Objavi na:
|
||
|
||
Sve ljude koji se kreću, zbog ovoga ili onoga razloga, iz prostora gdje inače žive u drugi dio zemlje ili u drugu državu, odnosno kroz više država prema nekom odredištu, zovemo migrantima. Međutim, svi su ljudi koji bez vize ili neke druge unaprijed dokumentirane dozvole za ulazak, u trenutku kada jednom nogom pređu granicu suverene države, ilegalni imigranti. Nažalost, krivo obrazovanima u Hrvatskoj to još uvijek nije jasno. Na primjer, ako neki poslovni čovjek ili turist iz Hrvatske odluči putovati u Australiju ili Siriju, a zaboravi ponijeti svoju putovnicu, neće mu biti dopušten niti ulaz u zrakoplov u hrvatskoj zračnoj luci. Čak i kad ima urednu putovnicu ali bez valjane vize neće mu biti dopušten ulaz u zrakoplov, brod ili vlak na putu za zemlju s kojom Hrvatska nema ugovoren bez-vizni režim. Kad bi kojim slučajem, odnosno pogreškom, ipak ušao u prometno sredstvo i stigao na odredište prema kojemu je krenuo on bi za institucije te države bio ilegalni imigrant – bio bi smjesta priveden. Dakle, svi migranti, bili oni gladne i promrzle sirijske izbjeglice iz ratom ugroženih područja ili pakistanski tražitelji boljeg posla i života, ili prikriveni budući teroristi i izazivači nereda i kaosa, moraju biti formalno kategorizirani kao ilegalni imigranti – neovisno o činjenici da trenutačno većina njih ima namjeru doći do neke sjeverne razvijene zemlje, odnosno da im je Hrvatska samo tranzitno odredište. Ako Vlada RH ne prihvati te i takve međunarodne sustave kategorizacije migracija mogla bi joj se na proljeće dogoditi nekontrolirana invazija ilegalnih imigranata. Hrvatska, koja je do grla u dugovima, u ovome trenutku nije u stanju brinuti se, kako Bog i Papa Franjo nalažu, za svoje nezaposlene, ugrožene, deložirane, siromašne, potrebite i gladne. Dok ovo pišem deseci tisuća Hrvata kopaju po kontejnerima, prose i mole za kunu ili dvije. Davno su prošla vremena kada su to radili samo Romi. Nekidan mi je na vrata zakucao jedan uplakani susjed s kvarta – djed djeteta kom je dijagnosticirana teška bolest. Dok sam zadržavao svoju unučad da mi ne izađu van na minus 8 stupnjeva, susjed je kleknuo na ledom i snijegom prekrivenu stepenicu ispred moga praga i zamolio me da mu pomognem, ako ikako mogu, jer obitelj nema novaca za operaciju. Naravno da sam pomogao. Ali kako tom uplakanom susjedu s kvarta i Hrvatu, ocu i djedu, objasniti da će Hrvatska, ni kriva ni dužna, možda morati primiti, zbrinuti i udomiti desetke tisuća ljudi koji će se „neočekivano“ zateći između slovenske žilet-žice i propusne granice sa Srbijom? Zbog nedostatka opreza, pameti, relevantnog znanja, stručnosti i sposobnosti, a slijedom toga i odlučnosti, mogla bi se Hrvatskoj dogoditi totalna demografska katastrofa. Mladi Hrvati bi počeli napuštati zemlju u još većem broju. Nova politika povratka Hrvata i useljavanja ljudi hrvatskoga podrijetla iz razvijenih zemalja, odnosno ulaganja u hrvatsko gospodarstvo i rasta stanovništva prirodnim putem potpuno bi propala. Uvjeren sam da tako naivni, glupi i zatucani više nismo. Znam da nova vlast, nadam se uz pomoć nove konstruktivne oporbe u liku i djelu reformiranog SDP-a, takvo nešto neće dopustiti. To je nacionalno pitanje najviše kategorije. Vrijeme je da svi, ponaosob i kolektivno, dobro otvorimo oči i uši te napokon pokrenemo sve naše, nikad aktivirane, sive stanice. Doduše, ovo je teško razdoblje za Hrvatsku i Europsku uniju ali i prilika da napokon završimo posao koji su započeli Tuđman, njegovi časnici i branitelji – da mudrim odlukama i trudom ostvarimo kvalitetnu budućnost za svu našu djecu i unučad. |
|||