Od jednom je izraz ''hibridni rat'' postao modni dokaz da smo na pravom mjestu kad govorimo o vojno-sigurnosnoj tematici. Nauštrb toga, postoji već mnogo godina  termin ''hibridni automobil'' koji  označuje  vozila privatne naravi koji nema veze s umijećem ratovanja i spada u domenu obiteljskih ili trgovačkih programa prijevoza uz stanovitu uštedu.

Zapravo, hibridni rat je jedno nečasno ubacivanje onoga što bi na engleskom nazvali ''unrestricted warfare'' ili na francuskom ''guerre sans régles et sans garanties'', a taj termin se  počeo koristiti 2010., da bi nakon ruske invazije na Krim i stvaranja''narodne republike Donjetske'' i ''narodne republike Luganjske''  (2015)  ušao u popis novih termina u okviru  sukoba između država i naroda.

Neidentificirani borci u zelenim uniformama na Krimu na ruskoj strani (među njima potvrđeno je da su neki kozački, gruzijski, bjeloruski i  srpski plaćenici  dobili čak i činove nakon glavnih operacija), oružje izbrisanih brojeva, prijenosni radio odašiljači s prethodno snimanim lažnim porukama,ručne bombe, mine, silovanja, požari, itd. označili su ovu prvu veliku ofenzivu hibridnih taktika.  

Potrebno je nadodati da su u toj vrsti rata na terenu veoma važne sabotaže i drugi teroristički podvizi, pa kibernetički rat , denacionalizacija kulture i perverzije u obrazovanju,''zamućivanja'' i dezinformacija o  političkoj stvarnosti u državi i u svijetu, pa se koristi cijela lepeza psiholoških operacija.

Radi se o generaliziranom napadu na protivnika, koji  uglavnom ima veći stupanj  razvoja gospodarstva, kulture i institucionalnog ustroja. Stoga ga se pokušava zastrašiti, paralizirati i izolirati. Čim se taj neprijatelj požali ili vojno reagira (koliko to može učiniti protiv podlog i  maskiranog agresora) pripisuju mu se paranoično  stanje, fašistoidni nagoni i kršenje ''ljudskih prava'' (agresora, naravno). U slici općega kaosa, gospodarsko uništenje države koja je na udaru, svakako je prioritet koji pred sebe stavlja napadač.

HIBRIDNI RAT PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Republike, Kolinda Grabar Kitarović, premijer Andrej Plenković i ministar obrane, Damir Krstičević priznali su da je Republika Hrvatska, kao članica NATO saveza i Europske unije, na udaru pokretača hibridnoga rata.

Ali, gdje su u Hrvatskoj  teroristi u zelenim odorama, profesionalni klevetnici i dezinformatori, gdje su nosači bomba, hackeri, itd.? Među nama su, makar su na sreću, za sada, ipak izostale bombe ili sabotaže poput onih, provedenih u akcijama KOS-a, na Židovskom groblju u Zagrebu.

Ali Hrvatska ima dva bivša predsjednika - profesionalne rušitelje hrvatske demokracije, od ranije poznate kao visoko pozicionirane zagovornike terorizma  i totalitarnih snaga.  Sve ostalo, kao intelektualni teroristi, obavlja nekoliko stotina prikrivenih dužnosnika, nekoliko desetaka novinara i organizatora ''društvenih događaja''.

Upravo oni iz sjene vladaju javnim mnijenjem, a u vremenima kad neki veliki kontinentalni rat izgleda potpuno nemoguć, stvaranjem društvene agresivnosti upravo oni  mogu postati instrumentom velikih sila, te započeti prvu fazu rata na njihovoj podloj kreaciji, to jest na Zapadnom Balkanu.

Od velikih sila, ni jedna ne želi prihvatiti posljedice proširenja lokaliziranog sukoba u konflikt neočekivanih razmjera, stoga kreatorima sukoba upravo trebaju ove skupine.

Međutim, čistiji  bi bio zrak u Hrvatskoj i Europi i sigurnija egzistencija, kada bi se razni Mesići i Josipovići, Vlaisavljevičke  i Pusići, razni majstori elektroničkih i "tiskanih" prijevara, autori blogova, indeksovci i drugi podzemaljci, kao i njihovi mentori u "regijonu", uvukli u svoje crvene jazbine i prestali s priželjkivanjem novog Bleiburga, nove Srebrenice, Maribora, Hude Jame, Vukovara, Škabrnje,  i tako redom.

Stoga je ključni hrvatski posao pročišćavanje vlastitih redova. Hibridni ratnici su među nama. Treba ih samo prepoznati i onemogućiti, prije nego što odjanu zelene odore.