv žene. Josipović im je ljigav, Kujundžić destruktivan, Vilibor naivan, a glasovat će protiv Kolinde. Ako se ne varam, ni jedna ženska udruga nije podržala ideju da bi žena mogla i trebala postati Predsjednicom RH. To je još jedna hrvatska posebnost i apsurd.

Četvrto, iako je zapadnjački način prikupljanja donacija za kampanju gospođe Grabar Kitarović urodio plodom, nisam siguran da joj je donio veću popularnost. Naime, neki od navodnih donatora su vrlo omraženi u društvu. Prema nekim medijskim izvješćima, na primjer, jedan od donatora je Zdravko Mamić, u povijesti najnepopularniji čelnik Dinama među navijačima toga kluba, zbog čega oni ne dolaze na utakmice. Ujedno je i najomraženiji član uprave HNS-a među svim navijačima, a posebice Hajdukovim.

U međuvremenu, Ivo Josipović je iskoristio sve privilegije koji proizlaze iz činjenice da je on sadašnji stanovnik Pantovčaka. Jednostavno je povećao svoje predsjedničke „aktivnosti“ – bio je svugdje, puno je radio, a ništa uradio, puno je govorio, a ništa rekao. Međutim, on je uvjerljivo najpopularniji od svih kandidata, posebice među ženama – iako mnoge misle da je ljigav. Ako se u zadnji čas ništa dramatično ne promijeni u glavama malobrojnih birača koji će izaći na izbore, Ivo Josipović će, u prvom ili drugom krugu, ponovno biti Predsjednik RH.