Samo nekoliko tjedana nakon što je Zoran Milanović proglasio svoje političke suparnike „ustašama“, Tomislav Karamarko je propustio u javnost vijest da bi se Vlada Republike Hrvatske možda trebala useliti u zgradu koju Zagrebčani zovu „Kockica“. Pošto danas volimo zagovarati i braniti satirički i humoristički pristup novinarstvu onda bi se, u tom i takvom kontekstu, moglo reći da bi ulazak nove hrvatske vlade u „Kockicu“ bio konačni čin pobjede „ustaša“ nad „partizanima“. Valja priznati da apsolutna sloboda govora ponekad zvuči vrlo provokativno i zločesto.

Vjerojatno je to razlog što neki novinari, koji izvještavaju o mogućem preseljenju ureda Predsjednice RH u Banske dvore i Vlade RH u „Kockicu“, opetovano i snažno naglašavaju da je ta zgrada, ne tako davno, bila glavno središte komunističke vlasti. Naime, u toj zgradi, sagrađenoj 1968., bio je Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske i druge srodne komunističke organizacije. U toj zgradi su se donosile i odluke za zastrašivanje, teror i likvidacije „opasnih“ disidenata u tuzemstvu i inozemstvu, koji su potajno ili javno zagovarali slobodnu, suverenu i demokratsku Hrvatsku.

Ništa manje važna je i činjenica da se odmah do „Kockice“ nalazi kompleks zgrada HRT-a – bivše Radiotelevizije Zagreb. Tamo su strasno radili mnogobrojni članovi iste partije, koji su dolazili iz istih odgojno-obrazovnih komunističkih institucija, kao što je bio, na primjer, Fakultet političkih nauka. Nije bilo kompjutora ali „odgovorni“ urednici su vrlo brzo i jednostavno odlazili do „Kockice“ da bi doznali što misle, znaju i što moraju objaviti. Često su odabrani članovi partije prelazili s važnih dužnosti na Radioteleviziji na važne dužnosti u „Kockici“ – i obratno. Zajedništvo je bilo u takozvanom „jednoumlju“.

Hvala Bogu, bilo je među svim tim ljudima mnogo časnih ljudi, koji su se žrtvovali šutnjom i strpljenjem. Čekali su i dočekali dan kada će slobodno reći što oni, a ne komunistička parija, misle i znaju. Kada se je napokon ukazao mesija u liku i djelu Franje Tuđmana, oni su odmah razotkrili istinu o svojim vješto skrivanim uvjerenjima, svjetonazorima i željama. Naravno, bilo je i nemoralnih oportunista, koji su glumili, također vješto, da su od prve pričesti znali što su. Poput kameleona, presvukla se komunistička partija u socijaldemokratsku pariju. Neka je – i ona će uskoro biti, nadajmo se, reformirana i hrvatska.