Danas je 12. siječnja 2015. Prva vijest dana je da imao prvu Predsjednicu RH u svojoj povijesti, a druga da Kolinda Grabar Kitarović ne želi podijeljenu Hrvatsku. Želi Hrvatsku bez silom nametnutih lijevih i desnih, odnosno naših i vaših. Po meni, to znači da želi Hrvatsku bez nekakvih antifašista i antikomunista. Svojom kampanjom uspjela je probuditi većinu državljana, koji samo žele biti uspravni i domoljubni Hrvati, odnosno ponosni i časni državljani europske i svjetske Hrvatske. Probudila ih je više od polovice i pozvala sve ostale da se pridruže. Pozvala je na zajedništvo – baš kao nekada prvi Predsjednik RH Franjo Tuđman.

Treća bitna vijest je da spas Hrvatske iz ekonomske katastrofe Kolinda Grabar Kitarović vidi u teškom, kvalitetnom i učinkovitom radu. Ona kani svojim radom i trudom poticati sve oko sebe i šire. Svih je pozvala u jedan stroj – pro hrvatski radni stroj. U tom kontekstu ne želi birokrate koji glume bogove nego službenike koji služe čovjeku – s osmijehom. Želi logične, brze i učinkovite državne sustave, a to je ono što svi priželjkujemo da bi što manje izbivali s posla i do iznemoglosti čekali u dugačkim redovima.

Četvrta vijest dana je da Predsjednicu RH ne zanimaju brojke i trendovi o kojima kontinuirano govore negativističke poruke makroekonomista. Ona, isto kao nekada Franjo Tuđman, čvrsto i neupitno vjeruje u sposobnosti tuzemnih i inozemnih Hrvata - mikroekonomista. Vjeruje i u volju hrvatskoga čovjeka da se ukaže i dokaže kada je najteže. Moj je dojam da Kolinda Grabar Kitarović ne želi ovakvu Hrvatsku u kojoj glavnu ulogu igraju pravnici, koji pišu neprovedive zakone, i makroekonomisti, koji iz svojih fotelja samo analiziraju učinjenu štetu. Ona želi dominaciju sposobnih kriznih menadžera i vještih entrepreneura, koji će pozitivnom energijom poticati učinkovitost i/ili profitabilnost, a slijedom toga proizvodnju, zapošljavanje i razvitak socijalne države.

Peta vijest dana je da gospođa Grabar Kitarović želi hitro vratiti Hrvatsku s krivog i silom nametnutog puta, koji vodi u nekakvu regiju, na svoj davno odabrani euroatlantski put. To znači da Predsjednica RH neće šaptati „naprijed“ iz Beograda nego će iz Zagreba, Bruxellesa i New Yorka vikati „za mnom“. Slijedom toga ona će inicirati značajne promjene u sustavima nacionalne sigurnosti i obrane u skladu s EU i NATO standardima. To je bitno zbog širenja izbjegličkih i terorističkih problema na europskoj i globalnoj razini.

Na koncu, šesta vijest dana je da će ona, kao i prvi Predsjednik RH, ponovno poticati interakcije i integracije s Hrvatskim iseljenicima i njihovim potomcima u razvijenome svijetu, posebice među mladima što dolaze umjesto da odlaze. U Europskoj uniji i SAD-u zagovarat će pravedno i učinkovito rješenje za susjednu Bosnu i Hercegovinu, koja ne može opstati bez jednakopravnosti Hrvata.

Ukratko, prva Predsjednica RH zacrtala je vrlo ambiciozne programe i/ili smjernice. Brzina primjene i realizacije nekih planova ovisit će o brzini ekonomskog oporavka. Vlada RH morat će prihvatiti njenu ulogu koordinatora i motivatora. Pitanje je hoće li zbog taštine i drugih kompleksa prihvatiti njen poziv na suradnju i ne opstruirati ponuđene inicijative za ustroj i/ili preustroj državnih sustava i međunarodne politike.

Po meni, treba nam najmanje osam godina (bez nekakvih neplaniranih poremećaja) za potpuni ustroj razvijene i održive Hrvatske. Dakle, ako Vlada RH bude opstruirala inicijative Predsjednice RH izazvat će političku i ekonomsku krizu te na kraju ipak izgubiti parlamentarne izbore, a Hrvatska se neće oporaviti najmanje dvadeset godina. U najgoroj varijanti, sve što je Franjo Tuđman pokrenuo, a Kolinda Grabar Kitarović kani dovršiti, moglo bi se pretvoriti u neostvareni san hrvatskoga naroda. Međutim, valja vjerovati da će suradnja Kolinde i Zorana započeti već na dan njene inauguracije i da će Tomislav to sa smiješkom pozdraviti.