Objavi na:
|
||
|
||
Borislav Škegro nam u zadnjem Globusu poručuje „odmah građanima prodajmo HEP, Hrvatske autoceste, Zagrebački holding, Hrvatske šume, Hrvatske vode …“, istina, putem mirovinskih fondova, ali ta politika je na tragu „gospodarskog nacionalizma“ kojeg sugeriraju neki drugi hrvatski tajkuni. Škegro, nota bene, savjetnik aktualne premijerke, bivši potpredsjednik HDZ-ove vlade i ministar financija jako dobro zna, da sve što bi „privatizirali“ građani sutra bi postao lak plijen hrvatskih tajkuna i monopolista.
Onih istih koje je politika HDZ-a odabrala devedesetih s ciljem da u slučaju gubitka vlasti HDZ-a, oni budu ti koji će ponovno svoje mecene vratiti na vlast.
Povlašteni otimači
Dvadeset godina vodimo politiku da državno prepustimo odabranicima Franje Tuđmana. Istina, trećesiječanjska (opoziciona) vlast je bila neusporedivo poštenija od aktualne, ali i sama je preferirala Tuđmanove tajkune, bilo kroz prodaju Excelsiora ili Vrsarske Anite… a o preferiranju Todorićeve grupe da i ne govorimo. U jednom trenutku iz Agrokora je u trećesiječanjsku vladu, ili Račanovu vladu, ušlo 20-tak ljudi, svi na mjesta zamjenika ministra, šefova carine… a iz npr. Adrisa, K. Starčević na mjesto drugog, tj. Prvog čovjeka HFP.
Gdje smo mi danas, dvadeset godina po osmišljenoj privatizaciji, o kuponskoj, koja je bila pljačka nad pljačkama da i ne govorimo. Otprilike tamo, od kuda smo i krenuli.
Vlada je nedavno donijela odluku da se iz nadzornih odbora javnih poduzeća moraju maknuti političari.
O.K., možda to nije loše. Istina, takvo rješenje ne poznaje nitko u Europi (kada je riječ o javnim sustavima), ali u redu, možda od tuda treba početi, ali što se događa? Vlada inaugurira sukob interesa na kvadrat. Uvodi ljude koji su sve državi oteli i sada bi o državnom morali skrbiti. Neće ići. Zar nije sukob interesa kada Todorićevi ljudi ulaze u NO Croatia osiguranja, a sam Todorić posjeduje banku i razmišlja o osiguravajućem društvu. Zar nije sukob interesa kada Adrisovi ljudi (jučer kroz Fond za privatizaciju), danas kroz INU dolaze u priliku da osmišljavaju poslovnu politiku tog energetskog mastodonta, a još jučer nam poručuju, pardon, preko Vlade nam se poručuje da kane preuzeti dvadesetak posto INE?
Dvadeset godina u Hrvatskoj se vodi politika pogodovanja odabranim pojedincima. O.K. netko će reći oni su uspješni. Oni zapošljavaju, oni plaćaju poreze, oni, oni, oni….
Ali, jedan monopol, po jednom radnom mjestu ukida pet drugih radnih mjesta, ni jedan monopol ne može zaživjeti bez potpore i pogodovanja vlade, svaki monopol odbija zdravu konkurenciju i konačno o svakom se monopolu vlade moraju brinuti više nego o svojim „podanicima“.
Kao u MarokuZapravo, Škegro kroz poruku „odmah prodajmo građanima HEP, Hrvatske autoceste, Zagrebački holding, Hrvatske šume, Hrvatske vode…“ poručuje, htjeli ste kapitalizam, sada ga imate, odbacili ste politiku samoupravnog egalitarizma (uranilovke) koja je svakome omogućavala stan (gotovo svakome, ne i meni ili mojima), besplatno zdravstvo…. siguran posao…, i došlo je vrijeme da se preuzme i ono jedino što je još vrijedno spomena.
Tko će to preuzeti. Građani ? Ma molim vas.
Oni mogu biti samo paravan da dvadesetak odabranih obitelji preuzme Hrvatsku. Ako nam je to budućnost loše nam se piše. No to nam je izgleda jedina opcija, da bi mogli servirati vanjski dug, nelikvidnost, 387.000 zaposlenih u javnom sektoru, 1.200.000 umirovljenika. Ali što poslije kada Hrvatska više ne bude mogla prodavati srebrninu ili nacionalno blago, kada više ne bude bila u situaciji dobivati međunarodne zajmove, a već danas državni tajnik u ministarstvu financija g. Marić poručuje „imamo plan B ako uskoro ne izdamo obveznice“? E tada će ulica kao u Maroku, birati Vlade. Tada će spomenutih 20-tak obitelji imati Hrvatsku, tada će preko medija usmjeravati silnice protiv onih koji im nisu po volji, tek tada će im se pogodovati, a Jadranka Kosor će nam se smiješiti da dok je ona bila imali smo plaće i penzije.
Daj Bože da se varam, ali ovi na vlasti počinili su nam daleko veću štetu i od agresora, ili kao što sam više puta rekao, „možda su stvorili državu, ali uništili su naciju“. |
||||