Ovih dana čitamo o stanovima MORH-a, od onog od 153 m2 Nadana Vidoševića do onog kužnog Jadranke Kosor. Od stana generala Praljka, do stana generala Tolja, od stana bilježnika Pere Džankića do stana kojega je Šušak poklonio ustaškom dragovoljcu Dani Šarac.

Zar treba podsjećati kako su ti stanovi „zaslužnim“ građanima Hrvatske dodjeljivani, a ti isti građani (kao da nam se rugaju) i danas imaju obraza predstavljati se velikim rodoljubima i nadasve braniteljima kao što su se u vrijeme dodjele tih stanova predstavljali velikim Hrvatima.

Oteto

Svi su oni te stanove dobivali temeljem čl. 16 neustavnog Pravilnika ministra Šuška, isti nikada nije objavljen u Narodnim novinama pa ga je Ustavni sud 2001, u Račanovo vrijeme proglasio neustavnim, ali ni ta sudska Odluka nije objavljena u Narodnim novinama pa se oštećeni nisu mogli pozvati na svoje pravo tako da se svjesno (od strane najviših sudskih autoriteta) legalizirala najprimitivnija stranačka otimačina. No ni tu nije kraj toj nacionalnoj sramoti.

2009. Državno odvjetništvo, tik pred pokretanje velike „ofenzive“ protiv korupcije donosi „zaključak“ da je gđa Jadranka Kosor, N.B. aktualna premijerka, na legalan način stekla stan. Znači pravilnik je neustavan, odluka Ustavnog suda nikada nije objavljena protiv koje braća Drobac (a kako i bi kada je jedan pokojni) nisu ni stigli izjaviti „žalbu“.

Doduše o čemu je riječ. MORH od omražene JNA „nasljeđuje“ 38.226 stanova, 426 poslovna prostora i 3.721 garažu.

Razumljivo je da je dio od tog fonda trebalo pripasti (da budem ciničan) uglednicima, ala Vidošević (čija majka ima 5-6 vila i 10 ha zemljišta uz more sve stečeno po njenom umirovljenju, od čega je pred neko vrijeme prodala ruskim tajkunima 7.000 m2 u Zelenoj ili Plavoj laguni u Poreču) ili Jadranki Kosor jer je već tada netko bio dalekovidan i znao je da će jednoga dana postati premijerka. Jasno stan je trebao dobiti i ratni huškač Smiljko Šagolj, jer ništa se ne radi za ništa, pa se ni ne laže o „pravednom ratu u BIH“ za ništa, ili Ante Beljo predsjednik Hrvatske matice iseljenika.

Jasno, građani se pitaju zašto ta gospoda ne bi vratila oteto, ono što im ne pripada ni po ljudskim, a ni po božjim zakonima. Ono što je od sirotinje oteto da bi se eliti pogodovalo.

Zašto je netko, izlazeći iz rata stjecao imetak, (a da ratišta nije vidio), a zašto su drugi dobivali metak?

Zašto bi danas najgorima među nama koje je Tuđman izabrao da budu jamci gospodarske suverenosti (kroz pretvorbu) trebalo nakon poklonjene im srebrnine pripasti i preostala nacionalna zlatnina?

Smeta me kada predsjednik RHR kojega duboko cijenim i podržavam, izražava iznenađenje koliko detalja curi iz istrage oko slučaja Marka Perkovića Thompsona tj. onih 515.000 škuda, pardon - eura, koje je dobio od Barišića pa kaže „ne bi bilo dobro da to dolazi iz policije ili DORH-a“.

A ja mislim da je dobro da se i o tom političkom projektu (Thompson) progovorilo.

Istina, kasno, zbog tvrdnji da je riječ o političkom projektu zamalo nisam dobio kaznenu prijavu (državna odvjetnica je nakon toga zbog korupcije razriješena dužnosti), no Thompson je u Pazinu uz prethodno postavljenu bombu u režiji političkih istomišljenika održao tri loše posjećena koncerta a koji se pamte samo po skandiranju „ubi ubi Mesića“ ili „ubi ubi Kajina“.

