Suđenje za otmicu djeteta zasjenile su izjave o milijunima kuna, tajnim računima, prijevarama onih koji su srcem odvajali za obranu domovine. Top-tema ne samo za medije, nego, što je zanimljivije, i za naše političare. Opet su otkrili nešto što je bilo već godinama poznato svima, osim, izgleda, njima.

Iako ukazuju uglavnom na redove političkih protivnika, svi su zdušno protiv korupcije. Kako političare učiniti odgovornima za društvene posljedice odluka koje donose dok su na vlasti, pita se i profesor Tomislav Jantol u predgovoru knjige »Politička javnost«?

Građani, za koje je ovo središnje pitanje demokracije, »na raspolaganju imaju samo dva sredstva koja bi u tu svrhu mogli uporabiti: javnost i glasovanje na izborima«. Vođeni iskustvom dosadašnjih predizbornih kampanja, želimo vjerovati da je riječ o ozbiljnim namjerama.

Još »davne« 1998., organizirajući najveće demonstracije radnika i građana na Trgu, javno sam ukazao na korupciju i prijevaru radnika koji su kroz dobro osmišljenu privatizaciju ostali bez radnih mjesta i egzistencije. Neki bivši i sadašnji političari i danas uživaju u plodovima tadašnje otimačine, dok se mnogih već bivših kao i sadašnjih osiromašenih radnika nitko i ne sjeti.

S druge strane, imamo osnove sumnjati, jer je na isti način i priča o reviziji privatizacije trajala koliko i kampanja. Sada je svakako na djelu politička volja i odlučnost vlasti, koje su presudne za suzbijanje korupcije, bar se tako navodi i u Nacionalnom programu suzbijanja korupcije.
 

O ostvarivanju tog programa u prvih šest mjeseci javnost je upoznala aktualna ministrica pravosuđa. Zanimljivo je na web stranici Ministarstva pravosuđa pratiti ministričinu prezentaciju u kojoj se primarno navode zakonodavne i normativne aktivnosti, a vrvi terminima poput »izrađen je«, »predložen je« i slično. Ne možemo a ne složiti se s ministricom da su napravljeni pozitivni zakonski pomaci u tom dijelu, što je potvrdio i šef delegacije Europske komisije u Hrvatskoj Vincent Degert.

Međutim, istodobno se slažemo i s njegovom tvrdnjom kako građani još nemaju percepciju da se napreduje dovoljno brzo. Još ne osjećaju da postoji odlučnost za provedbu Programa. Načitali smo se strategija i programa od kojih tragove, umjesto u životu, vidimo samo u Narodnim novinama. U prilog ovoj skepsi navodim jednu od odrednica Programa prema kojoj bi se trebale sustavno osiguravati više plaće i bolji radni uvjete u javnoj upravi. To je svakako jedan od temeljnih preduvjeta ne samo nekorumpirane, nego i kvalitetne javne uprave. Tako i Europska komisija u mišljenju o zahtjevu Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji zaključuje kako su plaće državnih službenika preniske da bi privukle odgovarajući broj mladih i obrazovanih stručnjaka radu u državnoj upravi, ponajprije zbog toga što državni službenici moraju imati isti ili viši stupanj obrazovanja nego djelatnici u drugim sektorima.

Očigledno ovo mišljenje nije promaklo ministru financija koji u svojim uputama za izradu državnog proračuna za 2007. do 2009. tvrdi da se ključni cilj provođenja reforme javne uprave ogleda u uspostavi učinkovite i fiskalno prihvatljive javne uprave koja se temelji na stručnosti i političkoj nepristranosti sukladno praksi EU-a, s tim da će se u 2006. donijeti zakon o plaćama u državnoj službi kojim će se uvesti motivirajuća komponenta u sustavu javne uprave.

Još više obećavaju njegove tvrdnje vezane uz područje obrazovanja i znanosti, gdje se predviđa porast ulaganja u ta razvojno važna područja koja će pridonijeti stvaranju kvalitetnih ljudskih resursa s krajnjim ciljem otvaranja kvalitetnih i trajnih radnih mjesta i poticanja dugoročno održivoga gospodarskog rasta.

U isto vrijeme ministar objavljuje da će se osnovica za plaće javnim i državnim službenicima povećati za cijelih pet posto. To povećanje ne može pokriti ni rast troškova života od 2004., a kamoli znatno zaostajanje plaća u ovim sektorima. Ni u 2008. godini, na koju se također odnosi Nacionalni program za suzbijanje korupcije, ministar financija ne planira osigurati sredstva za »sustavno povećanje plaća i uvjeta rada u državnoj upravi«.
Stoga se opravdano pitamo gdje je tu odlučnost u provedbi programa. Budu li se takvom odlučnošću provodile i ostale mjere, i dalje će o korupciji pisati mediji, a na sudovima, umjesto sudionika korupcije i kriminalnih rabota, završavati »zviždači« koji će umjesto priznanja dobivati izvanredne otkaze, a bliža okolina će ih tretirati kao Judine sinove. Bila je to sudbina mnogih sindikalnih povjerenika i ostalih radnika koji su ukazivali na nezakonitosti i korupciju u svojim sredinama. Istodobno su i sami podnosili kaznene prijave, koje su iz »nepoznatih« razloga završavale u nečijim ladicama i pokrivene slojem prašine čekale zastaru. S druge strane, ne znamo da je u zastaru otišla i jedna prijava za klevetu tako prozvanih protiv radnika.

Koliko god politika isticala da ovaj program nije radi Europske unije, nego je za nas, ipak se nadamo kako će nas preuzete obveze natjerati da napisane programe, strategije, planove i slične dokumente napokon i provodimo. Tim prije što će izvješće o napretku za ovu godinu, za razliku od prošlogodišnjega koje je bilo usredotočeno na strategije i akcijske planove, biti usmjereno na postignuća i rezultate.

Vlasti ostaje odluka hoće li se boriti protiv percepcije ili korupcije, ali u svim redovima, pa i svojima. Građani će moći promijeniti percepciju kad oni financijski i politički moćni, dosad nedodirljivi, koji su ih sustavno pljačkali i tjerali na burzu, zbog kojih su gubili kruh i dostojanstvo, postanu njima jednaki bar u jednome - odgovornosti pred zakonom. U protivnom, sve je zvižduk u vjetar.