Što želim reći? Ako sve ovo o pljački Hrvatske izlazi danas a pogotovo o rabotama najvećeg kleptomana među Hrvatima onog iz Salzburga, što li će tek po promjeni vlasti spoznati hrvatska javnost?

Što ako se krene prema Hrvatskim autocestama ili Ministarstvu graditeljstva. Svatko je „mogao“, desi se, donijeti pogrešnu odluku, ali krasti nije smio. A upravo je to obilježilo zadnjih 20 godina.

Hrvatska je pokradena. Ostali smo bez supstance

Ti koji su osiromašili naciju hoće još ovo malo preostalih nacionalnih tvrtki, i Vlada Jadranke Kosor da bi preživjela to će im i omogućiti. Sada se i Crkva javlja (to im je zadnja prilika) da joj se kroz denacionalizaciju dodijele udjeli u velikim javnim sustavima. Kako to da u poslovanju sa državom država uvijek gubi, a svi koji s njome rade uvijek dobivaju.

Nema gore vlasti od ove. Od odlaska Ive Sanadera, rodonačelnika kleptomanske HR, a u mandatu J. Kosor HR je ostala bez 140.000 radnih mjesta. Ili HR više ne posjeduje ni 1,4 mil. radnih mjesta. To je daleko gore od 320.000 nezaposlenih ili vanjskog duga od 45 mlrd. €.

Zato, a biti će teško, ne preuzeti vlast, već vratiti vjeru da se ovdje isplati ostati i raditi. Puno toga ovisi o tome da li će nova vlast smoći snage, učiniti korak dalje i priupitati i sadašnje vlasnike otetih stanova kako su do istih došli, jer samo tako moći će se priupitati i one koji su dobivali daleko više kroz pretvorbu i privatizaciju, tj. kako su stekli sve ovo što posjeduju, a što su generacije stvarale.

No ima tu i daleko veći problem od spornog, neustavnog čl. 16 Šuškovog Pravilnika. Da li će se ikada otvoriti pitanje desetina tisuća ljudi koji su izbacivani iz tzv. stanova JNA, a čiji su stanari bili i ostali lojalni građani Republike Hrvatske. Samo u Splitu ima oko 9.000 takvih stanova. Koliko ih je u Zagrebu, Osijeku, Rijeci…To je bit. Tko će to pitanje otvoriti i kada će se otvoriti.

Ako to ne učini nova vlast, ni sama neće dugo vladati. Vrlo brzo za sve će biti odgovorna i rušit će je oni isti koje je nova vlast vladajući poštedjela.

Naši nisu i ne smiju biti oni koji su uzeli, naši ne smiju biti oni koji su narodu oteli, naši ne smiju biti oni koji su državu pokrali, naši nisu ni oni koji 90-te ništa nisu imali, a danas kroz pretvorbu viču „imamo Hrvatsku“ i hoćemo još.

Ni Beč, ni Pešta, ni Rim...

Zato se Sanader nema što čuditi Mladenu Bajiću što je iz partizanske obitelji već se mi trebamo čuditi Crkvi kako ona svog Sanadera ni danas ne osuđuje.

Kako se Crkva ne srami svog Sanadera, a odriče ga se cijela nacija, i konačno hoće li i Crkva vratiti ono što je dobila iz Sanaderovih torbi.

Hoće. Kao i Vidošević i Kosor, a to znači da će njima ostati ono što su dobili.

Stalno mi govori otac, (imamo imanje u Kajinima cca 9 ha, kuću, štalu… kuću u Buzetu, sve stečeno prije 90-tih, u kontinuitetu 4, 5 generacija) nikada da ne bi kupio i 1 m2 državnog zemljišta, pogotovo ne onoga što je država dobila po odlasku iz Istre preko sto tisuća optanata, jer „oteto je prokleto“.

No u HR je dugo vladalo načelo među vladajućima: stvorili smo državu, imamo državu, možemo sve pa i nekažnjeno pljačkati i sebe obogatiti. Nitko, ni Beč, ni Pešta, ni Rim, ni Beograd ovu državu nisu toliko pokrali kao što su je pokrali naši „najbolji“ sinovi.

Govorio sam vam u više navrata, niste slušali, sada se sa time nosite.